Proslavljena književnica Vedrana Rudan rođena je na današnji dan, a sada je napunila 76 godina.
Vedrana Rudan ovaj rođendan dočekuje sa lošom dijagnozom, ona ima kancer žučnih kanala, a vrijeme koje je provela u bolnici je opisivala kroz svoje kolumne.
Kako je nedavno pisala, nju više ne zovu prijatelji i vjeruje da zna šta je razlog ovakve odluke.
Da li je dozvoljeno umirati, a da to bude prihvatljivo? Više sam u bolnici prikovana žicama nego što sam na slobodi, prenosi Blic.
Boce i bočice postale su dio mene. Osjećam se sputano, nestrpljiva sam, volela bih ponovo da budem slobodna, zdrava i ljuta na svet oko sebe onako kako su to moji ‘prijatelji’ kojima je smrt, njihova smrt, nešto o čemu se ne govori.
Zato me i ne zovu. Boje se da bih započela prljavu temu koja se ipak tiče samo mene.
Postajem im dosadna jer živim duže nego što su očekivali. One prve suze smo isplakali, ovo što se trenutno među nama dešava je dosadna praznina. Njih ne zanimaju detalji moje bolesti, ne znaju da me život raduje – procvjetao mi je kaktus na balkonu.
Žao mi je što sam potrošila godine misleći da sam bila potrebna i voljena. Ma ne, nije kasno osjetiti ljepotu samoće. Nikoga nisam izgubila. Ostasmo same smrti i ja – napisala je između ostalog u jednoj od svojih kolumni.
Vedrana Rudan otkrila potresne detalje borbe sa rakom
Vedrana je prije mjesec dana govorila i o borbi sa opakom bolesti kada je rekla da ne može da ustane iz kreveta.
Vedrana o borbi sa karcinomom često piše na svojim mrežama, a nedavno je otkrila da trpi nesnosne bolove zbog kojih prima morfijum.
– Po portalima godinama čitam, sve je u glavi. Mi odlučujemo kako će nam biti. Zato sam ja sinoć čvrsto odlučila, zanemarićeš bol. Sutra, to je danas, uvalićeš svoj dlan u muževljevu šaku, ko je*e rak, i krenuti u lov na ‘kreste’. Ležanje u krevetu ne boli, ali buljenje u isti prozor danima i listanje portala ubija – Svanulo je danas. Mužu nisam govorila o svom planu dok smo pili kafu u krevetu. Ustao je i nestao u kupatilu, a ja sam sebi glasno govorila, sve je u tvojoj glavi, sve je u tvojoj glavi… Uostalom, popila si tabletu morfijuma… Nisam pokušala da iskočim iz kreveta, ne treba pretjerivati, jednu sam nogu dodala drugoj, pa ih polako, polako micala prema rubu. Pa prebacila preko ruba. Osetila sam kako mi se nožina zabija među rebra. Vrisnula sam i vratila se na početni položaj. U sobu je ušao muž. Srećom, nije me čuo. “Šta ćeš da ti donesem iz grada?”, rekla sam: “Na pijaci mi kupi deset petlovih kresti.” Čudno me pogledao. Pokazala sam mu fotku. “Aha.” Kad je izašao iz kuće ja sam polako grabila dah i ulazila u zonu bez bola. Gledam u ekran koji je pokrio prozor moje sobe. Vidim kako šetate pijacama, gledate u kreste, možda i ne znate da dobro podnose mraz, pa kupujete neko drugo cvijeće. I pomalo se dosađujete. Mislite kako je danas samo još jedna obična subota u vašem životu. Šteta što ne znate, ni ja nisam znala, nema običnih subota – zaključila je ona.