Ejmi, Britanka, supersoničnog glasa i, kako mnogi tvrde, posljednja diva rokenrola, priredila je Beograđanima (i nemalom broju gostiju) koncert za istoriju. Zapravo, riječ je o tužnom narkomansko-alkoholnom pokušaju jedne skršene i bolesne osobe da prenese iskru svoje harizme i genijalnosti na publiku. Zadnji koji je baš takve iskre prenosio bio je pokojni Kobejn, a prije njega, dakako, opet pokojni Morison. ‘Oće ta smrt da uhvati od heroina i brzog života. Opet, koliko god ovo bio bestijalno neprofesionalan čin menadžera, koji su bolesnu djevojku Ejmi par puta bukvalno gurnuli nazad na binu, nenaviknuta balkanska publika imala je priliku da vidi rijaliti radnog naziva ,,pad komete“. Koji je realniji od svega što su vidjeli u životu. Nastup, ako se to tako može nazvati, Ejmi Vajnhaus predstavlja najiskreniju emociju koju je beogradska publika ikada vidjela.
E, sad, problem vrijedan 50 evra, koliko je koštala karta, nastaje onog trenutka kad publika negoduje zbog neprepoznavanja ,,posrnuća genija“. Zaboga, nisu oni došli da gledaju narkomanku koja se češe, tetura, zapliće jezikom, pozdravlja Atinu i Njujork sa kalemegdanske tvrđave. Raja je došla da čuje savršeni anđeoski glas, u savršenoj atmosferi, uz savršenu produkciju. Niko ljudima nije objasnio da to savršenstvo za, otprilike, te novce mogu imati na blu-rej diskovima, pa da iz fotelje, do besvijesti, uživaju u produkcijskom savršenstvu.
I tako je po balkanskim čaršijama prva dva-tri dana trajalo hejterisanje Ejmi Vajnhaus, glede neprofesionalizma, narkomanije, alkoholizma, te ostalih manija i izama, sa akcentom na, nikad prežaljenih, 50 ojra. To veče je, inače, na kalemegdanskoj tvrđavi nastupio mnogo veći i bitniji umjetnik u svijetu muzike – Mobi, koji po planeti sam svoje koncerte naplaćuje 100-tinjak dolara. Ali, ko šiša Mobija i njegov fenomenalan nastup, kad je Ejmi teturala. I tako, što se tiče mentaliteta, publika je etički bila jednaka menadžerima, koji su opet, etički, bolesnu osobu šutnuli na binu. Mobi je svijet iznad svih njih. Vjerovatno zato niko i ne spominje čovjeka.
Ali, kako je svakog hejtovanja za dva dana dosta, već danas, svi mrsci drogirane Ejmi ljubomorno čuvaju kartu sa, kako govore, ,,istorijskog koncerta“, gdje se predstavila ogoljena diva. Sjećate se, to je ona ,,neprofesionalna narkomanka“, kako su je u ponedjeljak zvali. Po društvenim mrežama, kao gljive poslije kiše niču fotografije tipa ,,i ja sam Ejmi“. Samo je trebalo proći dva-tri dana da se zaboravi onaj bol iz novčanika. Objektivno, većina tog svijeta niti bi na nešto pametnije, a niti na gluplje utrošila te novce.
Za to vrijeme, Jelena Karleuša priča. I to bogme kako. I to bogme o čemu. I to sa kim.
Ona je objasnila psihijatrima-u-pokušaju, mladim desničarima, ljubiteljima porodičnih vrijednosti i ostalih paravana, da je normalno da se ljudi vole, da se drže za ruke, da pokazuju svoje emocije. Rekla je i da je nenormalno i bolesno kamenovati i pokušati ubiti ljude koje se vole. Za ubistvo ili pokušaj ubistva ide se u zatvor. Jasno kao dan. Svima. Jedino što tu imaju dva mala, malena problema. Prvo, Karleuša je govorila o pravima homoseksualaca i, drugo, ona je folk-diva.
Zašto problemi?
Pa, vidite, fini urban svijet, podjednako kao i bilo koji brdsko-planinski ruljan, pati od stereotipa. Kao što bi planinac kamenom rascopao glavu mladom čovjeku samo zato što je gej, jednako bi i svaku turbo-folk pevaljku kaznio kakav ,,zakleti roker“ , ako to postoji.
Problem ,,osviještenog“ i ,,urbanog“ puka je – kako to da jedna pjevaljka razmišlja isto kao i oni? To direktno prijeti ,,njihovoj“ urbanosti, pa će neko, nedajbože, pomisliti kako su folk-inficirani.
E, a kako svaki kompleks ima kvazi-lijeka, ,,napredni“ dio populacije poteže staru narodnu budalaštinu – nije važno šta govori, važno je ko govori.
Pa, tako, ako Karleuša priča o pravima LGBT populacije, riječ je o trućanju nadobudne seljančure, koja razmišlja ,,polnim organom“. Ako to isto kaže npr. Biljana Srbljanović, Čedomir Jovanović ili bilo ko drugi, onda je riječ o podršci ugroženoj populaciji i dubokoumnom promišljanju.
Ali, narod na shvata da je ovoj skrajnutoj i žigosanoj seksualnoj manjini važan svako ko se bori za njihova i univerzalna ljudska prava. Tim bolje ako se nečiji glas čuje daleko i jako. A, takav je glas Jelene Karleuše. I zato i jeste Jelena LGBT ikona. Pa, makar sve ovo radila iz najnižih pobuda samoreklame. Ako ćete vi pomagati drugima, otvarati oči zaslijepljenom puku, a sve zbog samoreklame – živjela samoreklama!
I kako Ejmi i Karleušu strpati u isti pasus?
Jedna je dala mnogo, a svjetina nije željela da ona daje bilo šta narodu. Govorimo o Karleuši. Druga nije dala ništa, osim sebe. A to narod ne voli, najčešće.
U obje je homobalkanikus do srži razočaran. U Ejmi, jer nije pustila svoj kristalni blu-rej glas i zapjevala, a u Karleušu, jer je progovorila glasom razumnog čovjeka.
I poslije Jelene i poslije Ejmi, ostaje ljudstvo sa svojim predrasudama i ličnim demonima.
Nekima su to pederi i lezbijke, a nekima folk muzika. Predrasude su jednake, dragi moji ,,osviješteni”!
I da, i Jelenu i Ejmi zaboli briga za nečije predrasude, iskreno.