Nakon što se 2001. u kinima pojavio prvi “Shrek”, u holivudskoj komercijalnoj animaciji više ništa nije bilo kao prije. Do tog trenutka, jedini postojeći tip američke kino animacije bio je onaj Disneyjev, strogo kodificiran i zamrznut u vječnim pedesetim godinama. Sa “Shrekom”, Dreamworks je u taj petrificirani klasicizam unio duh postmoderne. Crtići su i u Hollywoodu postali razigrani, ironični i intertekstualni, puni citata i šala za odrasle. Istovremeno, “Shrek” je u dječji animirani film vratio teme koje ponajprije okupiraju odrasle, kao što su klasni odnosi, sukobi generacija i traumatični odnosi sa supružnikovom obitelji.
Zamorna rezignacija
Otada, prošlo je devet godina, u svijetu animacije “Pixar” je “Dreamworksu” ipak oteo šampionsko mjesto, a “Shrek” je bio i ostao najjači crtani adut Katzenbergovog i Spielbergovog studija. U međuvremenu su nastali i drugi i treći nastavak, dio kritike je gunđao kako je svaki zrnce slabiji od prethodnog, no svi su bili krupni hitovi. Sada, pred nama je i četvrti – “Shrek Forever After” (Shrek uvijek i zauvijek) u režiji Mike Mitchella. U neku ruku, priča se ponavlja: publika je ponovo pohrlila u kina, knjigovođe su zadovoljne brojkama, a kritika je na “Shreka 4” reagirala sa zamornom rezignacijom koja obično prati uspješne serijale koji teku u nedogled. Držim – s nepravom, jer “…uvijek i zauvijek” najbolji je “Shrek” nakon onog legendarnog i prvog. Kao i uvijek, “Shrek” je i ovaj put meta-bajka koja se zapravo bavi odraslim, obiteljskim situacijama. U ovom slučaju, ta je situacija kriza srednje dobi: zeleni krampus uljuljkao se u obiteljski život, dogulila su mu djeca i rutina, i čezne za vremenima kad je bio opasan i prijek. No, umjesto da se upiše u teretanu ili kupi crveni kupe, Shrek potpiše ugovor s Cvilindretom koji mu vrati stari život, ali uz fatalne posljedice. Cvilindreta je sada kralj Kraljevstva Tamo Daleko, Fiona vodi podzemni pokret otpora, a dvorac konzervativnih Fioninih roditelja-dinasta sad je sjedište raskalašenog partijanerskog preobilja. Cvilindreta i njegove vještičje pretorijanke pretvorili su ga u golemu diskoteku gdje se partija pod golemom disko kuglom, a Cvilindreta s perikom na glavi ostavlja dojam obijesnog baroknog apsolutista. Shrek, suočen s belajem koji je svojom glupošću priredio, sada ima 24 sata da se pridruži pokretu otpora, pomogne Fioni u njenoj revoluciji i natjera je da ga zavoli, inače će ugovor s Cvilindretom postati pravomoćan i vječan. U novom “Shreku” dio starih likova (Mago i Mačak u čizmama) ima perifernu ulogu, a dio ih se ne pojavljuje (Farquaad, Fionini roditelji).
Ikonografski pomaci
Film kudikamo manje počiva na intertekstualnim dosjetkama, manje je humorističan, a došlo je i do ikonografskih pomaka: umjesto bajkovite pastoralnosti ranijih naslova, svijet “Shreka” sada je artificijelniji i dekadentniji. Ipak, ono što je ključna prednost ovog Shreka pred trećim i drugim je kudikamo zanimljivija i koherentnija naracija.
Scenaristi “Shreka Forever After” iskoristili su motiv paralelne povijesti da “resetiraju” Shrekov svijet i na neki način počnu od početka. Četvrti “Shrek” naprosto ima puno više smisla kao priča. Zeleni smrdljivi div po mnogo čemu je obilježio ovu dekadu, pa mu je mjesto u pop-kulturnoj povijesti rezervirano. Četvrti film zaokružio je tu sretnu bajku, no nakon njega možda je ipak došao čas da se kaže: bilo je lijepo, ali hvala, sad je dosta.