Magle i kiše
O jeseni pozne i blatna proleća,
volim vas i hvalim, uspavljiva doba!
Jer tad mi se srce ovito osjeća
ponjavom maglenom u pustoši groba.
Na toj pustoj ravni, gdje sjevernjak brije
i vjetrokaz škripi mrakom dugih noći,
moja duša jače no kad proljet grije
gavranskim će krilom razmahnuti moći.
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Ništa slađe srcu – punom grobne zime,
što davno već mrazom pritisnuto bije,
o, blijedo podneblje, kralju naše klime
od tvoje sivoće, stalne i bez nade,
-osim noću katkad, kad mjeseca nije,
udvoje na logu uspavati jade.
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -