Kultura u Bosni i Hercegovini je razjedinjena na više nivoa i potrebno je raditi na njenom povezivanju, a do toga se može doći samo odozdo, pojedinačnim akcijama i djelovanjima, jer državne i republičke kulturne institucije nisu zainteresovane za zajednički rad.
Ovo je jedna od tema kulturnih radnika i umjetnika iz Bosne i Hercegovine u Banjaluci, koji su na okruglom stolu u organizaciji Koalicije 143 na temu “Kultura u brojkama” razgovarali i o ambicijama, ciljevima i finansiranju kulture na različitim nivoima, kulturi u različitim lokalnim zajednicama i drugim problemima ove oblasti u našem društvu.
Umjetnik Igor Sovilj rekao je da možemo govoriti o razjedinjenosti i rascjepkanosti kulture u BiH koja je politički uslovljena, iako možda možemo govoriti i o nekom zajedničkom identitetu, koji nije toliko javan.
“U sva tri konstitutivna naroda osjeti se potreba za podjelom o kojoj govorimo, koja dovodi do rascjepkanosti u oblasti kulture, o ona je, po mom mišljenju, vještačka, jer se teži što većoj iscjepkanosti i razdvojenosti. Sama činjenica da imamo tri jezika, a svi se savršeno razumijemo, jer u biti pričamo istim jezikom, govori nam da se teži nekoj vještačkoj razdvojenosti. A kad govorimo o povezivanju, moramo uzeti u obzir izostajanje finansiranje određenih kulturnih događaja od strane resornih ministarstava, jer njima nije cilj povezivanje o kojem mi govorimo”, rekao je za BUKU Sovilj.
Pojasnio je da su sva povezivanja u BiH koja su se dosad dešavala uvijek bila u okviru manjih, marginalnih i alternativnijih grupa, a i sam podatak da niko iz zvaničnih institucija ne učestvuje u ovom skupu, iako su bili pozvani i planirani, govori mnogo. Zvaničnu politiku ne zanima povezivanje, pa se i radnici u tim ustanovama tako ponašaju.
Kao umjetnik koji živi i radi u Prijedoru, Sovilj je rekao da su u ovom gradu prisutne dvije različite nacionalnosti, pa samim tim govorimo o dva različita kulturna identiteta, u okviru kojih se dešavaju kulturni događaji za dvije različite nacionalne grupe.
“U Prijedoru se organizuju događaji koji nose predznak srpski ili bošnjački. Na primjer kad govorimo o susretima pjesnika na Kozari, zna se da je to srpski događaj. Pozorište je tu u nekom najpozitivnijem svjetlu, ali nevezano za Pozorište u njihovoj kući se dešavaju događaji sa nacionalnim predznakom. Realnost je da je u Umjetničkoj galeriji u Prijedoru možda jednom u proteklih osam godina organizovana izložba nerspskog umjetnika i to nam govori za koga je ova institucija rezervisana, a umjetnost ne bi smjela da pravi ovakve podjele”, objasnio je Sovilj.
U kontekstu Bosne i Hercegovine, problematično je govoriti o kulturi, jer ne znamo da li govorimo o jednom ili tri kulturna kruga, a možda čak i više njih, a nepoznati su slojevi spajanja i dodira tih krugova. Gdje počinje rascjep, a gdje je jedinstvo bh. kulture?
Dražen Crnomat iz Udruženja nezavisnih stvaralaca i aktivista “Geto” rekao je da ne može govoriti iz umjetničkog diskursa, jer se ne bavi direktno umjetnošću, ali ukoliko analiziramo ovu oblast, postavlja se pitanje o koliko kultura u BiH govorimo.
“Sve tri dominantne kulture se moraju preplitati u određenim elementima, tako da imamo srž zajedničkog, postoji kultura u kojoj ljudi učestvuju koja se ne veže za tri etničke grupe i to je bitno. Da bi prevazišli jazove koji postoje, ljudi bi se trebali umrežavati, kroz udruženja i asocijacije koje prevazilaze podjele i tako stvarati novu komunikaciju koja je zajednička i to je jedan od načina da stvorimo kulturni prostor u BiH”, rekao je za BUKU Crnomat.
Radenko Milak iz Centra za vizuelnu komunikaciju “Protok” rekao je da imamo problem kad je u pitanju socijalni kapital, odnosno ljudi koji bi trebali da rade na umrežavanju i stvaranju jednog jakog tkiva, na osnovu kojeg bi se mogla stvarati buduća kulturna politika BiH.
“To bi bio inicijalni faktor, odnosno, to bi bila inicijativa odozdo koja bi pokrenula neke stvari i tako omogućila nove odnose u BiH. Naravno, ta inicijativa treba da nosi u sebi kompromis koji bi joj omogućio dijalog sa vlastima. Rijetko kad su bilo kakve inicijative dolazile od kulturnih radnika i one su se uglavnom svodile na lične kontakte, a ako se zaista odlučimo da kulturu uspostavimo na novi način, tu je zaista neophodno okupiti ljude koji se slažu po određenim pitanjima, da bi se stvaranjem te zajedničke platforme krenulo u rješavanje drugih problema u dijalogu sa vlašću”, zaključio je za naš portal Milak.
Panelisti na okruglom stolu, pored Igora Sovilja, Radenka Milaka i Dražena Crnomata, bili su i Dražana Lepir ispred Udruženja građana “Oštra nula” i Zoran Ergarac iz Udruženja građana “Most mira”, a, pored izlagača, svoje su mišljenje na ove teme iznijeli i drugi kulturni radnici i umjetnici iz Banjaluke koji su svojim prisustvom podržali ovaj događaj.