Iako film star 50 godina i dan danas izgleda svježe (što je golemo
dostignuće, posebno u žanru koji je izuzetno osjetljiv na tehničke
inovacije), živimo u vremenima uistinu impresivnih specijalnih efekata
koji su, recimo to tako, otupili naša osjetila i zapravo je malo toga
što nas može iskreno oduševiti. Kubrickov film pojavio se davne 1968., a
žanr znanstvene-fantastike u to se vrijeme još uvijek doživljavao kao
nešto neozbiljno, forma koja je najbolje egzistirala u sferi B filma.
Kubrick je učinio nezamislivo i prema scenariju koji je napisao s
Arthurom C. Clarkeom stvorio nešto potpuno novo – film koji ne samo da
je promijenio stav prema žanru već ga i zauvijek promijenio. Nema
suvremenog redatelja koji se upustio u snimanje znanstveno-fantastičnog
filma, a da se pritom barem djelomično nije referirao na Kubrickovo
remek-djelo.
“Čak i dan danas, ‘2001’ smatramo najboljim SF-om svih vremena. Kako
naši filmovi postaju sve spektakularniji, ‘2001’ podsjeća nas da su
ideje iza spektakla najvažniji specijalni efekt”, izjavio je James
Cameron.
A Kubrickov film ne samo da se bavi velikim pitanjima i temama već i
nadilazi formu i postaje gotovo duhovno iskustvo, vješto kombinirajući
za žanr karakteristične teme kao što su istraživanje svemira, susret s
izvanzemaljcima i odnos čovjeka i tehnologije s Nietzscheovim konceptom
“Übermenscha”, idejom da se svi nalazimo u prijelaznoj fazi između naših
majmunolikih predaka i nadljudi.
Iako danas možemo naići na oprečna mišljenja pa u moru hvalospjeva tu
i tamo možete naići i na one koji film smatraju 142-minutnim “davežom”,
nemoguće je poreći golemi utjecaj ne samo na film već i na književnost,
glazbu, industriju videoigara, strip pa čak i modu.
No čak i 50 godina kasnije, mnogi i dalje ne znaju sve o filmu koji
je završio na mnogim listama najboljih i najutjecajnijih filmova svih
vremena. Pokušat ćemo to barem malo ispraviti.
Kako je film nastao
Sve je započelo na jednom ručku na kojem su se u veljači 1964. našli
redatelj Stanley Kubrick i Roger Caras s kojim je Kubrick surađivao na
njegovu prethodnom filmu “Dr. Strangelove”. Kubrick je rekao da želi
snimiti film o izvanzemaljcima, a Caras mu je sugerirao da se nađe s
Arthurom C. Clarkeom.
Sve je počelo od Clarkeove kratke priče “The Sentinel” na temelju
koje je nastao scenarij od 130 stranica koji se nekoliko puta mijenjao
tijekom snimanja filma.
Drugi naslovi
Jedan od prvih potencijalnih naslova za film bio je “How the Solar
System Was Won”, ali nikada se nije radilo o ozbiljnom naslovu. Prvi
ozbiljan naziv bio je “Project: Space”, a nakon toga uslijedili su
“Across the Sea of Stars”, “Universe”, “Tunnel to the Stars”, “Earth
Escape”, “Jupiter Window”, “Farewell to Earth” i “Planetfall”. MGM je
1965. objavio i najavu u kojoj je stajalo da će se film zvati “Journey
Beyond the Stars”, ali samo dva mjeseca kasnije, Kubrick se odlučio za
naslov “2001: A Space Odyssey”.
Velika inspiracija
Kao što smo već rekli, “Universe” je bio jedan od potencijalnih
naslova, a to nije bilo bez razloga. Naime, jedna od velikih Kubrickovih
inspiracija bio je istoimeni 28-minutni dokumentarac iz 1960. koji se
bavio temom putovanja svemirom.
Štoviše, angažirao je naratora spomenutog dokumentarca, Douglasa Raina, koji je posudio glas brodskom računalu HAL 9000.
Pomoć Carla Sagana
Budući da nije znao kako s ograničenim budžetom prikazati
izvanzemaljske oblike života, potražio je pomoć poznatog astrofizičara
Carla Sagana.
“Sugerirao sam da svako eksplicitno prikazivanje naprednih oblika
života mora imati najmanje jedan element pogrešnosti i da bi najbolja
opcija bila sugerirati, a ne eksplicitno prikazati izvanzemaljce”,
objasnio je Sagan.
Iako je Kubrick eksperimentirao s nekoliko različitih ideja, na kraju se ipak odlučio za Saganovu opciju.
Gdje je film sniman?
Gotovo sve scene snimljene su u studijima Shepperton i MGM-British
Studios, a radilo se o gigantskim setovima s golemim 30 tona teškim
kotačem koji je simulirao gravitaciju na brodu Discovery.
Monolit s početka filma zapravo je drven i premazan je posebnom bojom koja mu je dala ekstremno glatku površinu.
Jedina scena koja je snimljena vani bila je ona u kojoj majmun (kojeg
glumi Dan Richter) razbija životinjske kosti, a Kubrick se scene kosti
koja se pretvara u svemirski brod dosjetio kada je jednom prilikom bacio
dršku metle članu ekipe prije početka snimanja.
Inače, sve majmune glumili su pantomimičari koje je predvodio Richter
koji je proveo dosta vremena u zoološkim vrtovima, proučavajući
čimpanze i gorile.
Pomogla je i NASA
Kako bi se što više toga baziralo u stvarnosti, Kubrick je angažirao i
savjetnike iz NASA-e, a radilo se o Harryju Langeu i Fredericku
Ordwayju koji su u NASA-i radili na brojnim projektima.
“Kubrick se pobrinuo da svi specijalni efekti budu uvjerljivi i tako
dobio realizam koji prije toga nije viđen u filmovima”, rekao je Ordway.
Specijalni efekti
O specijalnim efektima u “Odiseji” napisane su brojne knjige, a
dovoljno je reći samo da govorimo o vremenima prije računala, što kultnu
scenu “zvjezdanih vrata” čini još impresivnijom.
Za specijalne efekte bio je zadužen Douglas Trumbull koji je uz pomoć
stakala, crteža, slika, geometrijskih oblika i kemikalija stvorilo
nezaboravnu “nadrogiranu” scenu koja i dan danas djeluje kao predug trip
na LSD-u.
Originalna glazba
Kubrick je želio da film bude “vizualno, neverbalno iskustvo”, a za
to je trebao i dobru filmsku glazbu pa je angažirao kompozitora Alexa
Northa s kojim je već surađivao na “Spartaku”. North je isporučio
kompletan soundtrack, ali Kubrick je tijekom postprodukcije odustao o
Northovih kompozicija i odlučio se za Straussa.
North je tek tijekom premijere doznao za Kubrickovu odluku. Njegov je
soundtrack premijeru doživio tek 1993., a otada se pojavio i na
limitiranim izdanjima na vinilu.
HAL-ova pjesma
Scena u kojoj Bowman deaktivira HAL-a koji pjeva “Daisy Bell”
inspirirana je posjetom Clarkea Bell Labsu ranih 60-ih tijekom kojeg je
računalo IBM 704 pjevao upravo tu pjesmu. Na kraju krajeva, HAL je
referenca na IBM jer svako slovo imena zlog računala je jedno slovo
udaljeno od IBM-a.
Ipak, Clarke tvrdi da je HAL ispočetka imao ime Athena, a skraćenica
se zapravo odnosi na “Heuristically programmed ALgorithmic computer” te
je svaka povezanost s IBM-om slučajna.
Izgubljenih 19 minuta
Kubrick je poznat po svojoj tajnovitosti, a priča se i da je znao
narediti da se svi rekviziti s filma unište kako nitko ne bi mogao
napraviti replike. Isto tako, nije želio da nitko vidi izbačene scene pa
je tako nestalo i 19 minuta filma koje ste mogli vidjeti samo na prvoj
premijeri održanoj 2. travnja 1968.
Naredio je da se unište i negativi tih 19 minuta. Ipak, 17 od tih 19 minuta pronađeno je 2010. u Kansasu.