Ogovaranje je ponašanje koje se primjećuje u skoro svim kulturama, od užurbanih gradova do udaljenih seoskih zajednica, ali zašto nas toliko privlači?
Trač može da vam uništi ugled. Može da opravda vaše ponašanje. Zabavan je. I, za mnoge, on je “grijeh”.
Tračanje je ponašanje koje su antropolozi prepoznali u većini kultura, od urbanih do zabitih, ruralnih okruženja.
“Svi tračaju u svakoj kulturi, u pravim okolnostima”, kaže doktorica Nikol Hagen Hes, docentkinja evolucione antropologije na Vašingtonskom državnom univerzitetu.
Kada pomislimo na tračanje, mogli bismo da zamislimo ogovaranje iza nečijih leđa sa zlobnim namjerama.
Ali doktorica Hes nudi širi pogled na ovu temu.
Tračanje, kaže ona, je razmjena “informacija važnih za ugled”.
To bi moglo da znači ono što prijatelji, porodica, kolege ili čak rivali govore o nama, ali obuhvata i ono što se govori u novinskim izvještajima ili čak rezultatima sportskih događaja, kaže ona.
“Prema mojoj definiciji, ne morate da imate odsutnu treću stranu o kojoj tračate – oni bi mogli da stoje direktno pred vama. Ako govorite o njima, šta mislite o njihovoj odjeći, ili šta su radili, ja bih to računala u trač”, objašnjava ona.
Ali zašto su se ljudi razvili tako da učestvuju u ovakvom ponašanju pitanje je sa kojim se istraživači muče još i dan-danas.
Evo nekoliko ključnih teorija:
Zbližavanje
Ideju da bi trač mogao da igra pozitivnu ulogu u društvu popularisao je profesor Robin Danbar, evolucioni antropolog.
Prema njegovoj teoriji, kod primata je trebljenje društveno ponašanje jednako kao i higijensko.
Pored zbližavanja, može da se iskoristi i za pomirenje poslije tuča, za smanjenje tenzije, i da se utvrdi mjesto svakog primata u društvenoj hijerarhiji.
Ovaj proces je poznat kao alogruming.
Ali zato što ljudi nemaju krzno, tračevi i ćaskanje bi mogli biti savremeni ljudski ekvivalent alogruminga – služeći sličnoj svrsi u građenju odnosa, utvrđivanju nečijeg mjesta u hijerarhiji sebi ravnih i razmjene društvenih informacija kao što su kome vjerovati, a kome ne.
Što se Danbara tiče, jezik se čak razvio da bi omogućio ljudima da tračaju.
U studiji iz 2021. godine sa Univerziteta u Dartmutu, u SAD, istraživači su otkrili da ljudi koji su tračali zajedno ne samo da su uticali na mišljenje jedan drugog već su se i zbližili tokom tog procesa.
“Mi spekulišemo da su učesnici ostvarili osjećaj zajedništva jedni sa drugima, stvorivši ‘zajedničku realnost’ koja je služila za uticanje na ponašanje i perspektive jedni drugih istovremeno zadovoljavajući urođenu želju za društvenim povezivanjem”, napisali su istraživači.
Oni su otkrili i da su tračevi pomogli u promovisanju saradnje u grupnom okruženju, primjetivši da su učesnici bili voljni da doprinesu sa više novca grupnoj igri kad su imali priliku tračati zajedno.
“Trač nije monolitni konstrukt i složeniji je od uske definicije neosnovanog opanjkavanja koji odražavaju naše narodne intuicije”, zaključili su istraživači.
Kelsi Mekini, osnivačica i voditeljka podkasta “Normalno ogovaranje”, gdje obični ljudi dijele tračeve, zna vrlo dobro koliko sočna anegdota može da zbliži nepoznate ljude.
Za vrijeme pandemije kada su ljudi bili prisiljeni na karantin, potreba za pričama postala je još veća.
“Shvatila sam da smo bili izgladnjeli. Životi većine nas i način na koji doživljavamo svijet odvija se preko narativa koje pričamo samima sebi, a trač je taj narativ. Govorimo jedni drugima o sebi, i zato tu postoji opasnost, ali ima i mnogo dobra”, kaže ona.
Opstanak
Ljudi su se razvijali milionima godina da bi naučili kako najbolje da zaštite sebe i one oko sebe od potencijalne opasnosti.
Za neke žene, trač je vitalna alatka u toj strategiji opstanka, naročito kad se izbjegavaju prijetnje kao rizične situacije izlazaka.
“Žene su u fizički mnogo nepovoljnijem položaju kad je u pitanju odbrana od muškarca. To su važne informacije koje posebno želite da podijelite sa ženskim srodnicima i vašim bliskim saveznicama”, kaže doktorka Nikol Hagen Hes.
Opstanak i naše mjesto u društvu takođe izuzetno zavise od ugleda.
Biti na lošem glasu može da bude katastrofalno, objašnjava Hesova.
Može da naudi vašem društvenom položaju, ograniči ekonomske prilike i čak utiče na pristup resursima kao što je hrana.
“Dakle, kad ljudi tračaju negativno o vama, to zaista zna da nanese značajnu štetu”, kaže ona.
Hesova tvrdi da je trač takođe oblik društvene kontrole koji se koristi da bi se održao ili popravio vlastiti položaj u društvenoj hijerarhiji.
Ljudi pokušavaju da upravljaju time kako se doživljavaju u vlastitim društvenim mrežama, tako da kontrolišu jedni druge preko trača, kaže ona i dodaje da takođe koriste trač da bi zaštitili svoju reputaciju i, ponekad, podrili rivale.
“Ljudi su urođeno kompetitivni sa drugim članovima vlastite vrste i sukob nije nešto čega ćemo se riješiti”, smatra Hesova.
Zabava
Za većinu ljudi, trač bi mogao da djeluje kao bezazlena zabava.
“To je ona vrsta trača za koji sam se specijalizovala”, kaže podkasterka Mekini.
Njena fasciniranost njime – i njena strast prema pričanju priča – potiče od odrastanja u religioznom domaćinstvu gdje su je učili da je trač grijeh.
“Sjajan trač je nešto što odmah izlazi iz vaših usta za nekoga drugog”, kaže ona.
A svijet bez njega?
“Oh, moj Bože. Bio bi dosadan”, smije se ona, prenosi BBC.
Bilo da je zabava, opstanak ili društveno povezivanje, trač je postao stalno obilježje naših života – “ljudska konstanta” koju ne treba olako odbacivati, kaže Hesova.
“Trač ima posljedice u stvarnom svijetu. Kada bi to bio samo nasumični, neistiniti, neformalni razgovor, onda ne bi uticao na to kako ljudi odlučuju da dodjeljuju prednost drugim pripadnicima njihovih zajednica”, objašnjava Hesova.