Antonija Pušića, poznatijeg pod radnim imenom Rambo Amadeus,
nije potrebno posebno predstavljati. Ove godine bilježi 30. godišnjicu
od izlaska prvog albuma pa je tim povodom održao koncert u Zagrebu. Više
nego dovoljan razlog da popričamo s njim, odnosno da se mejlamo s njim,
jer intervjue za štampane medije daje isključivo putem e-maila.
Prije 30 godina, a toliko je već prošlo od ‘Tuge
jesenje’, svijet je izgledao drukčije. Imovina je bila društvena, naša,
pa je onda postala državna, to hoće valjda reći ničija, a na kraju je
bogami ispala njihova. Privatizova’, pjevalo se na
nedavnom koncertu u Zagrebu. ‘Naše’, kažu, nije valjalo. Čini se da ni
‘njihovo’ baš ne valja. Barem ne za nas. Bavite se i inače ekonomskim
temama, kako gledate na tu zakašnjelu prvobitnu akumulaciju kapitala?
Gledam taj čitav proces sa naučne distance. Zakasnilo
se u odnosu na razvijeni svijet jer generacije prije nas nisu ozbiljno
shvatale Marxa. Marx je lijepo rekao da
se u socijalizam može ući samo iz razvijenog kapitalizma, kada sazre
društvena svijest o tome, a mi smo bili nestrpljivi, pa smo iz
feudalizma, uglavnom gladnih guzica, ušli u socijalizam. Taj naš
socijalizam nije baš dugo trajao jer je mentalitet kod ljudi ostao
feudalni. Sada tek, vraćeni nekoliko koraka unazad, prolazimo nužnu fazu
akumulacije kapitala. Kada djeca od prvih akumulatora kapitala budu
završila elitne škole po svijetu i zauzela roditeljske pozicije, tada
možemo očekivati drugu fazu akumulacije, koja je nešto manje neprijatna
od prve. Kada unuci prvobitnih akumulatora kapitala nužno pokažu
dekadentnost u svom ponašanju, steći će se uslovi za civilizovano
društvo.
Bez sumnje su, da se opet poslužimo vašom pjesmom,
dupelisci najbolje prošli. Tko su ti dupelisci? Nije ih teško
prepoznati, ali ih je teško vidjeti da im barem opalimo šamarčinu, kao
onomad Puležani Mussoliniju?
Ja ne dijelim mišljenje sa vama. Šta to znači
‘najbolje prošli’? Ako se ljudi vrijednuju po onom što rade, kako da
vrijednujemo taj njihov čin lizanja? Ja mislim da su dotični izabrali
najgori, a ne najbolji prolaz. Naravno, big respect za Puležane.
Politika je uvijek kaskala za sitnosopstveničkim
interesima, ali čini se – valjda to naslijeđe socijalizma progovara, a
to se danas u Hrvatskoj nikako ne nosi na korzu – da nikada nije bilo
kao sada. Čovjek, onaj koji nije otišao iz ‘regije’, ne košta puno.
Skuplje dođe pečeno janje nego obraz.
Ne znam šta je pitanje. Ali ono što je suštinska
razlika između nekadašnjih i današnjih političara je da nekadašnji nisu
uopšte bili bogati, današnji su, čast izuzecima ako ih ima, uglavnom
enormno bogati, što mislim da nigdje na svijetu nije slučaj, osim u
diktaturama. Dakle, imamo Marxovu diktaturu kapitala, plus imamo diktat
kapitala koji posjeduju političari. Dvostruka diktatura kapitala i
individualnog kapitala plasiranog kroz poluge vlasti.
Kako se Rambo snalazi u svemu tome? Prije 20 godina
bio je ‘zreo za penziju’, ali evo ga – srećom za sve koji ga vole –
živog i zdravog na bini i to nikada aktivnijeg!
Živ sam, zdrav, radim ono što volim, uredno plaćam
svoje račune. ‘Imam dobar apetit i urednu stolicu’, kako se hvalio moj
pokojni otac čitavog života.
Sve vaše pjesme imaju isti temelj – slobodu. Kako
slobodu u zajebanciji, tako i u životu. ‘Ume li sloboda da peva kao što
smo mi pevali o njoj’ ili je ona ipak luksuz za nas?
Sloboda se prije svega osvaja znanjem. Znanje omogućuje oslobađanje prije svega od predrasuda, koje su naši glavni okovi.
Neki vaši kolege uspješno brode, cepaju hitove, ganjaju sponzore… Vi ste se, izgleda, usidrili na svojoj poziciji. Ovi iz mainstreama rekli bi na marginalnoj, mi bismo rekli na svojoj…
Meni se čini da sam ja u mainstreamu, ali da su zapravo društvo i svi dominantni društveni kriterijumi postali marginalni, pa se stiče utisak da je obrnuto.
Vratimo se onome što se voli nazivati
društveno-političkim temama. Društvo u Hrvatskoj ide unazad, dijalektike
se više nitko ne sjeća, sve ozbiljnije se razgovara o zabrani abortusa.
Tko je kriv? Jesmo li predugo šutjeli, odnosno možemo li aktivizmom
išta promijeniti?
Pa klerikalizacija društva je zapravo njegovo vraćanje
u mračni srednji vijek. Onoliko koliko smo u stanju da se odupremo
uticaju klera, toliko smo u stanju da se odupremo tom nazadovanju. Danas
se brane abortusi, sutra će se možda zabranjivati pasta za zube ili
ginekološki pregled. Dok god većina ljudi bude pristajala na to, biće
tako, to su čari demokratije. Nekritička većina zapravo donosi odluke.
Kako je u vašem Herceg Novom? Je li i on postao destinacija a ne grad, kao što je slučaj s nekima u Dalmaciji?
Srećom, samo dva mjeseca ljeti smo destinacija, blizu
su Dubrovnik, Budva, Hvar i ostale atraktivne destinacije, pa još uvijek
deset mjeseci godišnje ličimo na ‘Malo misto’, a ja atmosferu malog
mista volim