Ko studira na nekoj od visokih škola u Njemačkoj nema mnogo razloga za
smijeh. Predavanja mnogih profesora su monotona i dosadna. No, to
zapravo i ne mora tako biti. To potvrđuje primjer profesora Michaela
Suda.
Profesor Michael Suda predaje na Tehničkom univerzitetu u Münchenu,
na odsjeku za zaštitu okoline i šuma. Među studentima je poznat pod
nadimkom Profesor humor. Za svoj neobični i nesvakidašnji način
predavanja već je dobio tri nagrade od kojih su mu jednu dodijelili sami
studenti.
Profesor preobučen u domara
U februaru se od ovog fakulteta opraštaju apsolventi šumarstva, a na
oproštaju sudjeluje i Profesor humor. „Želim vam sve najbolje povodom
završetka studija. Želim vam mnogo sreće, mnogo uspjeha i da vam uspije
sve što si i sami želite“, rekao je na dekan fakulteta. Mladići i
djevojke odjeveni su onako kako je to uobičajeno na proslavama ovakve
vrste; u odijelima i večernjim haljinama. Usred ovog elegantnog društva
odjednom se pojavljuje jedna neobična prilika – muškarac u plavom
radničkom odijelu, u rukama drži metlu. Profesor Michael Suda za ovu se
priliku preobukao u domara. Koristi priliku i studentima priča kako
posprema i čisti prostorije ovog elitnog Univerziteta.
„Odjednom su sa stropa počeli padati komadići papira. Nekoliko sam
ih podigao i počeo čitati. No, ništa nisam razumio. Niti jednu riječ:
Center od Education Energy, Portofolio, Entepreneurship, Global
Player…U trenutku dok kroz prazan prostor padaju ove prazne riječi, to
Ništa se odjednom materijaliziralo u papiriće koji su prekrili pod“,
kaže Suda.
Studenti se smiju, kao i obično oduševljeni profesorom i njegovim
smislom za humor. „Uvijek nas oduševi svojom opuštenošću. Uvijek se
nasmijemo do suza. To je toliko genijalno! Uvijek nam je sve uspio jasno
objasniti uz puno humora i šale. Njegov način je vrlo osoban i mislim
da je upravo to nešto osobno ono što nam se toliko sviđa. Mnogim
profesorima nedostaje osobnosti“, kaže jedan od studenata.
“Ja nisam nikakvo božanstvo…”
55-godišnji Suda poznaje svakog od svojih studenata. U učionicama
nerijetko poziva studente da izađu na podij, u ruke im daje mikrofon.
Njegov način rada sličan je radu na pozorišnoj sceni. Studentica Maria
Adner je tokom rada na svojoj diplomskoj tezii obilazila različite
trgovine građevinskom opremom i razgovarala s prodavačima. „U okviru
jednog predavanja smo jednostavno ponovno odigrali te scene. Ja sam
glumio jednog neugodnog prodavača a ona mi je morala postavljati
pitanja. Za studente je to bilo super jer su tako mogli odmah vidjeti na
koji način je ona obavila ovaj eksperiment i do kakvih je rezultata
došla“, priča profesor Suda.
Kako sam kaže, mogao je naravno rezultate istraživanja svoje
studentice jednostavno na klasični način iznijeti i predstaviti
studentima. No, on se dosjetio nečeg drugog. „Ispod stolica smo
zalijepili papiriće na kojima su pisali rezultati istraživanja. Studenti
su tada morali pronaći te listiće i pročitati rezultate. To je bilo
nešto sasvim drugo nego da sam im ja sve to prikazao preko powerpointa“,
priča Suda.
On je tokom godina pohađao mnogobrojne seminare s područja zabave i
biznisa. U međuvremenu i sam nudi slične kurseve na temu humora. No,
usprkos svemu, on naglašava kako i humor mora biti „doziran u pravoj
mjeri“, kako bi se zadržala ravnoteža između studenata i profesora kao i
samog sadržaja. No, u središtu svega, naglašava, ipak se nalazi čovjek,
studenti. „Humor najvjerojatnije vodi do sasvim drugačijeg socijalnog
ponašanja i razumijevanja. Dakle, ja nisam nikakvo božanstvo koje stoji
pred njima za katedrom, već sam čovjek kao i sami studenti; s greškama i
manama“, završava profesor Suda.