Tagore je bio najmlađi sin (sedmo dijete) hinduističkog filozofa i vjerskog mistika Devendranaha. Zadivljen prirodom i njenim detaljima, svoje prve pjesme napisao je u svojoj osmoj godini. Do sedamnaeste godine života obrazovao se kod kuće, kada je na očevo insistiranje otišao u Englesku da bi studirao prava. Studije u Engleskoj nije dovršio, već se vratio u Indiju i opredijelio za književnost. Tokom boravka u Londonu Rabindranat Tagore objavio je svoje prve dve zbirke pjesama – Večernje pjesme i Jutarnje pjesme.
Kao književnik veoma rano postiže uspjeh u Indiji. Nakon što su mu pjesme prevedene, vrlo brzo postaje prihvaćen i poznat širom svijeta. Za cijeli svijet Rabindranat Tagore predstavlja glas indijskog kulturnog nasljeđa, dok u Indiji, a pogotovo u rodnom Bengalu, predstavlja živu instituciju.
Rabindranat Tagore je s vremena na vrijeme učestvovao u Indijskom nacionalnom pokretu, i bio je veoma blizak prijatelj sa Gandijem – političkim ocem savremene Indije.
Godine 1913. Tagore dobija Nobelovu nagradu za književnost za zbirku pesama Gitandžali, i bio je prvi azijski književnik koji dobija ovo priznanje. Ovu zbirku pjesama je napisao 1910. u Bengalu, a dvije godine kasnije ista se izdaje u Londonu prevedena na engleski jezik.
Čeznem Da Ti Kažem
Gradinar 41.
Čeznem da ti kažem
najdublje riječi koje ti imam reći;
Ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smejem sam sebi
i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj,
strahujući da bi ti to mogla učiniti.
Čeznam da ti kažem
najvjernije riječi koje ti imam reći;
Ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu,
i govorim suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup,
strahujući da bi ti to mogla učiniti.
Čeznem da upotrebim
najdragocjenije riječi što imam za te;
Ali se ne usuđujem,
strahujući da mi se neće vratiti istom merom.
Zato ti dajem ružna imena
i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se