Nekog davnog ljeta, početkom sedamdesetih prošlog stoljeća, upoznao sam nekoliko godina starijeg podvodnog ronioca. U to je doba ribe još bilo jako puno, tako da mu nije bio nekakav osobit problem uloviti “po narudžbi” veću ribu. U tom ribarskom seocetu skupljalo se ljeti veliko društvo i moj je poznanik obećao za večernju feštu uloviti dovoljno veliku kirnju. I donio je jednu od 25 kilograma.
To čudo od ribe znalci su odmah krenuli pripremati na brudet, iznutrice su bacili u more, a srce su ostavili na muliću u neposrednoj blizini. Gledao sam to srce koje je tako potpuno samo neprekidno pumpalo. Trajalo je više od sat vremena dok se taj mišić nije potpuno ugasio. Bio sam i još uvijek sam zapanjen saznanjem da srce nije ništa više od pumpe koja tjera krv kroz organizam koji ga nosi. Samo to i ništa više. Baš suprotno mitovima istkanim oko njega.
Dio je opće kulture govoriti o srcu kao o posebnom mjestu u kojem obitava nešto mistično što se naziva duša ili kao mjesto u kojem se sprema, skriva ili čuva ljubav. Pop kultura ne bi postojala bez ljubavi i srca: nosim te u srcu, slomila si mi srce, itd… opća su mjesta ljubavnih pjesama i balada.
Ne bih se tome čudio da nije došlo do ogromnih pomaka u našem znanju o biologiji ljudi, u medicini i posebno u tehnologijama liječenja. Christian Barnard je 1967. prvi put u povijesti uspio uspješno presaditi srce tragično preminule djevojke u tijelo pedesettrogodišnjeg prodavača povrća čiji je život visio o niti zbog ekstremne slabosti srca. Nažalost, pacijent je nakon 18 dana preminuo i to zbog upale pluća.
Nakon tog događaja presađivanje srca toliko je uznapredovalo, zajedno sa tehnologijama zaštite od odbacivanja organa da su te operacije postale rutinske iako i dalje visoko rizične. Poznavanje funkcioniranja pojedinih dijelova srca danas omogućava zamjenu pojedinih dijelova, na primjer zalizaka sa umjetnim ili životinjskim dijelovima. Kada je zamjena životinjskim tkivima u pitanju onda se to, neka to ostane među nama, zove ksenotransplantacija.
Kada su životinje u pitanju, na prvom su mjestu za transplantaciju dijelovi svinja. One su, sigurno se ne čudite, najsličnije čovjeku i ima ih u velikom broju posvuda u svijetu, dobro se razmnožavaju i brzo dosižu zrelost. Za transplantacije se upotrebljavaju genetski modificirane životinje, kako bi se minimizirali procesi odbacivanja organa. Ksenotransplantacija je daleko od toga da postane rutinska metoda presađivanja, ali se jako intenzivno radi na istraživanjima kako smanjiti rizike presađivanja i produljiti život pacijenata. Osim srca, liječnici su pokušali presaditi bubrege i jetru genetski modificiranih svinja u ljude.
Za sada je postignuto nekoliko uspješnih presađivanja, i to 2022., kada je srce svinje transplantirano u kardiološkog, terminalno bolesnog pacijenta. Pacijent je preživio još dva mjeseca. Godinu dana ranije presađen je svinjski bubreg u moždano mrtvog pacijenta. Ti su bubrezi uspješno funkcionirali tokom promatranja od 54 sata.
Drugom pacijentu zamijenjena su oba bubrega. On je preživio tjedan dana nakon operacije. Jedan moždano mrtvi pacijent podvrgnut je transplantaciji jetre genetski modificirane svinje. Njenu funkciju pratili su tokom tri dana i bila je potpuno normalna.
I da razočarenje za one romantičare koji uz srce vezuju emocije bude veće, evo razočarenja koje je pak nada za sve one koji drhteći za vlastiti život čekaju srce odgovarajućeg donora.
Časopis Nature objavio je nedavno informaciju da je jedan pacijent, ujedno šesti na svijetu kojemu je ugrađeno srce od titana, s tim srcem živio sto dana i to dijelom izvan bolnice. Nakon toga došao je na red za transplantaciju ljudskim organom. Ona petorica prije njega nisu napuštala bolnicu i imala su titanovo srce znatno kraće vrijeme.
Titanovo je srce zapravo pumpa koja kontinuirano radi tako što magnetima podržani rotor pumpa krv u pravilnim pulsevima. Za razliku od ostalih, uglavnom glomaznih umjetnih srca, ovaj ima samo jedan pokretan dio i znatno je manji, tj. ima dimenzije ljudskog srca. Uređaj se zove BiVACOR. Izumio ga je i patentirao biomedicinski inženjer Daniel Timms iz Australije. Njegova kompanija proizvodi i prodaje te uređaje.
Sama ugradnja komplicirana je i traje satima, tako da osim visoke cijene operacije i uređaja nosi i značajan rizik. Zbog toga nije za očekivati da će BiVACOR preplaviti svijet, ali se možemo nadati da će se na toj ideji razviti još bolji i jeftiniji uređaji.
Koliko je važno da postoji umjetno srce kojim se može premostiti vrijeme čekanja odgovarajućeg ljudskog organa govori podatak da se samo u SAD oko sedam milijuna ljudi bori s ozbiljnim srčanim stanjima, a u 2023. je godini izvedeno svega 4.500 presađivanja. Razlog? Nema dovoljno donora.
Razmišljajući tako o naporima medicine da se spase životi, ne mogu a da ne mislim na tisuće ljudi koji svakodnevno umiru zbog ratova, gladi i nedostatka bilo kakve medicinske skrbi. Bilo bi nepravedno i netočno kazati da ne postoji u svijetu empatija i akcija da se te situacije popravljaju, ali najnovija događanja bude više strepnju nego nadu. Ključna riječ bi morala biti mir, a ne rat, ne samo u Evropi nego i u cijelom svijetu. Eto, to ja nosim u svom srcu.