Mirela Priselac Remi, Luka Tralić Shot i ekipa iz grupe Elemental na profesionalnom muzičkom terenu su već tri decenije, ali njihova izvođačka svježina i autorska mladalačka energija još uvijek ne jenjavaju. Za njih vrijeme kao da je stalo, a iz nastupa u nastup su sve lepršaviji i autorski sve kvalitetniji i kreativniji.
Tekstovi njihovih pjesama ukazuju na stvari koji se tiču mladih, ali i ljudi srednje dobi, dok se u nekim radovima, poput pjesme “Iz dana u dan” ne libe kazivati ni o društvenim, takozvanim “težim” temama. Lepršava pjesma “Romantika”, koja govori o muško-ženskim odnosima, probila ih je na sam vrh domaće hip-hop scene, a kasnije se njihova muzika polako stapala i sa drugim žanrovima, i na taj način Elemental je uspio da izrodi prepoznatljiv zvuk. Iza grupe Elemental je muzički opus od osam albuma, a deveti je na putu i publika ga može očekivati do kraja ove godine. Prestižnu nagradu “Porin” dobili su nekoliko puta i to za najbolji album urbane muzike 2009., 2011. i 2013. godine, pjesmu godine 2016. godine, dok je Mirela nagradu “Zlatna koogla” dobijala par puta kao najbolja pjevačica. Elemental je dobio i nekoliko nagrada medijske kuće MTV Adria, i sve u svemu ova muzička skupina se može pohvaliti da je unatoč tome što se bavi urbanom kulturom i muzikom, koja danas na ovim prostorima i ne kotira najbolje, istu ipak uspjela da afirmiše i utiče na ukus mladih, u najpozitivnijem smislu te riječi.
Mirela Priselac Remi i Elemental 18. jula sviraće na prestižnom OK festu, koji se tradicionalno jedanaestu godinu za redom organizuje na Tjentištu – NP Sutjeska. Ovaj nastup bio je sjajan povod da porazgovaramo sa harizmatičnom Mirelom Priselac i saznamo više o budućim profesonalnim planovima njene muzičke skupine.
Ove godine Elemantal svira na OK festu. Da li imate neke specijalne pripreme za ovaj nastup s obzirom da se radi o festivalu koji je među boljima na Balkanu?
Što se tiče repertoara, tu pripremamo nove pjesme, jer nam je ovaj period prije OK Festa taman period kada nam izlaze najavni singlovi za novi album. Tako da će svirački biti premijernih, skroz novih momenata na OK Festu, što nas jako veseli. Što se tiče psiholoških i „visinskih“ priprema, tu je sav naš fokus – jer na OK Festu nikad ne znaš što će se dogoditi. Prošli put, kad smo svirali u kampu, mislili smo da će to biti mali nastup u kampu festivala, a kad tamo, ispade nastup za pamćenje.
Vi ste na OK festu svirali i 2018. godine. Sjećate li se nekih zanimljivih anegdota sa tog nastupa?
Vrućina je bila neizdrživa, sunce nikako nije htjelo popustiti i spustiti se za brdo. Dok smo stajali u backstageu i čekali svoj red, namakali smo ručnike vodom i hladili jedni druge. S obzirom da se festival održava u šumovitom području, nismo misilili da će biti toliko vruće, ali globalno zatopljenje čini svoje. Izašli smo na pozornicu s tim mokrim ručnicima, namazani kremama za sunčanje, sa sunčanim naočalama, a onda nakon nekih deset-petnaest minuta, sve smo to pobacali sa sebe i krenuo je potpuni kaos. Publika je poludila, letjele su pive, letjeli smo mi, nije se to moglo riječima opisati.
Koncert se održava na mjestu gdje su se odvijali značajni istorijski događaji. Mnogo je partizanske omladine na tom mjestu izginulo u borbi protiv nacizma i fašizma. Da li je ta žrtva, po vama, uzaludna, s obzirom da je neonacistička ideologija i danas prisutna u svijetu?
Naravno da žrtva nije bila uzaludna. Zbog nje smo dobili ono što danas nazivamo slobodom, i da se odigralo bilo kako drugačije, bio bi ovo neki tužni i olovni svijet u kojem živimo.
Ima li nade da na ovim prostorima zažive normalne ideje koje će nas odvesti u svjetliju budućnost?
Apsolutno da! Kapilarno, događa se promjena. Pogledajmo studente u Srbiji. Njihovi prosvjedi inspiracija su za cijelu regiju, a njihova žrtva neće ostati nezapamćena. No, promjena je spora, mehanizam se sporo pokreće, ali ja vidim svjetlo i pozitivu. Samo nam treba i malo strpljenja. I treba nam da slušamo mlađe generacije – oprostite na izravnosti, ali starije generacije su zaista izgubljene. Mislim da moraju prihvatiti odgovornost svojih postupaka, ili nedostatka istih, manjak drčnosti i borbenosti. Za razliku od starijih, mladi su hrabri i ja bih punog povjerenja pustila da nas vode.
Elemental je bend koji je već odavno osvojio publiku, svirate već od 1998. godine. Da li ste se umorili od svirki i kako uspijevate u svom ovom turobnom vremenu i dalje širiti pozitivne vibracije?
Pokrenuli smo Elemental s sedamnaest, osamnaest godina, tako da o umoru još nema riječi. Imamo još puno posla, kao angažirani umjetnici, da damo svoj doprinos ovim turbulentnim vremenima. Inspiracija je tu, volja je tu, želja također – predviđam nam još puno godina rada.
Koju pjesmu biste izdvojili kao ličnu kartu benda Elemental?
Svaki naš album ima onu jednu, baš „svoju“ i specifičnu. Ako govorimo o našem posljednjem albumu „Ilica“, ja bih izdvojila pjesmu „Ptice bez gnijezda“. Da moram nekom tko nikada nije slušao bend pustiti samo jednu pjesmu kako bih objasnila o kome i o čemu se radi, pustila bih mu tu pjesmu.
Imate li u planu da snimite novi album?
Novi album je u statusu “devedeset odsto loading“. Još malo i vani je.
Pretpostavljam da non-stop radite na novim pjesmama. Koje su teme koje vas najviše inspirišu na pisanje novih tekstova i da li biste mogli čitaocima Buka magazina pokloniti par redova neke pjesme koju ćete snimiti u narednom periodu?
Evo par stihova jedne koja će biti na novom albumu:
“Spremila sam nešto sa strane za crne dane
u stražnji džep od hlača, tatrane,
Da imam u štihu kada podijele karte
Kad više nema izbora ala carte
Za crne dane imam polovicu srca
Kad netko ga slomi, da ipak mi kuca
I prstohvat ljubavi, ali samo za sebe
kad tuđa me zavist iznutra izgrebe.”