Stigao sam kasno popodne
već su neki gusti svici vladali gradom
pirio je tanan, sitni vjetruš
nejak da probije smoglje,
nisam se odmah uputio na groblje.
Stigao sam kasno popodne
da pobjegnem iz novembarske tjeskobe
što me kida i gnječi po grudima
i još da se vidim
srcu dragim ljudima.
Stigao sam kasno popodne
da uronim biće u poznatu smjesu
magle i dima,
privjesku naših jeseni i zima,
k'o majci da se vraćam.
Stigao sam kasno popodne
da se bunim glasno
i da kažem mirno i jasno:
Ne dirajte mi prijedorske magle!
Pašće neka krv, nevina. Osjećam.
Stigao sam kasno popodne
da istopim bagere
što crne rudnike rovare
po Bistrici i Bukovoj Kosi.
Nek’ sve đavo u majčinu nosi!
Stigao sam kasno popodne
i javno vam kažem
suviše star da lažem:
Ne dirajte mi prijedorske magle!
Njima pomoć ne treba.
Stigao sam kasno popodne
u Potkozarje, ljutu ranu moju.
Da proklinjem čestice crne rude
što bi da sumporom truje moje ljude,
moju vodu, zemlju, gljivu i šljivu.
Ne dirajte mi prijedorske magle ..
Oguman, Novembar 2023.