Steve i Ian su se poznavali još iz studentskih dana i bili su potpuno različitih karaktera. Dok je Steve bio prilično glasan, hiperaktivan frajer, Ian je bio povučeni biznismen uvijek u potrazi za lovom. Ta kombinacija ipak je imala svoj smisao , te poslije fakulteta otvaraju zajedno lanac restorana diljem New Yorka , a ubrzo kupuju zgradu koja je prethodno korištena za potrebe televizijskog studija CBS i pretvaraju ga u Studio 54.
Studio 54 preko noći postaje jedan od najpoznatijih klubova u cijelom svijetu, prepoznatljiv po dekadenciji i hedonizmu toga vremena. Revolucionarno je došao i godinama harao te je zaslužan za stvaranje novih pokreta elektronske muzike. Studio 54 unosi nove granice, postaje životni stil i dio kulture življenja, odijevanja i plesa.
Od ulaza se nudio kokain, seks na balkonima bio je uobicajena slika, ispijale su se rijeke alkohola, a vlasnici su svake noći u nekoliko desetaka vreća za smece odnosili zaradu. Kako je jednom rekao suosnivač kluba Steve Rubell, Studio 54 je mjesto za lijepe ljude, tako da nije bilo neuobičajeno da čuvar već na vratima nekome kaže da ne može ući jer nije dovoljno lijep, a Rubell je osobno pojedine goste slao doma da se presvuku i onda vrate u klub.
Posjećivale su ga poznate face poput Cher, Diane Ross, Michael Jacksona ,Calvin Kleina i mnogi drugi, a kroz njega se afirmirala moda, glazba i kultura što je nostalgičan podsjetnik starijem naraštaju koji su odrasli uz orginalne disco hitove.
Klub je zatvoren 1986.godine i ostao je i do dan danas jedan od najpoznatijih klubova svih vremena sa nezaboravnim partyjima.
O Studiju 54 snimljena su dva filma. Prvi je bio “The last days of disco” koji je režirao Whit Stillman i priča je o Studiju 54 kakav je bio kasnih sedamdesetih i početkom osamdesetih, te o ljudima koji su tamo dolazili. Drugi film je naslovljen jednostavno “54” i puno više se bavio životnom pričom Stevea Rubella kojeg je glumio Mike Meyers.
Ime Studija 54 i dekadencija koju je promicao u disko eri pod sloganom “Seks, droga i disko” simbol su sedamdesetih godina.
priredila Marina Đapić