Gledajući čuvene piramide u Gizi kako danas stoje kao nepomične,
neprobojne tvrđave okružene vjetrovitim pijeskom i metropolom, teško je i
zamisliti kako su izgledale na dan kad su izgrađene.
Ti kameni labirinti, izgrađeni u čast mrtvima i putu u zagrobni
život, podignuti su prije oko 4500 godina bez moderne tehnologije i sa
zapanjujućom preciznošću. No, Egipćanima je bilo potrebno puno više od
nekoliko primitivnih rampi kako bi prevezli silno teške kamene blokove
na svoje mjesto.
Drevni rukavac Nila
Nova studija sugerira da su povoljni okolišni uvjeti omogućili
izgradnju piramida u Gizi, s drevnim rukavcem rijeke Nil koji je služio
kao plovni kanal za prijevoz tereta.
Da bi izgradili piramide, grobnice i hramove na visoravni, sada
se čini da su drevni egipatski inženjeri iskoristili prednost Nila i
njegovih godišnjih poplava, koristeći genijalan sustav kanala i bazena
koji su formirali lučki kompleks u podnožju visoravni Gize, pišu geograf Hader Sheisha sa Sveučilišta Aix-Marseille u Francuskoj i njegovi kolege u spomenutoj studiji, objavljenoj u znanstvenom časopisu PNAS.
Međutim, postoji malo dokaza o okolišu, o tome kada, gdje i kako su evoluirali ovi drevni krajolici, dodaju autori studije.
Arheolozi već neko vrijeme smatraju da su egipatski graditelji
piramida možda iskopali vodene putove iz rijeke Nil kako bi formirali
kanale i luke, iskorištavajući godišnje poplave koje bi djelovale poput
hidrauličkog dizala za transport građevinskog materijala.
Otvorena pitanja
Lučki kompleks za koji arheolozi pretpostavljaju da je opsluživao
piramide Kufua, Kafre i Menkaure trenutno se nalazi više od 7 kilometara
(ili 4,3 milje) zapadno od današnje rijeke Nil. Ulazi su također morali
biti dovoljno duboki da zadrže teglenice natovarene kamenjem na
površini. Bušenje jezgre obavljeno tijekom urbanističkih radova oko
današnje Gize dalo je stratigrafske dokaze o slojevima stijena koji su u skladu s drevnim rukavcem Nila koji se proteže prema podnožju piramida.
Ipak, ostaju pitanja o tome kako su Egipćani projektirali pristup
vodi do piramida u Gizi. U vrijeme kada su se gradile, sjeverni Egipat
bio je u jeku ekstremnih klimatskih promjena, s iznenadnim poplavama
koje su uvijek iznova pustošile Izgubljeni grad piramida, Heit
el-Ghurab, u kojem su bili smješteni sezonski radnici.
Tragovi u fosiliziranoj peludi
U spomenutoj novoj studiji, znanstvenici su se okrenuli fosiliziranim
peludnim zrncima kako bi napravili detaljniju sliku riječnog sustava
kako je tekao u vrijeme izgradnje piramida. Zrnca peludi mogu se
sačuvati u drevnim sedimentima, a u drugim su studijama korištena za
rekonstrukciju klime i krajolika s vegetacijom, koji danas izgledaju
potpuno drugačije.
Vadeći zrnca peludi iz pet jezgri izbušenih na današnjoj poplavnoj
ravnici Gize istočno od kompleksa piramida, tim je identificirao obilje
travnatih cvjetnica koje rastu na obalama rijeke Nil i močvarnih biljaka
koje rastu u okruženjima uz rub jezera.
To, kažu autori studije, otkriva prisutnost stalnog vodenog tijela
koje je presijecalo poplavno područje Gize i koje je nabujalo prije više
tisuća godina. Odatle su pratili porast i pad razine vode u Kufuovom
ogranku rijeke Nil tijekom 8000 godina egipatske dinastičke povijesti,
povezujući svoje rezultate s drugim povijesnim zapisima.
Naša rekonstrukcija Kufuovih grana stara 8000 godina poboljšava
razumijevanje riječnih krajolika u vrijeme izgradnje kompleksa piramida u
Gizi. Khufuov ogranak ostao je na visokoj razini… tijekom vladavine
Kufua, Kafrea i Menkaurea, olakšavajući transport građevinskog
materijala do kompleksa piramida u Gizi, pišu autori studije.
Rezultate treba uzeti s dozom opreza
No, nakon vladavine kralja Tutankamona, koji se uzdigao oko 1349. do
1338. pr. Kr., Kufuov ogranak Nila postupno je opadao sve dok nije
dosegao svoje najniže dokumentirane razine u posljednjih 8000 godina
pred kraj razdoblja egipatskih dinastija. Taj pad korelira s kemijskim
markerima u zubima i kostima egipatskih mumija koji na sličan način ukazuju na sušno okruženje, zajedno s drugim povijesnim zapisima.
Međutim, kao i kod svih arheoloških studija, kronološki rasponi
datuma, vladavine faraona i promjena okoliša, mogu uvelike varirati,
tako da rezultate ove nove studije treba uzeti s rezervom.
Ali povezivanjem ekoloških i povijesnih podataka, studija pruža puno
izravnije dokaze nego kada su arheolozi tražili nedostajuće fraktale,
izuzetne uzorke koji se sami ponavljaju često u prirodi, kako bi
zaključili da su drevni Egipćani možda isklesali riječne kanale kada su
gradili piramide Dahšur, koje se nalaze južnije od Gize.
Izvor: Science Alert