Riječ merak i danas se često koristi u svakodnevnom govoru, iako mnogi ne znaju tačno porijeklo i pravo značenje te riječi. U govoru se koristi da se opiše nešto što se radi iz ličnog zadovoljstva – bez pritiska, iz čiste želje. Kaže se, na primer, „radi to iz meraka“ ili „nije mi više ništa merak“.
Merak potiče iz turskog jezika, a u turski je stigla iz arapskog. U arapskom jeziku izvorna riječ označava brigu, čežnju ili želju. U našem jeziku, značenje se vremenom promijenilo i dobilo pozitivniji ton – danas označava uživanje u nečemu, unutrašnju potrebu, pa čak i vrstu životne filozofije, piše Danas.
U narodu, merak je povezan s nečim što se radi polako, iz zadovoljstva – bilo da je to baštovanstvo, sviranje, kuvanje, pjevanje ili sjedenje s prijateljima. Nema veze s obavezom ili poslom, već sa ličnim osjećajem ispunjenosti.
Lingvisti navode da je merak primjer riječi koja se zadržala u jeziku vekovima, iako su se promijenili i društveni konteksti i način života. U mnogim pjesmama, posebno starogradskim i sevdalinkama, riječ merak se pojavljuje kao opis stanja u kojem čovjek uživa u životu.
Iako se danas manje koristi među mlađima, merak je i dalje prepoznatljiva riječ na cijelom Balkanu. Njeno značenje ostalo je isto: nešto što se radi srcem, a ne iz potrebe ili koristi.