Prema radu objavljenom u časopisu European Sociological Review,
postoji određeni plato u mjesečnim odnosno godišnjim primanjima nakon
kojeg razine kognitivnih sposobnosti više ne igraju značajnu ulogu.
Naprotiv, međunarodni tim znanstvenika sa Sveučilišta Linköping u
Švedskoj, Europskog sveučilišnog instituta u Italiji i Sveučilišta u
Amsterdamu u Nizozemskoj utvrdio je da 1% najbogatijih ljudi u prosjeku
ima nešto manje kognitivne sposobnosti od onih koji po primanjima
spadaju u sljedeću nižu kategoriju.
“Otkrili smo da je odnos između kognitivnih sposobnosti i plaća
sveukupno jak, međutim iznad 60.000 eura godišnje utjecaj kognitivnih
sposobnosti smanjuje se na skromnu razinu od +1 standardne devijacije”,
pišu istraživači u svom radu.
“Najbogatijih 1 posto čak ima nešto lošije rezultate u kognitivnim
sposobnostima od onih u prihodovnoj kategoriji odmah ispod njih”, ističu
autori.
Veliki uzorak, ali švedski
Istraživanje se temelji na podacima prikupljenim od 59.387 švedskih
muškaraca koji su u dobi od 18 ili 19 godina obavili test inteligencije
radi vojne obaveze. Iako uzorak, budući da je uključio samo švedske
muškarce, ograničava nalaze u pogledu nacionalnosti i spola, rezultati
su zanimljivi jer se temelje na relativno velikom skupu podataka o
kognitivnim sposobnostima, zanimanjima i primanjima.
U tom kontekstu treba gledati i navedeni plato od 60.000 eura. Naime,
prosječna švedska primanja prije oporezivanja kreću se oko 54.000 eura.
Također treba uzeti u obzir činjenicu da je švedsko društvo vrlo
uređeno, socijalno osjetljivo te relativno egalitarno i rodno
ravnopravno.
Filozof: Ovakvi nalazi su očekivani
Zvonimir Galić, profesor na Odsjeku za psihologiju FFZG-a, voditelj
studija Upravljanja ljudskim potencijalima na Sveučilištu u Zagrebu,
kaže da su za njega ovi nalazi očekivani, ako razmišljamo o tome o čemu
točno ovisi visina primanja.
“Ključna odrednica primanja je razina organizacijske hijerarhije na
kojoj se neka osoba nalazi. I dok je za dobro obavljanje posla i uspon
po hijerarhiji do neke razine važna inteligencija, za sam uspjeh na vrhu
dolaze do izraza i druge osobine kao što su ličnost ili specifične
socijalne vještine, primjerice političke vještine i socijalni kapital”,
kaže Galić.
“Osim toga, visoka inteligencija presudna je jedino za uspjeh u
visokosloženim zadacima, a novac je često moguće zaraditi i u relativno
jednostavnim aktivnostima u kojima uspjeh ovisi o upornosti i, ponovno,
dobrim socijalnim vještinama”, dodaje.
“Meni je ovdje osobito zanimljiv nalaz da 1% najbogatijih ljudi u
prosjeku ima nešto manje kognitivne sposobnosti od onih koji po
primanjima spadaju u sljedeću nižu kategoriju. Uz ono što sam već naveo,
to je vjerojatno posljedica činjenice da su najviša primanja rezervirana za članove bogatih obitelji. Pamet vas može dovesti do neke razine hijerarhije, ali puno mjesta na vrhu već je zacementirano rođenjem i vezama”, tumači.
Svaki bod inteligencije donosi veće prihode
Brojna ranija istraživanja pokazala su da postoji određena veza između inteligencije, obrazovnog uspjeha i bogatstva.
Primjerice, jedno istraživanje
objavljeno 2007., koje je pratilo veliku skupinu mladih američkih baby
boomera, pokazalo je da svaki bod povećanja u rezultatima na testovima
inteligencije, nakon što je niz drugih čimbenika izjednačen, povećava
prihode za između 234 i 616 dolara godišnje.
Galić kaže da o ovome u psihologiji nema velike dvojbe.
“Inteligencija predviđa uspjeh u obrazovanju, uspjeh u poslu, uspjeh u vođenju, pa čak i smrtnost
jer inteligentniji i uspješniji ljudi u prosjeku vode zdraviji život.
Sukladno onome što sam rekao ranije, značaj inteligencije osobito je
važan za visoko složene poslove jer je tamo inteligencija presudna,
primjerice u visokotehnološkim IT poslovima”, tumači Galić.
Veza između IQ-a nacija i BDP-a
Jedno drugo istraživanje
provedeno na uzorku od 81 države (a prošireno za 185), objavljeno
2006., pokazalo je da to vrijedi i na razini nacija, odnosno da postoji
povezanost između prosječnog IQ-a nacija i BDP-a po glavi stanovnika.
“Kao grubo pravilo vrijedi da povećanje srednjeg IQ-a od 10 bodova
rezultira udvostručenjem BDP-a po glavi stanovnika”, pišu autori u uvodu
te studije.
Galić upozorava da u tumačenju ove povezanosti treba biti jako oprezan.
“Na prvu to je moguće tumačiti time da su pametniji narodni
uspješniji, no također bi trebalo uzeti u obzir da migracije nisu
slučajne, nego da u uspješne zemlje imigriraju natprosječno inteligentne
osobe pa se u tom slučaju događa nešto što se u društvenim znanostima
zove Matejev efekt, nazvan po Evanđelju po Mateju: ‘Onome tko ima, dat
će mu se'”, tumači.
Na prihode utječu snažno i drugi čimbenici
Brojne studije pokazuju da kognitivne sposobnosti nisu jedini niti najvažniji čimbenik financijskog uspjeha.
Primjerice, jedno istraživanje
objavljeno 2016. pokazalo je da je osobnost snažan prediktor za većinu
životnih ishoda, odnosno da ocjene u obrazovanju i rezultati testova
postignuća bolje predviđaju ishode odraslih nego IQ jer osim
inteligencije zahvaćaju i neke osobine ličnosti.
Nalazi te studije sugeriraju da je osobina ličnosti koja je
najsnažnije povezana s visokim prihodima zapravo savjesnost. Drugim
riječima, marljivost, predanost, ustrajnost, samodiscipliniranost,
pedantnost, pažljivost i studioznost.
Galić se slaže da se od osobina važnih za uspjeh u životu izdvaja savjesnost.
“Osobito je bitna njena podosobina samokontrola koja predviđa gotovo
sve životne ishode. Zanimljivo je da uspjeh u životu, među ostalim,
ovisi i o izgledu. Primjerice, jedno recentno istraživanje
pokazalo je da lijepi ljudi imaju 20% veća primanja od manje zgodnih i
češće su preporučeni za napredovanje”, tumači naš psiholog.
Najuspješniji su oni malo iznad prosjeka
Činjenica da danas u svijetu među najbogatijim ljudima ima nekih
genijalaca iz IT sektora može djelovati kao potvrda da su
najinteligentniji ujedno i najbogatiji.
No, istraživanje provedeno 2007.
pokazalo je da su najuspješniji oni ljudi čija je inteligencija tek
malo iznad prosječne. Drugim riječima, da više zarađuju osobe s IQ-om
oko 105 nego oni s IQ-om preko 110.
Autor ove studije Jay L. Zagorsky u jednom je ranijem istraživanju
utvrdio da brak i razvod imaju jači utjecaj na imovinu od inteligencije.
Brak prosječno udvostručuje imovinsko stanje u roku od 15 godina, dok
ga razvod smanjuje na trećinu.
Konačno, logično je očekivati da će najpametniji ljudi biti više
zainteresirani za akademske karijere koje često nisu najunosnije.
“Pogledajte primjerice parkirališta sveučilišta. Profesori važe za
nekakve pametne ljude, no na tim parkiralištima nema mnogo Rollsa
Royceova, Porschea ili sličnih skupih automobila”, komentirao je
Zagorsky.
Kaže da su za uspjeh u životu uz inteligenciju važni i drugi psihološki čimbenici.
“Primjerice, premda je inteligencija važna za uspjeh u rukovođenju, istraživanja pokazuju da nema neke dobrobiti od IQ-a iznad 120 te da su za uspjeh u vođenju puno važnije osobine ličnosti i motivacija”, kaže Galić.
Galić ističe da istraživanja iz psihologije novca pokazuju da je odnos novca i sreće zakrivljen.
“Drugim riječima, povećanjem prihoda sreća raste samo do neke točke,
ali nakon toga nema dodatnog efekta. Vjerojatno pametniji ljudi ovo
razumiju pa se ne opterećuju imovinom i statusnim simbolima jer znaju da
iz njih neće izvući dodatnu sreću”, kaže Galić.
Gdje je meritokracija?
Novo istraživanje posebno je zanimljivo zato što se nejednakost u
svijetu posljednjih desetljeća ponovno jako povećava, nakon trenda
smanjivanja u 20. stoljeću. Kada je riječ o razvijenim zemljama, ona
osobito brzo raste u anglofonim državama (grafikon dolje).
Prema podacima iz 2021. godine, 1% najbogatijih posjedovalo je oko 45% svjetskog bogatstva.
Prema izvješću organizacije Oxfam iz 2022. godine, 100 najbogatijih
ljudi na svijetu posjedovalo je više od 2.4 bilijuna dolara, što je više
nego što je posjedovalo 3.9 milijardi najsiromašnijih. Drugim riječima,
oko 0.000001% ukupne svjetske populacije posjedovalo je oko 1.6%
ukupnog svjetskog bogatstva.
Istovremeno ljudi često misle da je bogatstvo dokaz kognitivnih
sposobnosti pa imaju sklonost vjerovati bogatašima i slijediti njihov
primjer.
Za ilustraciju, ekonomist James Heckman u jednom je članku u Bloombergu
2016. rekao da većina ljudi pretpostavlja da se između 25% i 50%
prihoda bogatih može pripisati njihovoj inteligenciji. No, Heckman
ističe da je stvarni postotak bliže 1% ili 2%.
U tom kontekstu nalazi nove studije dovode u pitanje standardni
narativ prema kojem u liberalnim demokracijama živimo u meritokraciji u
kojoj svi imaju jednake prilike, a uspjeh i više razine prihoda zarađuju
se vrhunskim kognitivnim sposobnostima i talentima.
Kako u sažetku pišu autori, teorije stratifikacije sugeriraju da
socijalno podrijetlo i kumulativne prednosti dominiraju nad kognitivnim
sposobnostima kao odrednicama visokog profesionalnog uspjeha.
Galić kaže da u psihologiji postoji nešto što se zove uvjerenje u pravedan svijet.
“Da bismo imali psihološku kontrolu nad svojom okolinom, većina nas
razvija uvjerenje da ljudi u životu dobivaju ono što zaslužuju. To je
uvjerenje, naravno, netočno jer su uspjeh i neuspjeh u životu u velikom
stupnju posljedice slučaja, odnosno okolnosti u kojima smo se zatekli.
Ovo uvjerenje ima dalekosežne socijalne posljedice jer, osim što
bogatima pripisujemo iznimne sposobnosti, one koji imaju malo,
primjerice beskućnike, krivimo za njihove životne okolnosti te tako
sprječavamo uspostavu stvarno meritokratskog društva u kojem bismo svi
imali barem donekle jednake šanse za uspjeh”, poručuje Galić.