Sidney Lumet, redatelj američkih klasika poput “Serpica”, “Pasjeg popodneva” i “Dvanaest gnjevnih ljudi”, preminuo je u subotu u 86. godini u New Yorku.
Američki film tako je izgubio jednog od svojih najomiljenijih i najpoštovanijih klasika, čovjeka izuzetne produktivnosti koji je u najboljim naslovima svog neujednačenog opusa uspio spojiti pripovjedačke vrline klasičnog Hollywooda s motivima i poetikom socijalno angažiranog, političkog filma.
Lumet je karijeru počeo u starom studijskom sustavu, prošao kroz Novi Hollywoo i nadživio ga, da bi s radom nastavio sve do 21. stoljeća, kad je snimio svoj posljednji film i posljednji stvarni klasik “Prije nego što vrag zna da si mrtav” (2007.).
Preciznost naracije
Sidney Lumet rođen je 1924. u Philadelphiji, u obitelji glumaca židovskog jidiš kazališta. Karijeru je počeo kao glumac. Tijekom pedesetih počinje režirati na televiziji, gdje razvija dvije vrline kojima će ulijevati respekt filmskoj struci: rad s glumcima i frapantnu brzinu.
Filmskom režijom Lumet se počeo baviti 1957. svojim prvim i najslavnijim filmom, sudskom dramom “Dvanaest gnjevnih ljudi”. Komorni film o poroti koja se zatvorila u četiri zida da bi donijela presudu svojevrstan je “fotorobot” onoga što će kasnije karakterizirati Lumetov opus: usmjerenost na glumce, “kazališna” brižljivost spram scenarističkog teksta, preciznost naracije i društveni angažman.
Kao na tekućoj traci
Lumetovo zlatno doba počinje sedamdesetih kad se čitav Hollywood usmjerio tamo gdje Lumet već “stanuje”: postaje političan, socijalno kritičan, okreće se gradu i etničko-manjinskim temama. Snima “Serpica” (1973.), film koji tematizira tabu – korupciju unutar policije, ujedno i film koji Ala Pacina pretvara u zvijezdu. Pacino se pojavljuje i u “Pasjem popodnevu” (1975.), krimiću o pljački banke čiji utjecaj nalazimo u nizu suvremenih krimića, recimo kod Michaela Manna. Iduće godine Lumet doseže i svoj najveći uspjeh, i to satirom “TV mreža” koja će osvojiti četiri Oscara.
U sljedeća tri desetljeća Lumet radi kao na tekućoj traci, a posve irelevantni filmovi stajat će u uz rame s izvanrednima. Svoju dugu karijeru završio je staračkim masterpisom: 2007. je u 82. godini snimio “Prije nego što vrag zna da si mrtav“, genijalni krimić o kvarnom sinu (P. Seymour Hoffman) koji fingira provalu u zlatarnicu svog oca.
U svojim najboljim filmovima Lumet je autor grada, obitelji i društva. On je redatelj kakvih je sve manje i kakvih će nam nedostajati.