Rođendan “Brkova” na Kastelu: “Iz inata spajamo folk i rokenrol i dokazujemo da razlike među ljudima nema”

Zagrebački kontroverzni bend “Brkovi” 16. avgusta slave dvadesetogodišnjicu postojanja na banjalučkoj tvrđavi Kastel.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Prije ravno dvadeset godina, na ovdašnju muzički scenu, ničim izazvan, uskočio je bend Brkovi i već dvije decenije poštenim štovaocima rokenrola, ali i folk muzike, ne daju mira. U čemu je, zapravo, keč? Brkovi su od ta dva muzička pravca stvorili svojevrsnu fuziju i eklektiku svega i svačega, pa se tu više ne može razabrati o kakvom se glazbenomuzičkom žanru radi. Jedni bi rekli da Brkovi sviraju čisti punk i hard rock, a opet, drugi bi zagrmili kako se tu radi o teškim narodnjacima. Treći ne bi uspjeli reći ništa, jer bi ih dreka i galama prvih i drugih totalno nadglasala. Opet, ne smijemo zanemariti činjenicu da momci iz benda svoj glazbeni izričaj nazivaju punkfolkwellnes. Bilo kako bilo, iza Brkova je desetak studijskih albuma i sijaset krcatih koncerata koje posjećuju i stari i mladi, i čupavi i ćelavi, i muškići i ženskići, i brkati i ćosavi. Uskoro, 16. avgusta, po ko zna koji put, Brkovi će zasvirati u Banjaluci, ovoga puta na tvrđavi Kastel, a povod koncerta je proslava njihovog dvadesetog rođendana.

Novinar Buka magazina već odranije poznaje momke iz Brkova, pa mu nije bilo teško da ugovori intervju sa njima, a u razgovoru je saznao i neke stvari o kojima ranije nisu pričali. Da li su se za ovih dvadeset godina imalo uozbiljili i postali momci kakve bi svaka majka poželjela za svoju kćer, saznajte iz ostatka teksta.

Ove godine ste napunili dvadeset godina rada i taj jubilej ćete obilježiti i na banjalučkom Kastelu. To je najveći koncert koji svirate u ovom gradu do sada. Da li ste smislili neki poseban performans ili spektakl, kao što su pečenje vola na ražnju, sijevanje munja i gromova s bine poput Ramštajna i slično?

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Gledat ćemo da organiziramo neki manji gastro susret s ekipom prije koncerta, a s bine će bogami frcati i sijevati kao nikada. Donosimo najjaču produkciju do sada, demonstracija moći i luksuza. Želimo da sve blista i sjaji, kako i priliči okruglom rođendanu.

Da li u budućnosti planirate da punite i fudbalske stadione kao što to radi Bijelo dugme i ACmunjaDC?

Ne planiramo, ali ni ovo što nam se trenutno dešava nismo ni u ludilu planirali, tako da nikad se ne zna.

Vi od samog početka niste u istom sastavu, Šemso je došao tek kasnije. Po čemu se ta prva postava razlikuje od ove sadašnje?

Prvi pjevač je bio Igor Flajhar – Giga. Teško nam je to uspoređivati. Period s njim je trajao kratko i imali smo desetak ili dvadesetak održanih koncerata. Nismo imali puno svojih pjesama u tom trenutku, svirali smo neke obrade Nervoznog Poštara i još neke pjesme. Vjerojatno smo imali normalni broj pjesama koliko ima bend koji postoji toliko kratko, ali Šemso nas je po svom dolasku zbunio time što je imao pjesama za tri albuma. Ok, možda ne skroz gotovih, ali vrlo konkretnih ideja za pjesme za tri albuma.

Kako se Šemso na početku karijere snalazio sa svim tim vragolijama oko Brkova?

On je u početku rekao da mu je glupo pjevati tuđe tekstove, što mi je bilo jasno, a obzirom da je zaista imao puno toga za ponuditi, počeli smo uglazbljivati njegove pjesme. Točnije, počeli smo ih aranžirati, jer su manje više bile uglazbljene. Snašao se kao i svi mi. Svi smo se snalazili, nismo znali što treba raditi. Dugo smo odgađali snimanje prvog albuma, jer smo mislili da bend nije dovoljno navježban, na kraju smo presjekli kad smo shvatili da nećemo biti nikad bolje navježbani i snimili ga. Ispalo je da smo se bezveze plašili.

Da li možete zamisliti da ovaj bend danas funkcioniše bez Šemse?

Često razmišljamo o tome kad vidimo neki bend koji se posvadi s pjevačem koji je uz to i glavni autor, tipa Dead Kennedys. Teoretski su takve stvari moguće, ali koliko su smislene, naravno da su posve besmislene. Međutim, unatoč tome postoje ljudi koji dolaze na takve koncerte. Očito tu prevagne financijski interes kod muzičara, a kod publike znatiželja da vide bend koji nisu gledali uživo. Bili bismo vjerojatno ono kako sada Jello Biafra opisuje Kennedyse: “skupi karaoke bend”.

Spojili ste folk s rokenrolom iliti, rokenrol s folkom. Da li ste to učinili zbog ljubavi prema ta dva muzička žanra ili zbog love, ili zbog žena i alkohola, ili zbog svega pomenutog pomalo?

Iz inata prvenstveno. Nismo vidjeli niti jedan smisleni razlog da takav stil ne postoji. Postojao je on i prije nas, nismo ga mi izmislili, samo nije bio nešto zastupljen. Na rokenrol sceni se s visoka gledalo na folk, a nama je to bilo bezveze. Bilo je toliko puno dobrih folk tema, koje bi pasale u žešćoj verziji, kao i nekih heavy metal tema koje bi u nekom drugom aranžmanu bile čisti folk. Nismo mogli to ne čuti. Razlika nije bila harmonijska, već kulturološka. Što se tiče žena, smiješno da to pitaš, jer dugo smo trebali čekati da se na našim koncertima počnu pojavljivati žene. Pamtimo naš prvi banjalučki koncert u rasprodanom DFK, od 300 ljudi u klubu 290 bili su muškarci.

U vašem sastavu već par godina svira i poznati gitarista Paspalj koji je jako poznat u ovom gradu i koji je mnoge začudio kada je prosvirao sa vama. Čime ste ga privukli u svoj sastav i kako se snalazi s ekipom s obzirom da ste mu dali nadimak Pas?

Igor je svjetska faca, šta mu je trebalo da ima posla s nama samo nebo zna. Nadimak Pas smo odbacili, Šemso je smislio puno bolji. Igor se ne odvaja od ručne torbice, pa ga sada svi zovemo Torbica. Na početku je mislio da smo potpuno ludi, a sada se u to iz prve ruke i uvjerio. Sjajan kolega, prijatelj i vrhunski gitarist.

Na vašim koncertima dolaze i rokeri i folkeri. Da li nekada dođe do svađa između ta dva kulturno različita tabora?

Na našim koncertima općenito nema tučnjava i svađa. Volimo misliti da je razlog tome što se svi dobro osjećaju i zabavljaju. To je i naš cilj, dokazati da razlika među ljudima nema. Nitko ne dolazi na naše koncerte da drugima gleda njihov muzički pedigre. Osim toga, ni za nas se ne zna, ni tko smo, ni što smo, pa da pored nas netko ide gledati nekoga u publici tko se po nekome neadekvatno obukao ne bi imalo smisla.

Do sada ste snimili desetak albuma, ali nemate izdavača i dajete publici da ih besplatno skidaju preko interneta. Kako je moguće na taj način unovčiti autorski rad?

Na taj način ga nije moguće unovčiti. Ispada da nam je važnije da ljudi dođu do muzike nego da se oparimo. Tu nešto smrdi.

Ko stoji iza vas i ko vam radi marketing?

Iza nas ne stoji niko.To je, između ostalog, i smisao našeg postojanja. Sve radimo sami. Ponekad nam pomažu prijatelji i rodbina. Trudit ćemo se svim silama da tako i ostane.

Ko piše osebujne pjesme Brkova i na koji način dolazi do inspiracije?

Vedran Pehar, poznatiji kao Shamso69. Izvor inspiracije neće da otkrije. Svaki put uspješno izmigolji i sakrije odgovor na to pitanje. Mi sumnjamo da prepisuje od nekoga.

Da li ste zbog svoje vulgarnosti ikada u nekom gradu imali zabranjene nastupe?

Nismo. Vulgarnost ne koristimo u doslovnom smislu samo da bismo privukli pažnju nego je ona isključivo u službi pjesama. Ne volimo infantilnu vulgarnost.

Mnogi ne znaju da ste vi van bine zapravo jako fini momci i akademski građani. Da li ste vi u principu podvojene ličnosti i ako jeste kako se nosite s time?

Svatko od nas sadrži više ličnosti u sebi, ne samo dvije, već njih bezbroj. I to ne samo mi koji nastupamo, već i oni koji ovaj intervju čitaju. Kako to i dolikuje, naš ekstrovertirani dio ostavljamo za binu, a ovaj drugi za ophođenje s ljudima. Dobro se nosimo s time, hvala na pitanju, još nam se nije pomiješalo da mislimo da smo na bini, a kupujemo povrće na tržnici. Što se tiče titula, nismo svi akademski građani, ali evo, igrom slučaja najveću titulu ima vaš Banjalučanin Torbica, on je magistar.

Koji bend iz regiona naročito cijenite i zašto baš taj?

Cijenimo svaki koji je dugo opstao, a nije se nikome zamjerio, poput Yu grupe. O tim ljudima nikada nećete čuti ništa loše. U dobrim smo, pa i jako dobrim odnosima s puno ljudi na sceni. Ne pamtim da nam se netko posebno zamjerio. Treba puno živaca, strpljenja i sreće za opstanak u ovom fahu. Puno je to vozikanja u kombiju i čekanja na granici, a pred publiku moraš doći raspoložen. Svi znamo da smo u istom sosu, zato se ponašamo jedni prema drugima s puno respekta.

Da li imate u planu da karijeru nastavite u nekom drugom žanrovskom smijeru, bluzu, džezu i slično, i da li ova ekipa sebe može zamisliti bez ludorija i ekstremnih izliva emocija?

Pa za sada nam ovaj stil još leži. Tu i tamo ćemo malo ubacivati fora iz drugih stilova, a dalje od toga se ne zna. Nemoguće je planirati takve stvari, barem u našem kolektivu.

Imate li viziju dokle će Brkovi trajati?

Sve dok budemo prijatelji i dok bude muzike u nama.

Možete li ispričati neku zanimljivu anegdotu sa vaših nastupa?

Jednom su nam u Izoli pred nastup dali za večeru tjesteninu sa školjkama. Naš bubnjar je imao nesreću da je jedini od nas pojeo pokvarenu školjku i otrovao se, a svi smo grabili iz istog lonca. Nama ostalima ništa. Međutim, on se baš otrovao. Svirao je i povraćao, izgledalo je kao u nekom crtiću, prizor je bio nadrealan. Što je koncert išao dalje njemu je bivalo sve gore. Došli smo nekako i do kraja koncerta i do bisa. Zadnja pjesma je trebala biti “Kurvo prokleta”, tri puta smo je počinjali, a on bi uvijek povratio na prvom refrenu. Nikako proći taj refren. Probali smo naći nekoga u publici tko zna svirati bubnjeve, ali javljali su se samo neki egzibicionisti koji nisu znali svirati. To je sve skupa dugo trajalo, a do tada je Šarac ispovraćao dušu. Još ga je naljutilo to što se od svih na koncertu nije mogao naći jedan običan bubnjar da pro forma odsvira koncert do kraja. Sjeo je za bubanj istodobno crven od bijesa, blijed od otrovanja i zelen od muke, ali je odsvirao pjesmu kao da je u studiju. Svaka mu čast.

Ganjaju li vas grupie djevojke nakon nastupa?

Ponekad da, ali branimo se kako najbolje znamo. Tajming je bitan, treba znati pobjeći na vrijeme.

Da li ste ikada doživjeli da svirate za pedesetak ljudi u publici zbog slabe organizacije koncerta?

Dogodilo se svima, pa kako neće i nama, ali svaki takav koncert smo odsvirali kao da sviramo na punom Wembleyu. Ne smiješ dati da ti to uništi nastup. I tih pedeset ljudi su publika, kao i njih pet tisuća. Jednako zaslužuju dobar show. Doduše, vrlo rijetko nam se to dešavalo, ali da, događalo se.

Dešava li se da vam organizator nekada ne plati nastup i kako rješavate taj problem?

To nam se baš nikada nije dogodilo. Možda nas se boje, ne znam. I Paspalj je mislio da smo luđaci prije nego nas je upoznao, pa je shvatio da smo posve benigni. Šalu na stranu, organizatori uglavnom nemaju razloga ne platiti, jer koncerti prođu dobro i bude ljudi na njima. Najčešće organizator želi odmah ugovoriti sljedeći nastup.

Možete li dati neki savjet budućim muzikantima?

Nikada ne dijelimo savjete.To je rezervirano za čiče iz Kung Fu filmova.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije