U Šamcu već nekoliko godina aktivno djeluje gradski amaterski teatar – Satiričko pozorište „Bibac“. Osnovano uz brojne poteškoće, iz ovog pozorišta ističu da se u svom svakodnevnom djelovanju suočavaju sa problemima, zbog toga što članovi ove teatarske skupine kroz svoje pozorišne komade otvoreno govore o problemima društva, o kojima je u vremenu u kojem živimo, izgleda, bolje ne pričati.
Na početku svog djelovanja, pozorište je sačinjavalo svega nekoliko članova koji su već od ranije imali iskustva na daskama koje život znače, pa su osnivanjem pozorišta u ovom gradu željeli toj sredini ponuditi uživanje u teatarskoj umjetnosti.
S obzirom na to da su odlično poznavali dešavanja u gradu i okolini, kao i mentalitet i specifičan jezik njegovih stanovnika, koji im se činio vrlo zanimljiv i pogodan za pretakanje u dramu, naročito komediju, odlučili su da sami pišu tekstove za predstave. Scenarije pišu profesor Dušan Lojpur i njegovi nekadašnji učenici Milan Božić i Darko Vujičić.
Da bi nesvakidašnjost njihovih drama bila još veća, opredijelili su se na njihov naglašeno satirički karakter, jer se u satiri na duhovit i podrugljiv način osuđuje i šiba sve što ne valja u društvu ili kod pojedinaca. Kroz desetak izuzetno posjećenih predstava, sa sve više glumaca, svojim satiričkim žaokama pogađali su u Ahilove pete predstavnike skoro svih profesija i ’klasa’ u gradu, ali i šire, jer je aktuelnost tema koje su obrađivali bila očigledna i jasno prepoznatljiva. Pošto su se od početka držali određenih principa i nisu pristali da pjevaju hvalospjeve pojedinim ljudima, naišli su na oštru kritiku vladajućih struktura u gradu, ali i na nepodijeljenu podršku ostalih građana.
Darko Vujičić, ispred pozorišta „Bibac“ se pita šta su oni kojima ne odgovaraju predstave ovog teatra očekivali od od satiričnog pozorišta.
„Oni možda ne znaju šta je satira. Očigledno ljudi na čelnim pozicijama smatraju da su imuni na kritiku, što nažalost pokazuje da živimo u necivilizovanom društvu, gdje je primitivizam odavno uzeo maha, a uzeo je i podosta fotelja. Valjda je tako u svakoj diktaturi, pardon, državi. Iako na svakom našem plakatu jasno piše da je svaka sličnost sa stvarnim likovima slučajna, neki su previše lijeni da čitaju, a ne bih išao tako daleko i rekao da su nepismeni. Nikada nam nije bio cilj da nekog vrijeđamo i omalovažavamo. Time bismo prvo narušili sopstveno dostojanstvo, a dovoljno je pogledati kako izgledaju predizborne kampanje da bi se vidjela razlika između satire i najobičnijeg pljuvanja“, rekao je za BUKU Vujičić.
’Ide Mile Lajkovačkom prugom’
Iz ovog pozorišta objašnjavaju da su prvi problemi nastali kada su održali predstavu „Predizborna drla“, dan uoči parlamentarnih izbora 2010. godine, na kojoj su se poigravali likom i djelom političara koji su već sutradan pobijedili na izborima, a nisu propustili priliku ni da se našale na račun šamačke propale privrede.
„Nismo dugo čekali na odgovor, jer ubrzo je počela hajka na ’lajavce’. Već od sljedeće predstave nismo se pojavljivali u medijima. Lokalnim novinarima je zabranjeno da izvješatavaju o bilo kome ko narušava imidž vlasti, tako da smo iskusili sve draži cenzure na svojoj koži. Uslijedile su i druge metode: od zabrane korištenja kino sale, do postavljanja bezobrazno visoke cijene za korištenje iste“, objašnjavaju iz ovog pozorišta.
Pozorišni komad koji je takođe izazvao mnogo burnih reakcija zove se „(Krivo) Lov na Djeda Mraza“, a u njoj su se, prema riječima našeg sagovornika, prepoznali “gospoda Minići, kao i još par ljudi iz opštine”. On kaže da su imena bila izmijenjena, kao i funkcije koje obavljaju u Opštini, ali pošto je publika već dobro upoznata sa njihovim radom i djelom, lako je shvatila ko su Vaso i Obren Obrenović. Nastavlja nam pričati da su se posljedice njihove „zloupotrebe slobode govora“ nastavile sa kandidovanjem za Aprilsku nagradu.
„Na prošloj sjednici Skupštine, pozorište ’Bibac’ je predloženo za pomenutu nagradu. Međutim, u komisiji se nalazi i predsjednik Skupštine, inače jedan od ’prozvanih’ u prethodnoj predstavi. Ukratko, diskvalifikovani smo po kratkom postupku od strane komisije, prije nego što je prijedlog o nagradi došao do Skupštine (u službenom saopštenju stoji da smo ’povukli kandidaturu’)“, kažu članovi ove skupine.
Darko Vujičić kaže da su on i njegove kolege bili napadani zbog svakakvih sitnica, kao na primjer zbog videa u kojem sahranjuju privredu.
„Pa onda zato što je Milan u jednoj predstavi pitao gdje je deset miliona KM koje je tata Mile obećao. Da ne pominjem šta se desilo kada sam pjevao ’Ide Mile Lajkovačkom prugom’. Profesor Lojpur je prošao najgore, zbog tumačenja lika koji strašno podsjeća na direktora SŠ ’Nikola Tesla’. Naši sugrađani nam pružaju podršku i da nije njih, ne bismo mogli raditi ovo što radimo. Od početka rada pozorišta svakom smo predstavom htjeli potaknuti publiku na kritičko razmišljanje, jer humor koji ne aktivira mozak ne vrijedi ništa. Pojedinci teško prihvataju istinu, a istina je: car je go. Mi smo samo jedni od onih koji ukazuju na to, i smijemo se jer ima malu ’pišu’“, kaže naš sagovornik.
Dodaje da nastavljaju sa svojim radom bez obzira na kritike i sabotaže moćnika i da krajem aprila izvode dramu “Balkanski špijun” Dušana Kovačevića.
„Odavno smo namjeravali izvesti neko djelo ovog pisca, sada je napokon i to došlo na red. Jako smo uzbuđeni zbog ove predstave. Ne namjeravamo mijenjati pravac, moj kolega Milan Božić već par mjeseci radi na novom scenariju, kojim se vraćamo našim standardnim temama: pseudo-političarima, korupciji, primitivizmu, ’demokratiji’ itd. Nakon toga nas čeka još jedna humanitarna predstava, a za poslije ćemo vidjeti“, kaže Vujičić.
Ova pozorišna skupina je u periodu od dvije godine izvela deset predstava u Šamcu, jednu u Brčkom i po dvije u Obudovcu i Modriči. Pored toga, svake godine izvode humanitarne predstave za maturante SŠ „Nikola Tesla“, a prošle godine su na ovaj način pomogli u sakupljanju sredstava za liječenje teško oboljele djevojčice Ajne Ramakić. Predstavu su organizovali uz pomoć Ajnine rodbine iz Šamca i bila je izuzetno dobro posjećena, a članovi ovog pozorišta kažu da je bilo bolno gledati kako su njihovi kritičari iz opštine ignorisali ovaj humanitarni projekat, ne pojavivši se na predstavi i što je još gore, cenzurišući ga u medijima.
Opština Šamac
Iz Skupštine opštine Šamac nisu nam dali direktan odgovor na optužbe upućene od strane pozorišta Bibac, ali iz ove institucije su nam rekli da se povodom obilježavanja Dana opštine Šamac dodjeljuju opštinska priznanja pravnim licima, pojedincima ili grupi za djela ili rezultate u radu postignute u godini za koju se nagrada ili priznanja dodjeljuje. Postupak dodjele nagrade provodi Komisija za nagrade i priznanja, a prijedloge dostavlja Skupštini opštine na razmatranje i usvajanje.
“Kako bi prikupili inicijative svih zainteresovanih pravnih i fizičkih lica za dodjelu nagrada i priznanja već je 13. februara ove godine upućen Javni poziv za podnošenje inicijative za dodjelu opštinskih nagrada i isti objavljen na zvaničnoj internet stranici Opštine Šamac, oglasnoj ploči Administrativne službe i upućen savjetima mjesnih zajednica, političkim strankama, udruženjima građana i drugima. Komisija za nagrade i priznanja, do ostavljenog roka zaprimila je trinaest inicijativa, sa ukupno dvadesetjednim prijedlogom”, rekao je za BUKU Predrag Marinković, predsjednik Skupštine.
Objasnio je da je Komisija u skladu sa svojim nadležnostima ravnopravno razmotrila sve prispjele inicijative, na osnovu kriterija iz Odluke o dodjeli nagrada i priznanja.
“Predloženo je da Aprilska nagrada bude dodijeljena Mihaljčić Bojanu iz Crkvine, članu KBS ‘Crkvina’ za izuzetna ostvarenja iz oblasti sporta i Udruženju žena Brvnik za doprinos u oblasti društvenog i humanitarnog rada. U konkurenciji za ovu nagradu bili su još Boračka organizacija Šamac, Satirično pozorište Bibac i Đoko Vidaković iz Grebnica. Skupština opštine Šamac donijela je Odluku o dodjeli nagrada i priznanja, a nagrade su dodijeljene na svečanoj sjednici Skupštine opštine Šamac odžanoj sredinom prošlog mjeseca”, istakao je Marinković.
Zaključio je da će pozorišna umjetnost, kao dio širokog dijapazona kulturnih aktivnosti, biti na adekvatan način podržana, a samim tim i rad pozorišta Bibac.
Pozorišna umjetnost svjedoči o stepenu opšteg društvenog razvoja određene sredine, posebno o vitalnosti njene kulture. Stoga je ono potvrda njenog kulturnog identiteta, pokazatelj razvijenosti duhovnog života i društvene svijesti. Posjećujući predstave pozorišta Bibac, stanovnici Šamca govore da vole svoj gradski teatar i da je riječ kritike i satire potrebna ne samo njima, nego i svima nama.