Ivan Ramadan rođen je 1985. godine. Živi u Sarajevu, gdje studira arhitekturu. 3D animacijom počeo se baviti još u djetinjstvu, a 2008. godine pravi svoj prvi animirani film „Tolerantia“, koji postiže veliki uspjeh u Bosni i Hercegovini i širom svijeta, te postaje prvi 3D animirani film u BiH, iz nezavisne produkcije. Film je dobio sedam nagrada, među kojima je Srce Sarajeva za najbolji kratki film na Sarajevo film festivalu 2008. godine, te nominacija za najbolji kratki film Evropske Filmske Akademije (EFA) 2008. godine. Film „Čudotvorno Mlijeko“ (2010) njegov je prvi 2D animirani kratki film i ujedno pilot epizoda animirane serije za djecu Bubnjari iz Dijamantne šume. Ovaj film osvojio je nagradu za najbolji ekološki film na festivalu Balkanima. Prikazan je na 14 festivala u regiji, te na svjetskoj konferenciji TV produkcije INPUT u Južnoj Koreji 2011 godine. „Kiyamet“ (2011) je njegov drugi kratki 3D animirani film koji je svoju premijeru doživio na 17. Sarajevo Film Festivalu, te je do sada prikazan u selekcijama 10 festivala, gdje je nagrađen sa 4 nagrade, a publika ga je mogla pogledati i u Banjaluci, na Međunarodnom filmskom festivalu „Kratkofil Plus“, gdje je dobio Specijalnu nagradu žirija za animirani film.
(Kiyamet)
Kako ste se odlučili baviti animacijom, koja Vam, kako izgleda, sjajno ide, obzirom da za svoje filmove dobijate značajne nagrade, kako kod kuće, tako i u regiji i svijetu?
Animacijom sam se počeo baviti odmah nakon završetka rata, kada sam dobio i prvi računar. Tada sam imao 12 godina i očito mi je bilo zanimljivije provoditi beskonačno mnogo vremena praveći kratke jednostavne animacije, nego igrati igrice ili se družiti sa ostalom djecom van kuće. Ubaciti loptu u koš je za mene bilo nešto apstraktno i neizvodivo, dok je pravljenje i animiranje 3D modela dinosaurusa bilo sasvim normalno, a pojmovi kao UVW mapping, rigging, IK, FK, vertex ili particle simulation, postali su esencijalni dio mog rječnika. Kako se to odrazilo na moje socijalne vještine ne znam, no evidentno je da sam stekao mnogo iskustva u području animacije. Odrastao sam uporedo sa napredovanjem software-a koji sam koristio, tako da smo animacija i ja postali nerazdvojivi. Naravno, pored svega toga, mislim da je izuzetno važno to što sam uvijek volio crtati i ipak je to umijeće osnova svim mojim filmovima. Nisam išao u školu za film ili animaciju – studiram arhitekturu.
U BiH, čak i etablirana filmska imena teško pronalaze finansije za novi projekat. Koliko je težak put traženja sredstava za animaciju?
Pravljenje filmova je vrlo skupa igra i naravno da je teško naći nekoga ko je spreman uložiti više stotina hiljada eura u neki filmski projekat, a da pri tome ne očekuje zaradu, a kratki filmovi vrlo rijetko ostvare stvarni profit. Takva je situacija u bilo kojoj zemlji i nikako nije vezana samo za BiH. Pronalaženje finansija za film je poseban posao i zato postoje producenti koji se time bave. Moj prvi film Tolerantia-u sam napravio potpuno samostalno bez ikakvog budžeta. Nakon završetka produkcije koja je trajala 3-4 mjeseca, odlučio sam da film prebacim na filmsku traku (35mm) zbog prikazivanja u kinima, pa sam uložio jednako toliko vremena u pronalaženje potrebnih sredstava. Na kraju sam dobio podršku od Ministarstva kulture Federacije BiH. Za iduća dva filma sam dobio sličnu podršku od BHRT i Fondacije za Kinematografiju.
Koliko je animacija kod bh. autora prisutna i kako vidite njenu budućnost?
U BiH postoji dosta talentovanih ljudi, posebno sa umjetničkih akademija, koji se bave animacijom, no većina njih svoje znanje ulaže u pravljenje isplativih stvari kao što su reklame, TV džinglovi, arhitektonske 3D vizualizacije i slično. Jako su rijetki oni koji se odvaže napraviti pravi animirani film. Ja se nadam da sam svojim primjerom uspio ohrabriti bar nekoga da pokuša uraditi sličnu stvar.
(Thing)
Napravili ste prvi 3D animirani film „Tolerantia“, koji se, ukoliko logično izvedemo temu iz imena, bavi tolerancijom. Koliko ima tolerancije kod nas i koliko nam je ona potrebna za vođenje normalnog života?
“Tolerantia” je moj prvi film i takođe prvi BH film napravljen tehnikom 3D animacije. Očito je da sam se upravo odlučio za tu temu, uzimajući u obzir sve prepirke i glupave netrpeljivosti sa kojima se svakodnevno susrećemo u našoj dragoj zemlji. Tako je kako je, ali mislim da problem netolerancije nikako nije vezan samo za Balkan, već je prisutan u cijelom svijetu. Negdje je malo bolje kontrolisan različitim, efektnijim društvenim sistemima, ali mislim da je to dio ljudske prirode i nemoguće ga je iskorijeniti. Upravo to sam htio da kažem svojim filmom, smještajući ga u daleko ledeno doba i pričajući priču o primitivnim ljudima koje vode nagoni vrlo slični nagonima ljudi u modernoj civilizaciji.
(Aždaja)
Možete li nam ukratko objasniti rad jednog animatora danas, kad on uz potreban talenat za crtanje ima i veliku pomoć kompjutera?
Razvoj tehnologije i kompjutera je mnogostruko olakšao proces animacije i omogućio svima da naprave samostalne filmove bez budžeta. Sve to je jako lijepo, no istinski kvalitet svakog filma leži u njegovoj priči, poruci, osjećaju koji u nama izazove ili u njegovoj vizuelnoj ljepoti. To su stvari u kojima nam kompjuter ne može pomoći već ih često može i sputavati. Jako je bitno da nam tehnologija, koja je ustvari samo jako komplikovana olovka za crtanje, služi kao pomagalo, a ne da mi budemo njeni robovi. Svaki moj film počinje crtanjem slobodnom rukom, i tako će uvijek biti.
(Thing)
Čini se kao da svojim filmovima pokušavate uvijek napraviti korak dalje, čak probiti granice svog znanja. Šta je to što Vas tjera dalje?
Nekako je logično da uvijek želimo napredovati, želimo više i bolje, a iznad svega – želimo nešto drugačije, zar ne? Logično svima ili samo malom geeku što od 5. razreda osnovne škole gaji neodoljivu strast prema animaciji, hmm, ne znam. Jedino znam da zaista želim sa svakim filmom probati nešto potpuno drugačije od svega što sam prije pravio, pa možda i iznenaditi samog sebe.
Kakvo nam sljedeće iznenađenje spremate u svom svijetu čarobne animacije?
Moj idući još neimenovani projekat će biti kombinacija animacije i živog snimka. Naravno, ne govorimo o jednostavnom nizanju ovih ili onih kadrova, već o nečemu još neviđenom kod nas. Film će biti smješten u staro bosansko planinsko selo i biće baziran na simbolima sa stećaka, mitovima i legendama, te narodnim pričama. Koristim ovu priliku da vam pokažem nekoliko konceptualnih crteža. O, da, u filmu će biti i jedan veliki strašni bosanski zmaj. Ovaj film će za mene biti poseban i po tome što sam prvi put odlučio ostvariti suradnju sa producentom, tako da je film produciran od strane “Prime Time” produkcije iz Sarajeva i ocijenjen je kao najbolji animirani projekat od strane Fondacije za Kinematografiju BiH prošle godine. Snimanje će biti krajem septembra, a premijeru možemo očekivati početkom iduće godine.
Razgovarala Maja Isović