Foto: Borislav Brezo
Peto izdanje Festivala književnosti “Imperativ” biće održano od 27. d0o 31. maja u Kulturnom centru “Banski dvor” u Banjaluci. Povodom Imperativa razgovaramo sa Sanelom Babić, direktoricom Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti Imperativ.
Sanela, ove godine održava se peto izdanje Festivala Imperativ, šta biste mogli izdvojiti iz programa koji ste pripremili?
Ne bih mogla ništa izdvojiti jer nama ni jedan program nije manje važan u odnosu na neki drugi. U programu Razgovor sa piscem razgovaraćemo sa Milenom Marković, Milicom Vučković, Magdalenom Blažević i Zoranom Ferićem. U programu Note i slova predstaviće nam se Kralj Čačka, Zoran Žmirić, Selvedin Avdić i Srđan Tešin. U programu Poeziju će svi čitati domaći pjesnici Tanja Stupar Trifunović, Maja Mihajlović, Stevo Grabovac i Stefan Višekruna biće domaćini pjesnicima Katji Gorečac, Mariji Dragnić, Vanji Šunjić, Armanu Fatiću, Nikoli Leri i Đorđu Krajišniku. Ove godine „Imprimatur“ će nam predstaviti svoje autore – Vasilija Glomazića, Feđu Gudića, Berislava Blagojevića i Gorana Dakića. U kafeu Joko moći ćete piti kafu i razgovarati o poeziji sa Zvonkom Karanovićem i Markom Tomašom. U „Bajkovnici“, radionici kreativnog pisanja, tajnu pisanja bajke sa djecom će podijeliti Aleksandra Čvorović.
Ove godine ćemo razgovarati o uticaju pop/rok kulture na savremenu književnost, o Bob Dilanu i književnim nagradama. Slušaćemo mnogo kvalitetne muzike jer će sa nama biti i Vladimir Skočajić Skoča i Nebojša Ristić, a u Art bioskopu ćete moći pogledati i film o Dilanu No direction home.
Posljednje dvije godine zadesila nas je i pandemija, ali Imperativ je radio bez pauze. Koliko je to vrijeme bilo izazovno za rad?
Na ovom prostoru je svako vrijeme izazovno za rad u kulturi. Pandemija se, kao što znate, najduže zadržala u kulturnim institucijama. Dok su kafane radile u punom kapacitetu, broj posjetilaca na kulturnim događajima je bio ograničen. Neke programe smo organizovali po dva puta da bi svi zainteresovani mogli da dođu. Pandemija je, na neki način, pokazala da bez umjetnosti ne možemo. Iako je internet vrvio od kulturnih događaja, ljudska potreba za druženjem, pričanjem i slušanjem priča je povećala broj publike na našim promocijama.
Da li ove godine radite u punom kapacitetu, mislim bez ograničenja broja publike?
Da, u skladu sa aktuelnom epidemiološkom situacijom i činjenicom da je većina mjera stavljena van snage, ovogodišnji festival neće imati ograničenje u smislu broja posjetilaca u Banskom dvoru. Međutim i ovom prilikom želim da napomenem da će se besplatne pozivnice za svaki pojedinačni program dijeliti na biletarnici Banskog dvora te pozivam sve one koji žele da osiguraju svoje mjesto za sjedenje da blagovremeno preuzmu festivalsku pozivnicu za sadržaj koji ih zanima.
Koliko se književna publika u proteklih pet godina razvila, da li je došlo do nekih pozitivnih promjena koje primjećujete?
Na prvoj promociji koju smo organizovali prije sedam godina bilo je tridesetak ljudi, kasnije je na nekim promocijama bilo i 450. Teško je odgovoriti na ovo pitanje. Broj ljudi u publici zavisi od mnogo različitih faktora. Ono što primjećujemo i što nas najviše raduje je sve veći broj mladih ljudi na događajima koje organizujemo.
Koliko je važno njegovati domaću pisanu riječ, mislim na regionalne pisce, kako se ne bi njihov glas izgubio u moru izdanih knjiga tokom godine?
Mi moramo njegovati publiku da prepozna razliku između pisca i čovjeka koji je objavio knjigu. Danas piše svako ko ima računar. Svaka javna osoba želi knjigu o sebi i svom životu. Važno je govoriti o kvalitetnoj domaćoj književnosti. „Imperativ“ zbog toga i postoji. Nažalost, u našim knjižarama rijetko možemo naći knjige značajnih domaćih autora. O njima se ne govori u medijima. Još 2014. godine ugledni londonski list Guardian, na preporuku svog književnog kritičara, Nicholasa Lezarda, među najbolja djela evropske književnosti uvrstio je roman „Sedam strahova“ bosanskohercegovačkog pisca Selvedina Avdića. To je velik i značajan roman, prvi na našim prostorima u kojem je neko pisao o ratnim zločinima „na svojoj strani“. Posljednjih desetak godina u regionu je stasala generacija pisaca koji su se izmakli iz ideoloških i političkih podjela.
Organizujete i javna čitanja poezije, kakva je atmosfera na ovim događajima, koliko pozija povezuje ljude?
„Poeziju će svi čitati“ je festivalski program koji realizujemo već četiri godine. To je značajan festivalski program jer pored afirmisanih pjesnika iz regiona, predstavlja i afirmiše i domaće pjesnike. U cilju veće popularizacije poezije, otišli smo korak dalje i pozvali smo publiku da kreira program tako što će izabrati i pročitati pjesmu autora iz regiona. I nas je iznenadio veliki odziv publike. Posebno je značajno što su se u program uključili ljudi različitih generacija, od srednjoškolaca do penzionera. Ovakve večeri su i prilika da ljudi koji pišu, a još nisu objavili zbirku poezije, pročitaju svoju poeziju pred publikom, oslušnu reakcije i pronađu svoj pjesnički put.
Atmosfera na ovim događajima je odlična. Već postoji grupa od petnaestak ljudi koji dolaze na svaki događaj i otkrivaju nam neke nove, mlade pjesnike.
Koliko su i domaći pisci postali prisutniji u javnom prostoru, da li je publika dovoljno zainteresovana za njihov rad u odnosu na svjetski poznate pisce?
Osvrnula bih se na jedan zanimljiv fenomen regionalne književnosti tj. književnosti naroda koji su nekada živjeli u istoj državi, čija književna djela možemo čitati bez prevoda. Imamo apsurdne situacije da svaki ozbiljniji autor ima izdavača za srpsko, hrvatsko i BiH tržište i potpuno iste knjige (bez i jednog promijenjenog slova) na kojima piše da su napisane na srpskom, hrvatskom ili bosanskom jeziku u zavisnosti od države u kojoj su objavljene. Uvoz i izvoz knjiga koštaju isto kao uvoz i izvoz bilo koje druge robe, ne postoje poreske olakšice. Zahvaljujući internetu pisci su sve više prisutni u javnom prostoru. U regionu imamo veliki broj odličnih festivala književnosti na kojima se predstavljaju domaći autori, ali i svjetski poznati pisci. Mislim da čitaoci u traganju za dobrim štivom ne prave razliku između domaćih i stranih autora.
Da li ste zadovoljni sa podrškom od grada i resornog ministarstva za održavanje festivala, da li je došlo do povećanja za izdvajanja za kulturu?
Neki sistemski iskoraci koji se dešavaju u posljednje vrijeme istovremeno nam i najbolje pokazuju koliko je još mogućnosti i načina da se podrška i sama komunikacija sa nosiocima kulturnog života poboljša i unaprijedi. Iako je u ovoj godini došlo da određenog povećanja budžeta za kulturu na gradskom i republičkom nivou, činjenica je da je kultura i dalje najniža stavka u budžetima. I ne bi trebalo da je podrška institucija samo finansijska. Važno je zajedno sa umjetnicima i kulturnim radnicima kreirati nove strateške dokumente i modalitete razvoja kulture, te zajednički pronalaziti najbolje načine da naši umjetnici konačno izađu iz lokalnih sredina jer imamo sjajne pisce, muzičare, glumce, slikare…Samo ih treba prepoznati i omogućiti im punu podršku kroz odgovarajući institucionalni okvir.
Ministarstvo prosvjete i kulture je početkom godine organizovalo konferenciju o književnosti u kojoj su učestvovali pisci, izdavači, univerzitetski profesori, kulturni radnici, bibliotekari… Utvrđeni su osnovni problemi i ponuđena rješenja od kojih su neka već realizovana kao što je redovan, godišnji otkup knjiga za biblioteke. Nadam se da je to samo početak zajedničkog rada na razvoju književne scene.
Održavanje kulturnih događaja uglavnom se svodi na entuzijazam pojedinaca, šta vas pokreće da ne odustanete od kulture?
Djeca. Zbog njih nemamo pravo odustati.
Kao neko ko stoji iza festivala književnosti i mnogi knjževnih promocija intervju ne možemo završiti bez traženja preporuka za čitanje…
Svaka promocija koju „Imperativ“ organizuje je preporuka za čitanje. I ove godine ćemo ugostiti odlične autore i govoriti o knjigama koje otvaraju važne teme i koje bismo svi trebali pročitati.