Neki se usuđuju reći da država više nije u stanju osigurati troškove socijalnih mjera. Zar je moguće da danas nedostaje novac koji bi sačuvao i nastavio te tekovine kad se proizvodnja bogatstva od oslobođenja, od doba kada je Evropa bila u ruševinama, znatno povećala? Osim ako razlog nije činjenica da je moć novca, protiv kojeg se Pokret otpora toliko borio, danas tako velika, bezobzirna, sebična, a služe joj ljudi koji pripadaju vrhovima državne vlasti.
Bankama, u međuvremenu ponovo privatiziranim, najveća briga nije opšta korist, nego osiguravanje dividendi i veoma visokih plata vlastitim upravljačima. Jaz između najsiromašnijih i najbogatijih nikada nije bio veći, a trka za novcem i nadmetanje nikad toliko ohrabrivani.
Želim vam svima, svakome od vas, da imate vlastiti razlog da se pobunite. To je dragocjeno. Kad nešto u vama izaziva srdžbu, kao što ju je u meni izazvao nacizam, to od vas stvara borca, snažnog i opredijeljenog. Time se pristupa istorijskom toku i ta snažna matica istorije treba se održati zahvaljujući svakom od nas. Istina je da razlozi za pobunu danas izgledaju manje očigledni. Ili je pak svijet previše zamršen. Ko naređuje, ko odlučuje? Nije uvijek lako razlučiti koja nas tendencija, među svim postojećima, vodi. Nemamo više posla sa malobrojnom elitom čije djelovanje jasno shvatamo.
Nalazimo se u ogromnom prostoru koji je, jasno to osjećamo, međusobno zavisan. Objedinjavanje u kome živimo nije nikada bilo toliko prisutno. Ali, u tom svijetu postoje stvari koje su nepodnošljive. Da bi ih uočili, treba pažljivo gledati, tražiti. Govorim mladima: Potražite malo; naći ćete. Najgori pristup je ravnodušnost, reći: ‘Ja tu ne mogu ništa, snaći ću se sam’. Takvim ponašanjem gubite jedan od najvažnijih sastojaka koji vas čine čovjekom. Neophodan sastojak: sposobnost da se pobunite. I njenu posljedicu – angažman.
Stéphane Hessel
Rođen je u Berlinu 1917. godine od oca poljsko-jevrejskog porijekla i majke Njemice. Sa porodicom se preselio u Pariz kada je imao sedam godina. Tokom dvadesetih godina prošlog vijeka Esel je u Parizu upoznao avangardne umjetnike i filozofe. Poslije rata se obrazovao za diplomatu, a vlada ga je poslala na službu u sjedište UN u Njujorku. Esel je bio posljednji živi koautor Povelje o ljudskim pravima.
Diplomat i borac za ljudska prava. Studirao je na Ecole Normale Superieure gdje je, između ostalog, pohađao fenomenološke seminare Merleau-Pontyja. Nedugo prije njemačke invazije na Francusku, zajedno sa porodicom utočište pronalazi na Azurnoj obali kod Aldousa Huxleyja. Potom se pridružuje francuskoj vojsci, ali biva uhapšen u ratu. Uspijeva pobjeći iz zarobljeništva i nakon šest mjeseci dospijeva u London gdje se pridružuje Charlesu de Gaulleu i francuskom pokretu otpora.
Družio se sa ličnostima kao što je Nelson Mendela i tibetanski duhovnui vođa dalaj-lama, a poslije penzionisanja počeo je da se bavi humanitarnim radom.
Preživio je dva koncentracijska logora, a nakon Drugog svjetskog rata postaje diplomat te 1948. pomaže u izradi nacrta UN-ove Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Njegova knjiga Pobunite se! (2011.), koju je napisao u dobi od 93 godine, samo u Francuskoj je prodana u milion i pol primjeraka u pola godine, a prevedena je na više od 10 jezika.