Naime, čelnici kompanija DuPont (koja proizvodi teflon) i 3M
(proizvođač zaštitnog sloja Scotchgard) najmanje su dva desetljeća znali
za zabrinjavajuće rezultate internih istraživanja i o tome odlučili
šutjeti. Ta su istraživanja pokazala da dvije njihove najpopularnije
kemikalije, PFOS i PFOA, imaju razne vrste štetnih učinaka za zdravlje,
koji u to vrijeme nisu bili poznati nadležnima.
Njihova tajna je izašla na vidjelo tek 1998. godine, kada je DuPontu
stigla tužba zbog bacanja više od 7000 tona mulja koji sadrži PFAS u
rijeku Ohio. Stručnjaci su analizirali ograničeni skup dokumenata
DuPonta i 3M-a, koji se protežu od 1961. do 2006. godine, i sastavili
svojevrsnu vremensku crtu jedne ozbiljne obmane.
Spise je prvotno nabavio odvjetnik Robert Bilott, koji je uspješno
tužio DuPont za kontaminaciju PFAS-om početkom 2000-ih, a nedavno su ih
producenti istraživačkog dokumentarca o DuPontu iz 2018. (The Devil We
Know) donirali znanstvenicima Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu
(UCSF).
Što su takozvane vječne kemikalije?
No što su točno “vječne kemikalije” i koliko su one opasne za naše zdravlje? Europska agencija za okoliš navodi
da su PFAS perfluorirane i polifluorirane alkilirane tvari koje mogu
uzrokovati zdravstvene probleme kao što su oštećenje jetre, bolesti
štitnjače, pretilost, problemi s plodnošću i rak.
“PFAS je skupina kemikalija koje se koriste za izradu premaza i
proizvoda koji su otporni na toplinu, ulje, mrlje, masnoću i vodu, a ima
zabrinjavajuća svojstva jer se ne raspada u okolišu, može zagaditi
izvore pitke vode te se nakuplja u mnogim vrstama kopnenih i vodenih
životinja”, piše američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).
Ovi spojevi su se, među ostalim, koristili za izradu neprianjajućeg
posuđa, vodootporne odjeće, tkanina otpornih na mrlje, nekih kozmetičkih
proizvoda, nekih pjena za gašenje požara i proizvoda koji su
rezistentni na mast, vodu i ulje. Od više od 12.000 poznatih PFAS
varijanti koje su danas dostupne, dvije jasno pokazuju nepovoljne
zdravstvene ishode, uključujući povećani rizik od raka.
Kao što smo već pisali na Indexu,
u PFAS-ove je spadao i teflon, a koristio se za stvaranje nehrđajućih,
neljepljivih površina na tavama i drugom kuhinjskom posuđu. Kada bi se
zagrijavali na visoke temperature, više od 350°C, teflonski proizvodi
mogli su otpuštati otrovne pare koje sadržavaju perfluoroktansku
kiselinu (PFOA).
Europa je zabranila korištenje teflona u posuđu 2008. godine, a SAD
2014. Teflon je zabranjen na globalnoj razini Stockholmskom konvencijom
2019. Drugim riječima, samo lonci i tave proizvedeni prije zabrane mogu
sadržavati teflon.
Znali su za štetne učinke, ali to su držali u tajnosti
“Pristup dokumentima omogućio nam je da vidimo koji su točno
proizvođači imali informacije i u kojem periodu te kako industrije koje
zagađuju okoliš čuvaju važne informacije o javnom zdravlju u tajnosti”,
rekla je Nadia Gaber iz UCSF-a, a prenosi Science Alert.
U početku su DuPont i 3M tvrdili da su te kemikalije biološki
inertne. No izvješća i uvidi u dokumente pokazuju da su čelnici
kompanija dugi niz godina znali da ta njihova izjava ne stoji. Naime,
spisi (poveznica na dokument)
pokazuju da je DuPont već u 1970-ima znao da je PFOA “visoko toksična”
kada se udiše i “umjereno toksična” prilikom konzumacije.
Još 1961. godine Teflonov šef toksikologije znao je (poveznica na dokument) da
PFOA povećava veličinu jetre kod štakora čak i pri niskim dozama i da
tom kemikalijom treba rukovati izuzetno pažljivo i strogo izbjegavati
dodir s kožom.
Dokumenti također pokazuju da su DuPont i 3M početkom 1980-ih doznali (poveznica na dokument)
da su trudne radnice koje su bile izložene PFAS-u imale pobačaje ili
rađale djecu s urođenim manama. No DuPont je ipak 1991. zanijekao da ove
kemikalije imaju bilo kakve štetne učinke na zdravlje.
Čak je i danas više od 90 posto trudnica u SAD-u i dalje izloženo tim
potencijalno štetnim spojevima. Američka Agencija za zaštitu okoliša
nedavno je smanjila sigurnosne smjernice za PFOA i PFOS u pitkoj vodi sa
70 dijelova na bilijun na ispod 0.02 dijela na bilijun, što bi moglo
značiti da je više od polovine stanovništva SAD-a bilo izloženo štetnim
kemikalijama pri pijenju vode iz slavine.
Znanstvenici s UCSF-a ističu da i dandanas “u SAD-u nisu
uspostavljena nikakva federalna provediva ograničenja za PFAS
kemikalije”. Njihovo izvješće je objavljeno u Annals of Global Health.
Index