Bliski odnosi su imali već́i uticaj na odlaganje mentalnog i fizičkog pada nego bogatstvo i status
U 2015. godini svijet je bio dom za više od 450.000 stogodišnjaka, četiri puta više nego 1990. godine. Očekuje se da će se ovaj rast ubrzati, a projekcije pokazuju da će 2050. godine širom svijeta biti 3,7 miliona stogodišnjaka. Genetika igra važnu ulogu u vjerovatnoći da neko dostigne 100 ili čak više od prosječne starosti.
Granica dugovječnosti S. Džej Olšanski, profesor javnog zdravlja na Univerzitetu Ilinois u Čikagu, rekao je za Dejlimejl: „Postoji gornja granica ljudske dugovječnosti, ne možete živjeti dug život bez pobjede na genetskoj lutriji.
Ali postoji mnogo faktora koje osoba može usvojiti kako bi produžila svoj životni vijek i zdravlje. Dejli Mejl je razgovarao sa stručnjacima za starenje o tome šta je zajedničko zdravim stogodišnjacima. Održavaju međuljudske odnose, bliski su sa svojim porodicama i osjeć́aju da mogu da vjeruju svojim komšijama. Takvi ljudi imaju tendenciju da žive duže i da budu zdraviji. Ljudi sa boljim društvenim odnosima imali su 50 posto već́e šanse da prežive od onih sa slabijim.
80-godišnja studija na Harvardu pratila je oko 1.300 ljudi kako bi utvrdila kako su rana životna iskustva uticala na životni vijek i zdravlje pojedinca tokom života. Oni koji su imali toplije odnose sa drugima živjeli su srećnije i duže. Bliski odnosi su imali već́i uticaj na odlaganje mentalnog i fizičkog pada nego bogatstvo i status. Sardinci su uvijek u krugu porodice, dok se na Okinavi izraz „moais“ često koristi da se odnosi na grupe od pet prijatelja koji su se posvetili jedni drugima za cio život.
Kako doživjeti stotu
Dr Dilip Džest, poznati neuropsihijatar koji studira starenje na Medicinskom fakultetu Univerziteta Kalifornije u San Dijegu, rekao je: „Društvena povezanost ima već́i uticaj na zdravlje i dugovječnost od stvari poput raznih bolesti koje pokušavamo da liječimo i kontrolišemo— hipertenzija, dijabetes, pušenje ili gojaznost itd. Ljudi su društvena stvorenja. Možemo preživeti samo ako imamo osjećaj zajedništva i pripadnosti. U hiperpovezanom svijetu kojim dominiraju društveni mediji, povezanost možda i nije problem.“
Zatim je dodao: „Na Sardiniji, stariji često preuzimaju ulogu staratelja za djecu. Oni žive živote sa namjerom i svrhom“.
Živjeti sa svrhom
Osjećaj svrhe i smisla života dugo je bio povezan sa dugovječnošć́u. Ljudi koji vjeruju da njihovi životi imaju smisla takođe imaju niže nivoe hormona stresa kortizola.
U studiji iz 2019. objavljenoj u časopisu Američkog medicinskog udruženja, istraživači su pratili oko 7.000 odraslih starijih od 50 godina i intervjuisali ih koristeć́i upitnik kako bi rangirali njihovu svrhu u životu.
Istraživači su dodijelili bodove na osnovu odgovora učesnika i pratili ih pet godina kasnije. Zaključili su da su učesnici koji su imali najnižu svrhu u životnim rezultatima imali dvostruko već́e šanse da umru od onih sa najvišim rezultatima.
U međuvremenu, meta-analiza iz 2016. 10 različitih studija koje su uključivale više od 136.000 ljudi otkrila je da postojanje svrhe u životu može smanjiti rizik od smrtnosti od svih uzroka za 17 procenata.
Mnogi ljudi pronalaze svrhu i smisao u svom poslu, a penzionisanje to može ugroziti, smatra doktorka Jeste.
Rekao je: „Penzionisanje je zapravo veliki faktor za mnoge ljude, posebno muškarce, jer posao definiše svrhu života i kada se penzionišete, ili kada ste primorani da se penzionišete, svrha jednostavno nestaje. Tako da oni pronalaze druge stvari uradite, volontirate više ili se mogu vratiti bavljenju umjetnošć́u kojom su se bavili kada su bili mladi“, piše Dejli mejl