Neki ljudi mogu provesti cijelo ljeto gotovo bez ijednog uboda, dok drugi čim izađu napolje postaju prava meta komaraca. Razlog, međutim, nije „slatka krv“, kako se često govori, već kombinacija mirisa kože, daha, tjelesne temperature i genetike, piše BBC.
Komarci svoje žrtve otkrivaju mnogo prije nego što slete na kožu. Pomažu im ugljen-dioksid koji izdišemo, toplota tijela, znoj i hemijski spojevi koje proizvode bakterije na našoj koži.
Ugljen-dioksid privlači komarce
Ljude grizu samo ženke komaraca, jer su im proteini iz krvi potrebni za razvoj jajašaca. Potencijalne žrtve mogu prepoznati sa udaljenosti od oko deset metara, koristeći vid i čulo mirisa.
Jedan od najvažnijih signala je ugljen-dioksid koji izdišemo. Odrasli ljudi zbog toga mogu biti privlačniji komarcima od djece, jer izdišu veće količine ovog gasa.
Isti princip koristi se i u zamkama za komarce, u kojima se upotrebljava suhi led ili ugljen-dioksid iz boca.
Toplota tijela dodatno ih privlači
Istraživanja su pokazala da komarce privlače i toplota i vlaga, a ugljen-dioksid dodatno pojačava njihovu osjetljivost na toplo tijelo.
Zbog pojačanog metabolizma, više tjelesne temperature i ubrzanog disanja, trudnice mogu biti znatno privlačnije komarcima od žena koje nisu trudne.
Slično važi i za ljude koji vježbaju. Tokom i neposredno nakon fizičke aktivnosti tijelo proizvodi više toplote, znoja i ugljen-dioksida, zbog čega komarci lakše pronalaze metu.
Osobe krupnije građe takođe mogu privlačiti više komaraca jer u prosjeku proizvode više toplote i izdišu više ugljen-dioksida.
Mit o „slatkoj krvi“
Istraživači su odbacili rasprostranjeni mit da komarci češće grizu ljude koji imaju „slatku krv“. Presudan nije ukus krvi, nego jedinstveni miris kože svakog čovjeka.
Bakterije koje žive na koži razgrađuju ugljene hidrate, masne kiseline i druge materije, stvarajući isparljive hemijske spojeve koje komarci mogu prepoznati. Na ljudskoj koži postoji više od 500 takvih spojeva, a njihova kombinacija određuje koliko smo komarcima privlačni.
Posebno ih privlače amonijak, mliječna i karboksilne kiseline. Dakle, nije riječ o „slatkoj krvi“, nego o mirisu koji proizvode naša koža, znoj i mikroorganizmi koji na njoj žive.
Neki ljudi privlače ih i do stotinu puta više
Istraživači sa Univerziteta Rockefeller analizirali su mirise kože 64 osobe koje su nekoliko sati nosile najlonske rukave. Komarci su potom mogli birati između uzoraka mirisa i pokazali su izrazitu sklonost ka ljudima koji su na koži imali veće količine karboksilnih kiselina.
Najprivlačnija osoba u istraživanju privlačila je komarce čak stotinu puta više od najmanje privlačne. Te razlike ostale su gotovo iste tokom više godina, bez obzira na promjene u načinu života.
To ukazuje da je sklonost ka ubodima velikim dijelom unaprijed određena.
Ulogu ima i genetika
Istraživanja na blizancima pokazala su da su jednojajčani blizanci komarcima bili približno jednako privlačni, dok su se dvojajčani blizanci razlikovali.
To sugeriše da miris kože i osjetljivost na ubode mogu biti nasljedni.
Genetika utiče i na način na koji tijelo reaguje nakon uboda. Neki ljudi dobijaju velike, crvene i izrazito svrbljive otekline, dok drugi jedva primijete da ih je komarac ugrizao.
Zbog toga osoba koja snažno reaguje na ubode može imati utisak da je komarci grizu češće, iako je moguće da samo burnije reaguje.
Kako se zaštititi?
Dokazi da bijeli luk ili vitamin B odbijaju komarce veoma su slabi ili nejasni.
Stručnjaci preporučuju korištenje provjerenih sredstava koja sadrže DEET, pikaridin ili PMD, kao i nošenje dugih rukava i hlača, posebno u periodima kada su komarci najaktivniji.
Zaštitna sredstva s vremenom gube djelovanje, naročito zbog znojenja, pa ih je potrebno ponovo nanositi prema uputstvu proizvođača.
Bez obzira na to da li neko smatra da ga komarci rijetko grizu, zaštita je i dalje važna. Neki ljudi mogu biti ugrizeni, a da gotovo uopšte ne primijete reakciju.