Septembar je iza nas i pravi je trenutak da se presložimo pre fall/winter kupovina. Naime, ovaj mesec je poslednjih nekoliko godina poznat i kao second hand mesec, tj. kao ''Second Hand September''.
U pitanju je inicijativa Oxfama (Internacionalna organizacija za borbu protiv globalnog siromaštva) koja apeluje na ljubitelje mode da na 30 dana odlože svoje kreditne kartice u cilju nekupovanja novih jesenjih kolekcija, kako bi doprineli očuvanju planete. Simbolično je izabran septembar zbog Nedelja mode širom sveta na kojima se prezentuju novi trendovi i time podstiče potrošnja i kupovina nove odeće.
Šta je zapravo loše u čestoj kupovini nove odeće?
Ako zanemarimo loše uslove rada u tekstilnoj industriji koji podrazumevaju izrabljivanje žena i neretko dece, to što je ova industrija u vrhu najvećih svetskih zagađivača, to što u Srbiji ne postoji rešeno pitanje reciklaže tekstila… što su priznaćete ne tako sitni problemi, ali šta je to još loše u čestoj kupovini nove odeće?
Koliko puta dnevno vam ''iskaču'' reklame za najpoznatije fast fashion brendove? Na koliko profila dnevno naiđete na svim društvenim platformama koji reklamiraju neki modni brend? Koliko puta dnevno pomislite ''trebale bi mi baš jedne ovakve pantalone'' ili ''samo još ovu torbu da kupim i to je to''? Okej možda je i do mog algoritma… guilty as charged, ali morate priznati da smo preplavljeni informacijama, reklamama, preporukama koje poručuju samo jedno – KUPUJ i bićeš lepa, pametna, uspešna, kupuj, jer tek kada kupiš, bićeš srećna; kada kupiš, imaćeš sve.
Skoro sam uočila najnoviji Instagram trend koji podrazumeva snimanje reelsa sa ''NEW IN'' stvarima iz poznatih high street brendova, te nuđenju promotivnih kodova za kupovinu – čime se ponovo podstiče besomučna kupovina, opsesija novitetima i iracionalna misao da ćete propustiti nešto važno ako ne pazarite proizvod koji vam se plasira kao must-have.
Odeća nas neće popraviti, upotpuniti, odeća je materijalna, potrošna stvar koju treba da konzumiramo racionalno, i da je kupujemo, menjamo i poklanjamo na jedan zdrav i održiv način.
Zdrav po nas i naše mentalno stanje koje je sve ozbiljnije narušeno pritiskom da imamo sve nove kolekcije, da ispratimo svaki trend, da imamo nešto novo. Održiv po našu zajednicu, kupovinom domaćih brendova, održiv prosleđivanjem očuvane garderobe, kupovinom u second hand radnjama, razmenom sa drugaricama, mamama. Sa velikom radošću mogu reći da imam odevne komade stare i po 7,8 godina, one iz srednje škole i koje s oduševljenjem izvučem iz ormara i shvatim da su apsolutno nosive i moderne. U našem društvu je sramota nosi ''stare stvari'' i to je narativ koji moramo ozbiljno i hitno da menjamo. Ne možete opet kupiti džemper u kom ste prvi put bili sa simpatijom u bioskopu, nema više onih clutch torbica koje smo nosile specijalno za izlaske, teško ćete pronaći toliko tila, šljokica, nitni, ljubavi u ''NEW IN'' haulu.
Za sve one koji stvarno vole odeću i uživaju u igri oblačenja toplo preporučujem da obiđu najbližu second hand radnju, kupe neku vintage lepoticu, udome dobre stare Levisice ili šta god im se učini šik, novo i moderno, te na taj način zaista (p)održe modu.