Pre nekoliko godina svjetski mediji objavili su provokativnu vijest da se slavni britanski fizičar Stiven Hoking (Stephen Hawking) javno kladio u 100 dolara da Veliki hadronski sudarač (LHC), ali i drugi akseleratori nikad neće uspjeti da pronađu Higsov bozon, koji se smatra nosiocem mase većine elementarnih čestica
Njegova je tvrdnja izazvala pravu uzbunu u naučnoj zajednici, a škotski fizičar Piter Higs (Peter Higgs), po kojem je bozon dobio ime (istraživanja Higsa i njegovih kolega 1960-ih udarila su temelje ideji o postojanju misteriozne čestice) provokaciju je doživio kao ličnu uvredu. Higs se tada požalio da bi odgovor na Hokingov izazov bio poput ‘kritikovanja princeze Dajane’, međutim konačno je ipak uspio da mu uzvrati 2008. godine, nakon što se Hoking u jednom intervjuu našalio rekavši da bi zapravo bilo zanimljivije kada LHC ne bi pronašao bozon.
Tom prigodom Higs je izjavio da Hokingovi proračuni na kojima je utemeljio svoje tvrdnje nisu tačni, kao ni da ideja kojom je vođen nije dobra jer je ‘pokušao da objedini teorije fizike čestica i gravitacije… na način na koji to nijedan teorijski fizičar ne bi smatrao ispravnim’.
Da li Božja čestica zaista postoji?
Neslužbena ispitivanja javnog mnijenja fizičara u poslednjoj deceniji pokazala su da velika većina njih vjeruje da tajnoviti bozon postoji i da je samo pitanje vremena kada će ga LHC otkriti. Svima se uglavnom činilo da se Hoking, poznat po kontroverznim izjavama, samo razmeće svojim idejama i autoritetom.
Međutim, iako su od pokretanja LHC-a 2010. do danas prikupljeni i analizirani petabitovi podataka pri dosad neviđenim energijama od sedam triliona elektronvolti, Higsovom bozonu nije pronađen nikakav ozbiljan trag.
Obeshrabreni i razočarani rezultatima, naučnici su konačno 22. avgusta, na konferenciji “Biennial International Symposium on Lepton-Photon Interactions” u Mumbaiju objavili da se sa 95-postotnom sigurnošću može reći da Higs nije pronađen u području u kojem je tražen – od 145 do 466 milijardi elektronvolti.
Ipak, fizičari u CERN-u (koji upravlja LHC-om) nisu još sasvim odustali. Naime, postoji mogućnost da Higgs postoji na nižim energijama, u pojasu između 114 i 145 milijardi elektronvolti (u kojem su ga tražili stručnjaci LHC-ova prethodnika LEP-a i još uvek traži tim Fermilabova Tevatrona), te petpostotna mogućnost da se sakrio negdje u pojasu koji je već pretražen u CERN-u. Dakle, rad LHC-a će se nastaviti, bozon će se i dalje tražiti, međutim, svakim danom sve je manje nade da će biti pronađen, a sve vjerovatnije da će Hoking dobiti opkladu protiv cijelog svijeta fizičara.
Nova čestica menja zakone fizike?
Ipak, ključno pitanje koje sada počinje brinuti naučnike nije hoće li izgubiti opkladu, već odakle masa u svemiru ako Higsov bozon ne postoji? Moguće je da će nam za odgovor na ovo pitanje trebati teorije koje će ići dalje od postojećih.
Prema standardnom modelu, elementarne čestice na visokim temperaturama iznad 10 na 15 Kelvina, kakve su vladale nakon Velikog praska (na kojima elektroslaba simetrija još nije bila razbijena, odnosno elektroslaba sila se još nije razdvojila na elektromagnetsku i slabu), nisu imale masu. Nešto kasnije, na spomenutoj kritičnoj temperaturi simetrija se spontano raspala te su W i Z bozoni dobili masu.
Jedna od retkih već postojećih alternativa standardnom modelu jest tzv. teorija Tehnikolora fizičara Stivena Vajnberga (Stevena Weinberga) prema kojoj se izvorna simetrija u svemiru mogla poremetiti i nekim drugim mehanizmima, a ne samo delovanjem Higsova bozona, ali će za dokazivanje trebati energija kojoj čak ni LHC nije dorastao, ali gomile novca za astronomski skupe uređaje.
CERN: rađanje nove fizike
Valja istaknuti da će, ako LHC ne uspije da pronađe Higsa, uz Hokinga i njegove retke istomišljenike, likovati još jedna skupina ljudi premda nije učestvovala u opkladi. Naime, ruke bi zadovoljno mogli trljati i američki kongresnici koji su se 1993. godine izjasnili protiv izgradnje tzv. Superprovodljivog super sudarača, skupog konkurenta LHC-a u SAD-u.