Ostvario je brojne filmske uloge i to u ostvarenjima: “Veliki talenat”, “Ljubav i bijes”, “Družba Pere Kvržice”, “Ovčar”… Kao pozorišni glumac ostaće posebno u sjećanju banjalučke, sarajevske, zagrebačke i beogradske publike. Karijeru su mu obilježile i uloge u popularnim TV serijama, kao što su “Bolji život”, “Vuk Karadžić”, “Povratak otpisanih”, “Kuda idu divlje svinje”… A mnogi ga pamte i kao nenadmašnog srcolomca među glumcima ex-Jugoslavije, jer žene su ga izuzetno voljele.
– U novembru će se namiriti 18 godina otkako ovaj glumac u Edenskim vrtovima nastavlja misiju započetu prije pola stoljeća kada je na velika vrata kročio u hram Thalie, zaštitnice kazališne umjetnosti. Rođen 1927. pod Pećinom, odrastao uz legende, bajke, skaske i kaubojske filmove, ovaj velikan nekadašnjeg jugoslavenskog glumišta početkom pedesetih je polagao audiciju u banjalučkom teatru pred ‘markama’ – Ferdom Delakom i Lojzetom Štandekerom, a za partnera je tražio ‘najboljeg glumca’ – priča Podgorelec, dodajući da je taj bezobrazluk zapanjio komisiju, da bi nakon ‘ispita’ direktor Delak naložio umjetničkom rukovoditelju Lojzetu da odmah ‘kreira’ radno mjesto novome glumcu.
– ‘Pa onda moram nekoga otpustiti’, zabrinuto će Štandeker. – ‘Baš me briga, otpusti onog ‘najboljeg glumca’, kazao je Delak. I tako je započela Ademova karijera: ušao je na velika vrata Teatra – priča Podgorelec, prisjećajući se glumca kao “temperamentnog, šarmantnog (privatno, a osobito na sceni), snažnog glasovnog organa, besprijekorne dikcije i neponovljivog u gesti i pokretu.
Prema njegovim riječima Ćejvan niti jednog trenutka nije podlegao sujetnoj prepotenciji, do kraja karijere i života.
– Nakon dvije sezone dobio je angažman u tada, za mnoge nedostižnoj kući – Hrvatskom narodnom kazalištu (famoznom HNK u Zagrebu), i uporedo studirao na Kazališnoj akademiji kod dr Branka Gavelle. Paradoksalno, ali istinito: ‘študent’ postaje nositelj glavnih uloga, osobito nakon što iz Beograda dolazi Bojan Stupica- bard koji je odgojio brojne naraštaje vrhunskih umjetnika – ističe Podgorelec.
Karijera Adema Ćejvana se nastavljala uspjesima. To potvrđuje i Pero Kvrgić kada se prisjeća Adema, i neizostavno naglašava njegov šarm ‘koji je nailazio na pozitivan odjek, osobito kod žena’: – Bio je univerzalan i savršen, voljeli su ga i kad je tumačio negativce – pričao je Kvrgić 2005. godine.
– Prva sarajevska tv-drama ‘To’ Alije Isakovića lansira Adema u krug besmrtnih. I uz sve prethodno (i buduće) on ostaje srdačni, neposredni i nenadmašni boem – kaže Podgorelec, objašnjavajući da je Ćejvan do banjalučkog potresa 1969. godine bio na relaciji između Sarajeva i Banjaluke, a onda odlazi Jugoslovensko dramsko pozorište u Beograd.
– Adem je popularan, poštovan i nezaobilazan. Kada smo, početkom osamdesetih, entuzijastički u Banja Luci organizovali susrete ‘S glumcima u maju’ (koji postadoše tradicionalni) najveća imena tadašnjeg glumišta dolazila su, poglavito zbog Adema, u Banja Luku. Bez honorara – zbog ‘hababluka’ – priča Podgorelec.
On dodaje da je Zoran Radmilović u Banjaluci imao svoj zadnji nastup, a dolazili su Ljuba Tadić, Mira Stupica, Fabijan Šovagović, Đođe Pura, Rada Đuričin i Miša Janketić, Boris Dvornik, Reihan Demirdžić i Rudi Alvađ, Enes Kišević, Svetlana Bojković i Mira Banjac, Stevo Žigon, Marko Nikolić i Josip Pejaković, Semka Sokolović i Ivan Hajtl…
– Onda je teško obolio. A i to kroz onu “haj’ bolan –šta ima veze?!”. Živio je danas i ovdje – do daske. Desetak dana pred smrt (i danas me grize savjest, ali sam ponosan) izvukoh ga iz postelje da snimimo ‘introductio’ i finale prve i za sada jedine video-kasete o Banja Luci koju su producirali Muhamed-Braco Skopljak, Zlatko Divić-Div i moja malenkost, a na kojoj su predstavljena tadašnja (1989. godina) kulturnoumjetnička društva, solisti, horovi, i kulturno-povijesne znamenitosti Banje Luke. Odradio je to Adem vrhunski i profesionalno, bijaše to njegov posljednji izlazak pred kameru odnosno publiku – sjeća se Podgorelec.
Rodbina i prijatelji pokojnog glumca će u 12 časova položiti cvijeće na njegov grob, a planirano je i emitovanje Ademovog originalnog kazivanja “Balade o Ramadanu”. U Foajeu NPRS u 18 časova će biti otvorena izložba iz pozorišnog i privatnog arhiva o Ademu Ćejvanu, koju je pripremio Slavko Podgorelec. Tom prilikom prigodnu besjedu o glumcu će govoriti direktor NPRS Rade Simović, a izložbu zvanično otvara Anton Kasipović, ministar prosvjete i kulture u Vladi RS.
5.11.2010
Tekst preuzet sa www.depo.ba