Čak i oni koji paze na liniju u ovom se periodu prepuštaju užicima i
u sebe trpaju gomile slatkiša dok istovremeno obećavaju: “Od Nove
godine pazim što jedem”.
A liniju nikad nije bilo teže upropastiti nego danas. Gomila slatkiša
mami vas s polica trgovina, a izbor je nevjerojatan. Sto različitih
okusa čokolade, bombona, grickalica, sokova i sličnih proizvoda koji vas
jednostavno tjeraju da ugrozite dijetu na kojoj ste tako naporno radili
– posljednjih par tjedana.
I dok je današnjim klincima nezamislivo da u ponudi ne pronađu 1001
varijantu jedne te iste čokolade, oni stariji prisjećaju se drugih
vremena. Doduše, bacite li oko na ovu listu, doći ćete do zaključka da
je ponuda i prije bila itekako bogata.
Eurocrem
Jedan od svojevremeno najpopularnijih proizvoda ljubitelja slatkog bio je Eurocrem i pripadajući Eurocrem blok.
Ovaj je takovački bestseler, realno gledajući, ukusan samo u našem
sjećanju. Kupite li ga danas (doduše, kod nas je moguće pronaći uglavnom
Eurocrem blok) samo će vas teži slučaj nostalgije natjerati da
zanemarite prilično loš okus.
Bomboni i marmelade u limenkama
Iako ćete i danas tu i tamo naići na slatkiše u limenkama, nekada su
bomboni i marmelade puno češće dolazile u limenoj ambalaži, a u domovima
baka i djedova još i danas možete nabasati na staru, vjerojatno
zahrđalu kantu marmelade u kojoj se drži brašno, čavli ili pribor za
štrikanje.
Pipi, Jupi i Nara
Niste valjda mislili da će ijedan popis koji se tiče bivše države proći
bez Pipi i Ane Sasso? Ova oranžada sama po sebi možda nije bila tako
zanimljiva kupcima, ali u kombinaciji s vrhunskom reklamom, u doba kad
erotika još nije bila dostupna na pladnju, ušla je u legendu i zauvijek
će ostati ono čega se uvijek rado prisjećamo.
Prije nego se na tržištu pojavila Fanta, malo starija ekipa prisjetit
će se i sokova Jupi i Nara. I dok se sva tri soka i danas mogu pronaći
na tržištu, činjenica je da najpopularniji i dalje ostaju u sjećanju
onih koji pamte Anu Sasso, zelenu bocu Jupija ili Naru, djevojčicu s
narančinom korom umjesto kose.
Majburger
U vrijeme McDonald'sa i KFC-a, prisjećati se prastare jugoslavenske
pljeskavice gotovo je suludo, ali prije nego je Ronald McDonald osvojio i
područje Balkana, vaši i naši roditelji škrinje za smrzavanje punili su
smrznutim mesnim proizvodima “5. maja” iz Bjelovara.
Neki još i danas tvrde da je preteča hamburgera bila daleko bolja od
bilo čega što će vam uvaliti u bilo kojem od postojećih fast food
restorana.
Njam Njam
Sjećate li se Njamba, Brzog Mazalesa, Moćka, Njupka i Njambine? Ne?
Vjerojatno zato što ste mladi i još uvijek ne osjećate poriv prisjećati
se pašteta iz osamdesetih. Stari nostalgičari vjerojatno će zaključiti
kako je riječ o “najboljim paštetama na svijetu”, a ostali će se
složiti da nema smisla žaliti za paštetama iz djetinjstva.
Fla-Vor-Aid
Da, postojala je Cedevita, ali neki vjerojatno pamte i “Fla-Vor-Aid”,
prašak za pripremanje koji je dolazio u malenim vrećicama od kojih ste
mogli napraviti čak 20 čaša soka koji je okusom pomalo podsjećao na
naranču, limun i malinu.
Naravno, radilo se kombinaciji umjetne arome, boje i citrone, ali kada
ste na sve to dodali i velike količine sećera, bilo je lako zaboraviti
da se radilo o prilično lošem soku.
Pekabela i Ledolina
Najbolji i najraznovrsniji sladoledi, san svakog klinca koji je uspio
nažicati koji dinar za hladnu slasticu poslije škole, bili su oni
Pekabelini, a djeci su najzanimljiviji bili zbog raznih oblika i boja.
Osim toga, sa sjetom ćete se vjerojatno prisjetiti i legendarne Ledove
Ledoline ili Bajke.
Isto tako, ne smijemo zaboraviti ni da se u reklami pojavila i mala Nina “Ledolina” Badrić.
Goldi i Frondi/Napolitanke s limunom
O ukusima se ne raspravlja, ali o napolitankama s okusom limuna mogli
bismo popričati. Uglavnom, oni koji su se zasitili okusa vanilije i
čokolade posezali su za trećom aromom u ponudi – limunom. A to je
vjerojatno i jedina pozitivna stvar koju možemo napisati o ovim voćnim
kockama – nisu vanilija, nisu čokolada.
No, ne smijamo zaboraviti ni pravu revoluciju na tržištu. Naime, Krašev
Goldi (napolitanke) i Frondi (batonsi) bili su prava novotarija jer
dolazili su u čak četiri različita i netipična okusa: kakao, lješnjak,
mlijeko i jagoda.
Sladoled u lopticama
I danas vjerojatno možete naići na sladoled u lopticama, ali zasigurno
nije popularan kao u trenutku kad se prvi put pojavio. Za njegovu
današnju nepopularnost velikim je dijelom zaslužna apsolutna
nepraktičnost ambalaže jer svi se mogu prisjetiti da s kratkom i
podjednako besmislenom plastičnom žličicom nikada niste mogli pokupiti
sav sadržaj loptice.
Tops
Prije nego su ih svi nazivali “Jaffa keksima”, “Tops” je žario i palio
tržište. Naravno, i danas ga možete pronaći na policama trgovina, ali
nekih se proizvoda najbolje samo prisjećati.
Budite sigurni, “Tops” danas nije ono što je bio u vremenima kada ništa bolje nije postojalo.
Tin i Tina/Casino
Ako nisu Braco i Seka, onda su Tin i Tina. Pliva je na tržište izbacila
žvake upitne kvalitete, ali ono što ih je izdvajalo u masi sličnih
proizvoda bile su sličice koje su dolazile u pakiranju. Uz sve to,
žvakaće su izgledale kao cigarete pa postoji opravdana sumnja da su Tin i
Tina radili za duhansku industriju koja je balavurdiju Jugoslavije od
malih nogu navlačila na svoje proizvode.
A uz cigaretu odlično ide i kartanje pa ste, zahvaljujući njihovim
žvakama “Casino”, mogli istovremeno kvariti zube i skupljati špil od 52
karte.
Bazooka/Dubble Bubble
Prije nego su se žvake brinule za vaše zube i Ph vrijednost u ustima,
gume za žvakanje “Double Bubble” i “Bazooka” kvarile su zube “sve u 16”.
Njihov okus bilo je teško opisati jer nije se radilo o okusu jagode
ili maline. Bio je “okus žvake”. Naravno, okus je trajao maksimalno pet
minuta nakon čega se sve pretvorilo u očajnu bezukusnu masu koju ste
beživotno preživali sve dok vam nije dojadila. Ali hej – nostalgija.
Softy i Efekta
I dok se Softy, kojeg je proizvodila Kolinska, okusom ili
dugotrajnošću istog nije posebno izdvajala od ostatka ponude, baloni
koje ste mogli napuhati strpate li u usta svih pet žvakaća iz paketića
bili su,najblaže rečeno – epski!
A kako zaboraviti Efektu koja se za vaš dah brinula prije nego su tržište preuzeli Orbit i Airwaves?
Čokoladica Zagi
Mnogi su je voljeli, ali baš kao i sam Zagi, maskota Univerzijade ‘87,
misteriozno je iščezla s tržišta, a zamijenile su je neke druge
čokoladice. Neki još i danas očajavaju za “najboljom čokoladicom s ovih
prostora”, a postoji čak i Facebook grupa ojađenih ljubitelja koji bi
sve dali kada bi još jednom okusili taj “savršeni okus”.
Runolist i Extra Tutti Frutti
U vremenima kad ste klincima mogli podvaliti šećernu vatu, Kandit je na
tržište upao s čokoladom Extra Tutti Frutti u koju su uspjeli natrpati
aposolutno sve na što su naišli. Bilo je tu grožđica, borovnica, badema,
lješnjaka i kikirikija. A pronašli su mjesta i za mliječnu čokoladu.
S druge strane, Kraš je na tržište izbacio poslasticu za ljubitelje
tradicije, čokoladu s alpskim mlijekom. Ništa više, ništa manje.
Nezanimljivo ime, podjednako dosadna ambalaža i okus koji imaju svi.
Dakle, ako ste se zasitili Kanditove megalomanije, Kraš je imao tajno
oružje.
Top Flips
Kolinska je ovaj proizvod izbacila početkom devedesetih, a vjerojatno se
radilo i o prvom flipsu koji nije imao okus kikirikija ili kukuruzne
krupice. Okusi su redom bili: Pizza, šunka i onaj treći u zelenoj
vrećici čijeg se okusa nitko ne može sjetiti.
Kinderlada
Kinderlada ili “daleko ukusniji rođak Eurocrema”, jedan je od rijetkih
proizvoda za koji sa sigurnošću možemo reći da je “svjetski, a naš”,
nastao je upravo za ovo tržište i nestao s raspadom Jugoslavije.
Priča je započela još sedamdesetih u talijanskom Ferreru gdje se
proizvodila Nutella, a Ferrero je dao licencu tvrtki Podravka da
proizvede novu vrstu čokoladnog namaza – Kinderladu.
Podravka je 1995. prestala proizvoditi Kinderladu, a nekoliko godina
kasnije, Nutellini namazi preuzeli su tržište dok je Kinderladu s
vremenom zamijenila Linolada.