Naslednike generacije X, decu rođenu početkom osamdesetih pa do ranih dvehiljaditih teško je pronaći. Ne fizički, već u virtuelnom svetu. Onaj ko bude znao kako razmišljaju, šta žele i kako da im se obrati, pošto na tradicionalne reklame ne reaguju, može da očekuje da će da dobije sedmicu na lotou, da pobedi na izborima ili kolonizuje Mars.
Za milenijalce sloboda je svetinja i pripadnici ove generacije u većoj meri nego naraštaji pre njih žele da ostanu samo svoji. Ne pristaju na kompromise i nije ih lako razumeti jer pre biraju da obilaze svet nego da kupe stan. Druženje bez pametnih telefona teško mogu da zamisle. Pripisuje im se mnogo toga, da su lenji, ali i radoholičari koji uništavaju kulturu odmora. Da žele posao koji donosi visoke zarade uz minimalan napor. Mnogi od njih osnivaju svoje firme, ne robuju tradicionalnim načinima zapošljavanja i distanciraju se od ustaljenih obrazaca i radnih normi, što korporacijama predstavlja problem jer se očekuje da kroz tri godine upravo milenijalci budu trećina zaposlenih. Uglavnom su visokoobrazovani i prolongiraju životne odluke. Brak ne planiraju pre tridesete godine i zbog svega toga nazvani su i “Petar Pan generacijom”.
Sve češće polemiše se o stvarima i pojavama koje su uništili, od kulturnih obrazaca koji su postojali ranije, preko industrije do demokratije. Razgovarali smo s milenijalcima, profesorima, psihoanalitičarima i piscima u Srbiji kako bismo pokušali da rešimo enigmu zvanu generacija Y.
Milenijalcima se nazivaju osobe rođene u periodu od početka osamdesetih godina do ranih dvehiljaditih. Na scenu stupaju posle generacije X koja je rođena tokom šezdesetih godina prošlog veka i od koje se razlikuju po mnogo čemu ili nam samo tako izgleda. Psihoanalitičar Aleksandar Kontić za njih kaže da su prva generacija koja živi u dve realnosti, fizičkoj i virtuelnoj, odnosno digitalnoj.
“Psihoanalitičari se klone nekog velikog uopštavanja, s obzirom na to da postoje mnoge individualne razlike među pripadnicima svake generacije. Ono što nije sporno, jeste da je tehnološka revolucija koju je napravila štamparska mašina, izvršila ogroman uticaj na način života, funkcionisanje porodice i odgoj dece. Ljudski osnovni psihološki pokretači se ne menjaju, ali način na koji se razne potrebe zadovoljavaju, menja se pod velikim uticajem digitalne ere u kojoj živimo. Svakako su najviše na udaru one generacije koje u ovom dobu formiraju svoju ličnost”, objašnjava Kontić. Internet i digitalnost konstitutivni su elementi sveta u kome živimo. Teško i da možemo da zamislimo jedan dan bez mobilnog telefona i društvenih mreža. Osim kad je telefon na popravci, ali ni to ne traje dugo i nema razloga za paniku jer se dobija drugi na korišćenje dok smartfon ne bude popravljen.
“Dete koje je rođeno u dobu virtuelizacije, čak i pre rođenja će biti i ‘stanovnik’ raznih virtuelnih društvenih mreža. Ponosna majka danas stavlja na Tviter digitalnu sliku urađenu ultrazvukom još nerođenog deteta, pa će uskoro slediti i slike bebe. Mobilni telefon je postao posrednik između osobe i digitalnog sveta, bez koga bi ova relacija bila iskidana, te je gotovo nemoguće zamisliti kako bi se funkcionisalo bez njega”, smatra Kontić.
Dragana Plazinić je dvadesetjednogodišnja studentkinja. Pripada generaciji Y i smatra da tehnologija postoji zbog nas.
“Mobilni telefoni su samo olakšali svakodnevne situacije. Ako ti neko nedostaje, a živi daleko, najmanji je problem da se vidite i ispričate. Telefon uz internet danas uspeva ono što je čovek pokušavao kroz period prosvetiteljstva, da celokupno znanje bude nadohvat ruke. Telefoni sa internetom su postali fizički male, ali sadržajno preobimne enciklopedije. Tehnologija ne oblikuje ni nas ni naše navike, oblikovali smo mi nju onako kako nam odgovara”, kaže Dragana.
Može da se kaže da milenijalci žive u “globalnom selu”, kako je govorio kanadski sociolog Maršal Makluan čije studije se odnose na efekte masovnih medija na kvalitet društvene komunikacije. Prisutni su na skoro svim društvenim mrežama s trendom česte promene. U zavisnosti od generacije varira i njihov boravak i aktivnost na određenoj mreži. Počeli su od Fejsbuka, ali zbog prisustva starijih članova porodice, uglavnom rodbine “beže” na Tviter. Ni to im dugo ne drži pažnju, pa ih je sve više na Instagramu gde sa svojim pratiocima dele fotografije i video-zapise iz svakodnevnog života. Najmlađi preferiraju Snepčet i ako ih ne razumete dok u tramvaju pričaju o fotografijama koje su razmenili sa vršnjacima, nema razloga za brigu.
Čak i par godina stariji od njih nisu najbolje upoznati s tom mrežom ili je koriste minimalno jer su na drugim mrežama aktivniji. Postavljaju se fotografije privremenog karaktera kojima mogu biti dodati razni efekti, stikeri, ili se na njima može crtati. Pošto prijatelji kojima se fotografije šalju mogu da sačuvaju snimak ekrana kad im bude prikazana fotografija, ne postoji sto odsto sigurnosti da će poslate fotografije zaista nestati, čak naprotiv. Isti slučaj je i sa dopisivanjem, poruke se brišu, što je praktično i nema potrebe da se razmišlja o tome ko bi mogao da pročita poruke koje su bile razmenjivane.
Draganin vršnjak Dušan Ilić, takođe student, posebno se osvrnuo na negativne aspekte tehnologije u svetlu društvenih mreža i objasnio kako milenijalci doživljavaju drugu paralelnu realnost.
“Dovoljno je osvrnuti se na rezultate nedavnog istraživanja britanskog Kraljevskog društva za javno zdravlje u kojem je ustanovljeno da društvena mreža Instagram predstavlja glavni uzrok depresije kod mladih ljudi. Razlog tome je jednostavan. Na toj društvenoj mreži smo po prirodi stvari okrenuti praćenju tuđih života. A naravno, tuđ život je, po našem uverenju, uvek opterećen manjim brojem problema od našeg sopstvenog. Ako čitav dan ‘grejemo stolicu’ i za trenutak skoknemo do Instagrama da vidimo šta se dešava, ugledaćemo gomilu nasmejanih lica, zgodnih tela i luksuznih mesta, što će nam aktivirati sujetu i zavist. Naravno, to je samo privid, ali čovek u trenutku ne razmišlja racionalno da i taj neko sa druge strane ekrana ima svojih problema, da je možda svoje lice isfiltrirao u određenoj aplikaciji i da nije sve baš tako kako izgleda na prvi pogled. Zanimljivo je i kako milenijalci na osnovu društvenih mreža procenjuju da li neko prema njima gaji simpatije ili ne. Lajk je postao glavni signal za otpočinjanje udvaranja”, ocenjuje Ilić.
Jedna od stvari za koju milenijalce “optužuju” jeste da su uništili tradicionalni način kupovine. Oni ne reaguju na reklame onako kako se to očekuje i nema garancija da će kupiti određeni proizvod samo zato što im je reklama prilagođena. Kampanje je teško uskladiti sa njihovim potrebama zato što se ne zna kako će da prihvate plasirani sadržaj i da li će to dovesti do krajnjeg cilja — kupovine. Ono što je međutim izvesno, bar u očima starijih generacija, jeste to da su milenijalci “uništili” dosta toga, za početak industriju piva jer ne kupuju i ne konzumiraju pića kao njihovi roditelji, ali s druge strane prednost daju manjim pivarama te razvijaju taj segment.
Da nisu skloni šablonskom donošenju odluka pokazuje i slučaj Mekdonaldsa. Klasični burgeri, čizburgeri i sve što čini osnovni meni nije tako popularno. Pre će odabrati mekvrep, šejk ispred koka-kole ili čak paket za decu nego što će na poslužavniku biti čizburger ili pomfrit. I to nije sve. Klasični jogurt sve manje se kupuje, bar u Americi, a kampanje se prilagođavaju drugačijim stilovima života i potrebama potrošača. Porodice s decom još su dosledne toj namirnici, a kako godine odmiču, tako i oni biraju neke varijacije, sa manje masti, voćni, sa dodatkom žitarica. Industrija salveta takođe je ugrožena jer za stolom koriste ubruse više nego salvete.
Razne vrste kremova i drugih slatkiša pretekle su marmelade i za to su opet na meti kritike ko drugi nego milenijalci. Ovakve odluke razumljive su jer se u prvi plan stavlja sloboda. Mogućnost izbora u skladu s kojom se donose odluke — moglo bi se reći da je jedna od maksima koju mladi danas drže za glavnu i uopšte ne dovode u pitanje.
“Iako se na konzumerizam često gleda kao na negativnu pojavu, iz mog ugla predstavlja samo jedan od mnogobrojnih načina da čovek sebe usreći. Treba nam sve što nas ispunjava. Isto je ako neko želi da ima kolekciju patika, želi da putuje, ili želi veliku porodicu i mnogo prijatelja. Bitan je osećaj koji nam te stvari donose, a ne da li smo to kupili novcem ili stekli kroz odnos sa drugima. Zato je konzumerizam pojava koja može biti vrlo korisna za sreću nekog pojedinca. Možda se na prvi pogled čini kao da stvara snobove, istina je ipak da stvari koje se poseduju služe za lično zadovoljstvo, ne za dokazivanje drugima”, kaže Dragana, studentkinja politikologije.
Da i među milenijalcima vladaju različita mišljenja i da nema osnova za generalizaciju najbolje dokazuju njihovi stavovi koji nisu uvek identični i kod kojih možemo da pratimo nit u kojoj se razlikuju.
“Novac je postao zvezda vodilja mladom čoveku jer danas uspeti u životu znači imati novac za najnoviji model mobilnog telefona, skupu garderobu, brz automobil i egzotično putovanje. Mnogo je stavki koje se mogu navesti kao ‘pokretači’ života jednog mladog čoveka. Prevelika je želja za materijalnim, a sve je manje onih koji na život i njegove vrednosti gledaju kroz nauku, sport, poeziju, slikarstvo, dramu, komediju ili odlomak napisan za klavir. Činjenica je da smo okruženi mediokritetima i da su neke beznačajne stvari precenjene. Komad odeće je vredniji od knjige, brz automobil je vredniji od fakultetske diplome”, kaže Aleksandra, studentkinja elektrotehnike sa novosadskog Fakulteta tehničkih nauka. Psihoanalitičar Aleksandar Kontić iz stručnog ugla nudi objašnjenje vrednosti kojih se milenijalci pridržavaju i ciljeva koje postavljaju i kojima teže.
“Sistem vrednosti je kod njih mnogo više nego kod drugih generacija definisan delovanjem medija, koji nude najčešće idealizovanu sliku idola sa kojima se valja identifikovati. Može se reći da ova instanca u ličnosti nema svoju čvrstinu kakva je bila u ranijim generacijama. Konzumerizam je neprikosnoven, dihotomija između ‘imati ili biti’ za njih nema smisla, oni bi oba. Nove vrednosti ne traže da se sebičnost podredi zakonima savesti, već bazičnim potrebama, kao na bilbordu koji jasno poručuje ‘pokori se svojoj žeđi’. Psihoanalitičari nalaze da svaka osoba u sebi nosi sistem vrednosti, ideale, norme i zabrane, najčešće usvojene od porodice, škole i društva. U eri digitalizacije, odsutnost roditelja, bilo fizički ili emotivno, duboka sumnja u autoritete, pogoduje da njihov kontakt sa realnim svetom bude posredovan virtuelnom slikom svega onoga što nedostaje u objektivnoj stvarnosti. Digitalni autoriteti su novi objekti za poistovećivanje”, objašnjava Kontić. U zavisnosti od sredine, vremena u kome su odrasli i društvenih i političkih prilika u zemlji, pripadnici određenih generacija imaće drugačije poglede na svet i zato treba praviti razliku između milenijalaca u Srbiji i svetu. Dok su njihovi vršnjaci širom Evrope prelazili granice država koje su bile samo imaginarne, putovali preko okeana, u Srbiji su mladi odrastali u specifičnom okruženju i devedesete su obeležile celu tu generaciju. Kad se kaže devedesete, u svesti ljudi sa ovih prostora uglavnom su iste slike, kriza, rat i turbo-folk kao karakteristike jednog perioda koji je usledio posle raspada zajedničke države. Jedan od referentnih događaja bila bi Titova smrt dok bi u svetu to bila smrt princeze Dajane, a događaj koji se uzima kao reper jedne epohe moglo bi da bude bombardovanje Srbije 1999. godine.
“Neko ko je rođen u kakvom uređenom, na primer zapadnom društvu devedesetih, nicao je u dobrostojećem socijumu u doba tehnološkog i političkog bitnog pomeranja sveta koje su ovdašnji devedesetaši primetili tek debelo naknadno, budući rođeni u lokalnim devedesetima, obeleženim zatvaranjem društva, ratovima i turbo-folkom kao glavnim kulturnim obrascem. Dok god se ne pozabavimo razlikom između onog šta su zaista devedesete, a šta su bile kod nas, nećemo moći da tačnije obratimo pažnju na sličnosti milenijalaca po celom svetu”, smatra pisac Igor Marojević, jedan od začetnika digitalnog realizma.
Kaže da se svim čitaocima, pa i njima, prozom obraća posredstvom rečenica koje se mogu bez problema pratiti na prvom nivou značenja, a u javnim nastupima jednostavnim, ali uglavnom kritičkim rečenicama, bez laži o laganoj mogućnosti hepienda i dostizanja sreće. O komunikacijama i tehnologijama, u savremenom svetu piše se, kaže, dosta, ali ne i dovoljno.
“Mnogo je romana i zbirki priča koji se dodiruju tih pojavnosti brzine kao osnove duha ovog vremena, ali njihovi autori to ne čine na dovoljno osvešćen, sistematičan i supstancijalan način. Poenta digitalnog realizma, koji se i sveo na njegove začetnike, Aleksandra Ilića i mene, bila je upravo da ukažemo na razliku između osvešćenog i mehaničkog pisanja o digitalizovanosti i ubrzanosti savremenog sveta”, objašnjava Marojević.
Jedna od stavki na listi stvari koje milenijalci podrivaju jeste demokratija jer su, prema nekim mišljenjima, nezainteresovani za politiku, ali s tim nije saglasan profesor Fakulteta političkih nauka Zoran Stojiljković.
“Po pravilu, mlade generacije koje nisu vezane za proces rada ili kraj školovanja nego su u procesu obrazovanja sa delimičnim izuzetkom studenata humanističkih nauka pokazivale su vrlo malo interesovanja za socijalne i političke promene. Da se našalim, kad imate osamnaest godina, mnogo vas više interesuju žene i provod nego politika. Vrlo je simptomatično da u situacijama dugotrajne krize, velikog siromaštva, slabih šansi za zapošljavanje imate takvo raspoloženje. Ja bih to interpretirao kao nešto što je odraz razočaranosti i gubitka poverenja u institucije i pre svega političke aktere, a ne kao trajnu nesposobnost mladih da se bave velikim društvenim pitanjima. To dokazuje da, kad ne očekujete, dođe do pobuna i protesta mladih. Oni nisu izgubili osećaj za pravično i pravedno, ali nemaju poverenja u institucionalizovane političke procese poput izbora, članstva u strankama i tu pokazuju neku vrstu nepoverenja, sem one manjine koja nalazi neku svoju životnu perspektivu u tome što dobije partijsku knjižicu i napreduje kroz proces partijskog zapošljavanja”, smatra Stojiljković.
Mladi koji pripadaju toj generaciji imaju veoma interesantne stavove prema percipiranju patriotizma. Prema istraživanjima, čak 85 odsto Amerikanaca nije zainteresovano za služenje vojske.
“Nove generacije ne prave razliku između zdravog patriotizma i poistovećuju ga sa ekstremnim nacionalizmom. I smatraju da ljubav prema svojoj domovini iskazuju što većom mržnjom prema drugima i drugačijima. Poslednji primer je sve veća netrpeljivost prema izbeglicama. Umesto da ih podržimo i budemo uz njih, mi ih napadamo. A jedan smo od naroda koji najbolje zna šta znači biti proteran i bežati od nesreće”, kaže Vasilije Paunović, student politikologije.
Ono oko čega i stručnjaci i milenijalci mogu da se usaglase jeste pitanje braka. Evidentno je da se kasnije stupa u brak, uglavnom posle 30. godine, a mladi imaju razloge zašto donose takve odluke. Iako su na meti kritičara zbog razaranja tradicionalne porodice kakvu smo poznavali ranije, oni imaju obrazloženje, a razlozi nisu samo ekonomske prirode. Brak, porodica i životne odluke percipiraju se isključivo kao stvar ličnog izbora, a ne nešto što je nametnuto.
“Iz vrlo složenih razloga, oni se boje trajnog vezivanja, mešavina realnog i digitalnog sveta naizgled nudi neku vrstu obilja, u kome se želi sve, a kada se opredeli za jedno, nema mogućnosti da se uzme i ostalo. I brak i porodica nose u sebi razna odricanja. Upravo je ovo odricanje od sopstvenih zadovoljenja za korist nečega drugog za njih zastrašujuće. U virtuelnom svetu se živi sada i ovde, prošlost je ili idealizovana ili nebitna, budućnost krajnje sumnjiva”, objašnjava Kontić. Na tragu stavova milenijalaca je i profesor Stojiljković koji kaže da je primetna hipokrizija u društvu jer se navodno brine o niskom natalitetu, a ništa se ne čini kako bi mladi ostali u zemlji i dobili posao.
“Kad nemate stalni radni odnos, pristojnu platu, povoljne stambene kredite za mlade koje ne možete dobiti ako nemate održiv, trajni i dobro plaćen posao, i stalno vas vrte ukrug, nemate perspektivu. Kako onda očekujete od ljudi da uđu u tu vrstu rizika, prekinu proces obrazovanja i ulaze u brakove? Vi danas imate singl orijentaciju ili parove bez dece kao najbolji način kombinacije”, zaključuje Stojiljković.
70 stvari koje su milenijalci uništili (makar prema optužnici)
Izvor: Kloi Brajan, Mashable.com
Pivo
Posada
Robne kuće
Motocikli
Dijamanti
Golf
Sapun
Fudbal
Ručak
Mekdonalds
Odmor
Salvete
Automobili
Kraudfanding
Vino
Čepovi za vino
Toyota Scion
Omekšivač
Brak
Mekvrep
Rukovanje
Kanadska turistička industrija
Klasični jogurt
Kockanje
Hoteli
Veze/odnosi
Marmelada
Trčanje
Žitarice
Antiejdž industrija
Buffalo Wild Wings — američki restoran
Fokus grupe
Turistički marketing
Posao
Krediti
Drveće
Američki san
Amerika
Demokratija
Kupovina kuće
Predsednički izbori 2016.
Konzumerizam
Odeća
Sastanci u obliku večera
Filmovi
Seks
Teretana
Programi poverenja
Poverenje generalno
Preuzimanje rizika
Patriotizam
Samosažaljenje
Krstarenje
Moda
Sitkomi
Big mek
Romantika
Radno vreme od 9 do 5
Applebee's — američki restoran kao i BWW
Nasleđe generacije X
Olimpijada
EU
Imena dece
Banke
Nafta
Užina
Igra sudbine
Štikle
Nacionalna fudbalska liga
Sve