Turbo-folk. Na to publika magazina BUKA nije navikla i
turbo-folk kao demonizirani muzički žanr često izaziva gnušanje bez obzira na
to da li je tekst pjesama manje štetan u odnosu na tekstove pjesama Ex-Yu roka
u kojima se dehumanizira žena, obezvrijeđuje, vrijeđa… S druge strane
nepoželjni turbo-folk, odnosno neke izvođačice ovog žanra, su uradile mnogo na
pitanju promocije samostalnosti i prava žena. Mnogi su autori govorili o
feminizmu folk žanra. Kada sam jedne prilike čuo pjesmu pjevačice Stojanke Novaković
– Stoje, pomislio sam – ovo je feministička pjesma. Ovo je pjesma u kojoj se
govori o ženi s pravom izbora, o ženi koja ne pristaje da bude dio
patrijarhalnog narativa trpljenja toksične muškosti zarad očuvanja
tradicionalnog kaveza braka po svaku cijenu. Isključite predrasude, uživajte:
BUKA: Nije tajna da ste kao samohrana majka
morali raditi u kafani da biste preživjeli. Koliko je zapravo težak život
estradnih umjetnika i koliko je tu glume jer ne možete uzeti bolovanje,
napraviti pauzu već nekada, kao u Vašoj situaciji, morate kriti bol, nastaviti
raditi i glumiti sreću kako bi publika dobila ono što im treba: sreću, zabavu,
provod…?
Težak posao. To mladi, koji žele da
postanu pevači, ne znaju. Oni vide samo lažni glamur i sjaj, a nažalost,
ostvareni pevači se trude da samo tu stranu i pokažu – i to prenaglašeno bar 10
puta. Šepure se po emisijama, glume elitu i prave im lažnu sliku, a u stvari to
su mučenici, putnici, spavači po hotelskim sobama. Nemaš praznike, nemaš
vikende, brzinski godišnji odmori, nemaš vremena za svoje najmilije,
prijatelje, hobije… moraš biti veseo, nasmejan… Nemaš pravo da budeš
bolestan, tužan, umoran… ali novac je tu šargarepa na štapu. Mladi samo to
vide, a nažalost danas vrlo često i njihovi roditelji koji ih i teraju u kafanu
i pod šator.
BUKA: Čini mi se da od 2000. odnosno od vašeg
trećeg albuma dolazi do preokreta u temama tekstova koje pjevate i Vi kroz
svoje tekstove ne pristajete na mušku dominaciju u ljubavi, u odnosima, već
ženu predstavljate kao primat, je li, i kako, došlo do te promjene?
Kod mene je oduvek u pesmama kao i u
životu – ne pristajem na emotivne ucene, ljubavne padove i suze. Zastupam
žensku snagu u odnosima sa muškarcima. Moje pesme bodre i obrabruju žene i na
mojim nastupima su dominantne upravo žene.
BUKA: U Bosni i Hercegovini je pokrenuta
inicijativa da se na novčanicama konačno pojave i žene. Možda iz šale, ali vi
ste svjesno ili nesvjesno vizualizirali jednu takvu novčanicu prije tri godine
(stotina, Stoja) sa vašim likom. Mislite li Vi da žene, zaslužne žene: umjetnice,
naučnice, poličarke… treba da budu na novčanicama?
Svakako ne treba da bude razlike. Jedini
kriterijum treba da bude lik i delo osobe koja treba da ostane zapisana, bez
obzira da li je žena ili muškarac.
BUKA: Vi ste jedna od prvih na estradi, i
generalno u javnom životu, koja je pričala o estetskim operacijama. Širim
masama, posebno nakon siromaštva 90-ih je to bilo nešto za gnušanje, međutim
nakon što se o tome počelo pričati, kako je rasla kupovna moć, došlo je do
popularizacije i destigmatizacije klijenata/klijentica estetskih hirurga. Imamo
li pravo biti nezadovoljni svojim izgledom, tijelom i koristiti dostignuća
medicine da to mijenjamo?
Apsolutno. Stalno
to ponavljam. Svako ima pravo da koriguje svoje telo. Neko teretanom, neko
skalpelom. Cela filozofija je u meri koju svako ima u sebi – i tu je keč: neko
ima meru, neko je nema… Stvar ukusa.
BUKA: Nedavno sam svojim koleginicama,
istraživačicama, razgovarao o feminizmu u muzičkoj umjetnosti, pominjali smo i
Vas. Jeste li Vi feministica?
Nisam.
Tradicionalna sam, ali zalažem se za jednaka prava u dijalogu, odlučivanju i
uopšte u životu. Ne treba da postoje nikakva ograničenja među polovima, samo je
pitanje pameti i sposobnosti.
BUKA: U Vašim pjesmama se često proteže i tema
seksa. Smatrate li to primjerenim i treba li seks da bude tabu tema?
Seks odavno nije tabu tema, ali treba
i tu imati meru. Ja mislim da je u mojim pesmama imam.
BUKA: Pjevate i o novcu, jedna od Vaših
posljednih pjesama je “hoću da me ljubi milioner”, je li Vas strah da će Vas
proglasiti da širite ideje koje se u društvu mogu smatrati nemoralnim?
Ne mogu ja da pokvarim društvo koje je
već pokvareno. Možda je ono pokvarilo mene, pa su mi zato takve pesme ?!
BUKA: Jednom ste rekli da Vas oduvijek
smatraju šund izvođačicom. Šta je za Vas uopšte šund i jeste li nekada
propitivali sami sa sobom te kvalifikacije?
Da, ali to vreme
je prošlo. Ja sam sam bila hrabra da pre 20 godina pevam o temama koje su tada
bile šund, a sada su za vrtić u odnosu na novi talas muzike i tekstova. Sve u
svoje vreme. Ja sam u svoje vreme bila avangarda, donela sam nešto novo… A
nameravam i dalje da namećem trendove. To ćete videti u novim projektima…
BUKA: U Srbiji, gdje živite, umjetnici često
koriste svoju popularnost za političko djelovanje. Bilo da rade sa vlastima i
da su u parlamentu ili da se poput Seke Sablić, Svetlane Bojković, donedavno i
Jelene Karleuše, suprotstavljaju štetnim potezima vlasti. Jeste li Vi
apolitični ili imate svoje mišljenje o stanju društva u Srbiji, politici?
Politika me nikad nije interesovala.
Ja uveseljavam običan narod upravo da zaborave svakodnevicu i politiku.
BUKA: Zašto Vas više nema na Twitteru, bili
ste jako popularni. Jedan Vaš Tweet glasi, ovde više niko nije normalan, a Vi?
Jeste li Vi normalni?
Ja baš i nisam,
ali dobro mi je u svojoj koži. Za društvene mreže imam sve manje vremena… ali
trudim se.
BUKA: O čemu razmišljate kad želite brzo da
zaspite?
O tome gde sam
stavila pilulu za spavanje