A šta je sa materijalističkom stranom ove priče? Zašto stvari često doživljavamo kao produžetak sopstvenog identiteta?
Veza koju gradimo sa stvarima
Ljudi se vezuju za stvari koje poseduju, bilo da je u pitanju odeća,
nameštaj, umetnost, različiti ukrasi i sitnice, ili tech uređaji. Svaki
od predmeta koji smatramo svojom ličnom svojinom, a pritom nam je
posebno drag – dobija na vrednosti jer u njega ulažemo svoje emocije i
sentiment.
Zanimljivo je da naša veza sa stvarima počinje od malih nogu. Žan
Pijaže, švajcarski razvojni psiholog najpoznatiji po svojoj teoriji
kognitivnog razvitka, primetio je da čak i novorođenčad pokazuju
sklonost ka posedovanju određenih predmeta. U tako ranom periodu,
najčešće su u pitanju omiljena ćebad ili igračke od kojih se ne odvajaju
tako lako. Jedno istraživanje iz 2008. godine
pokazalo je da deca koja su tek prohodala više vrednuju svoje lične
predmete nego identične replike tih predmeta; čak ih ideja o tome da
kući ponesu kopiju umesto svog originala prestravljuje.
U doba adolescencije, različiti predmeti dobijaju vrednost simbola
inicijacije, i za njih se ljudi izrazito vezuju. Ovde može biti reč o
samostalno izabranim odevnim predmetima kojima se iskazuje stav ili
pripadnost određenoj socijalnoj grupi, ili o kupovini prvog automobila.
Emotivna vrednost predmeta nadjačava novčanu vrednost predmeta kroz
čitav život čoveka. Uzmimo kao primer sledeću hipotetičku situaciju:
nasledili ste od pokojnog dede ručni sat. Objektivno gledano, ovaj sat
kao kupovna roba – ne vredi mnogo. Međutim, on ima neopisivu, gotovo
magijsku vrednost za vas jer je to predmet kojeg je nekada posedovala
vama bliska osoba i koji vas sada podseća na lepe trenutke koje ste
proveli sa njom.
Statusni simboli i kreativno izražavanje identiteta i ličnih vrednosti
Predmeti koje ljudi vole i poseduju su neretko u funkciji statusnih
simbola. To šta će biti statusni simbol u mnogom zavisi od kulture koja
je u pitanju, ali u kontekstu moderne Zapadne civilizacije – najčešće je
u pitanju neki vid luksuzne robe koja funkcioniše kao indikator
ekonomske moći. To mogu biti skupocena kola, jahta ili prostrano imanje,
ili luksuzni predmeti premium kvaliteta, obeleženi prepoznatljivim
brendom.
Pored toga, ljudi kupovinom određenih predmeta uspostavljaju kontrolu
nad vlastitom reputacijom i imidžom, jer kroz njih komuniciraju o tome
ko su i kakve vrednosti imaju. Brendovi koji znaju do koje mere je
individualizam u fokusu danas, trude se da potrošačima daju mogućnost da
svoje proizvode personalizuju i učine ih još „više svojim”.
Najbolji primer za to su brendovi Nike i Apple, koji su uz moć
marketinga – svoje proizvode učinili simbolima određenog životnog stila.
Tako se kod kupaca stvara osećaj da, prostim posedovanjem sportske
opreme već ostvaruju svoje ciljeve u sklopu ganjanja zdravijeg života.
Nauka je pokazala da postoji poseban psihološki efekat ( tzv. enclothed cognition)
koji se javlja kada obučemo određenu vrstu odeće i koja zapravo utiče
na našu spremnost da treniramo ili uradimo određeni zadatak koji pred
nama. Kad je reč o brendu Apple, kupci se često (svesno ili nesvesno)
zanesu da su, samim tim što ulože u računar najnovije generacije i
prefinjenog dizajna – na pola puta da pokrenu sopstveni posao i
realizuju ideju koja će promeniti svet. Apple je brend koji je obeležio
digitalnu eru i generaciju Milenijalaca, te se kupovinom njegovih
proizvoda iskazuje i socijalna pripadnost.
Kada je reč o psihologiji posedovanja, Japan je veoma zanimljiv
primer. Zemlja izlazećeg sunca poznata je po stanovima malih dimenzija i
minimalističkom pokretu kada je reč o dizajnu enterijera. Ipak,
japanska nacija opsednuta je tehnologijom, te su ljudi okrenuti
posedovanju stvari koje komuniciraju napredak i okrenutost budućnosti.
Zanimljivo je koliko je ovo sveprisutno u njihovoj kulturi i
svakodnevici. Uzmite primer pušača: od 2014. godine, u Japanu je
dostupan IQOS, uređaj za konzumaciju duvana heat-not-burn tehnologije,
koji je neverovatno popularan. Postoje različite prognoze da će IQOS
zameniti tradicionalne cigarete u državi koja je svetski poznata po
tehnološkim izumima i prijateljskom i otvorenom odnosu prema robotima i
veštačkoj inteligenciji. Dakle, iako su im lični prostori oslobođeni
suvišnih predmeta, lična svojina ipak komunicira vrednosti iza kojih
stoje.
Tamna strana materijalizma (kompenzacija i poremećaji)
Prilično je jasno da živimo u svetu materijalizma,
ali je takođe previše pojednostavljeno reći da samo pokušavamo novcem
da kupimo sreću ili da smo zarobljeni u svojim potrošačkim ulogama. Veza
koju imamo sa stvarima je kompleksna i slojevita, a s obzirom da je
imamo od malih nogu (čak pre svesne faze u kognitivnom razvoju), ne
možemo reći da je potreba za posedovanjem u potpunosti konstrukcija
društva. Jedan deo je urođen i deo je ljudske prirode.
Ali šta kada se potreba za posedovanjem otrgne kontroli i prevaziđe granice onoga što bismo mogli nazvati „normalnim”?
U svetu gde je kupovina postala toliko uobičajena i gde nam reklame
iskaču sa svih strana, postoji realan rizik da smetnemo sa uma i druge
vrednosti koje su važnije i koje nas čine srećnim (kao što su sama
iskustva, a ne materijalni predmeti), i da se potpuno izgubimo u
besmislenom trošenju novca. Neretko su stvari koje kupujemo samo oblik
kompenzacije za nedostatak radosti ili ljubavi, a u takvim situacijama
nam one pričinjavaju samo kratkoročnu sreću.
Nezdrava povezanost sa stvarima koje posedujemo može da se pretvori u
ozbiljan problem gomilanja predmeta koji nisu funkcionalni i koji nam
realno nisu potrebni. U pitanju je kompulsivni poremećaj gomilanja
stvari (tzv. hoarding disorder) koji je usko povezan sa anksioznošću i
dubljim problemima koji se potiskuju. Osobe koje imaju ovaj problem su
emotivno vezane za te predmete, najčešće dobijaju napade panike pri
pomisli da bi trebalo da ih se reše. Tipično se osećaju mirnije i
bezbednije uz njih ili veruju da će im biti potrebne u budućnosti.
Lečenje je moguće uz podršku stručnih lica, psihologa ili
psihoterapeuta.
Da li i vi imate određene predmete za koje ste vezani? Na koji način oni odražavaju vaš identitet?