JOŠ je nešto manje od mjesec dana ostalo do ovogodišnjeg Eurosonga, a prije točno 38 godina, 23. travnja 1983. godine, cijela je Europa na tom popularnom natjecanju pjevala pjesmu koja je tad predstavljala Jugoslaviju. Index u suradnji s Yugopapirom donosimo članak iz 1983. godine o tom događaju.
Travanj 1983.: Sjećam se trenutka kada smo iz Münchena, nakon Pjesme Eurovizije, gdje je, to je već mnogima već poznato, Daniel – Milan Popović osvojio četvrto mjesto sa svojom pjesmom Džuli, stigli na Zagrebački aerodrom. Nakon prolaska kroz carinsku kontrolu ušli smo u hodnik – prepun mladića i djevojaka, dječaka i djevojčica, njihovih roditelja koji su došli da pozdrave svoga novog ljubimca.
Svi mi koji smo bili u Münchenu i nalazili se u blizini našega pjevača najednom smo postali nekako važni. Obraćali su nam se s molbom, svi ti mladi, da odemo do Daniela, da ga zamolimo za sliku, ploču, autogram.
– Striček! Striček! – kaže jedna djevojčica, u trenutku kada sam na kratko izašao iz salona gdje je Jugoton priredio doček svojoj novoj zvijezdi.
– Hoćete li ga zamoliti da malo izađe, ja sam tek stigla.
– Koja mu je adresa?
– Koji je broj njegovog telefona?
Pitanja i molbe sa svih strana.
To nije slučajnost
A kada se vratim samo koji mjesec unazad teško bih se mogao sjetiti kada je neko tražio adresu ili telefon Daniela. Čak su mnogi navijači Lepe Brene zvižducima ispratili našeg kandidata nakon domaćeg izbora za Pjesmu Europe…
Ali nije baš sve tako slučajno, kao što na prvi pogled može izgledati.
– Džuli nije pala s neba! – kaže Daniel. – Ona je nastala nekoliko mjeseci prije ovog festivala. Odsvirao sam je mojim prijateljima Mariju Mihaljeviću, Mati Došenu, Đorđu Novkoviću i ona im se jako dopala. Prvi je napisao tekst, drugi aranžman, a treći je, kao iskusni kolega, dao neke savjete za popravke. Nakon cijelog tog posla svi smo mi vjerovali u tu pjesmu.
Razgovaramo o tome – kako uspjeti.
– Zaista nekima sve to može izgledati kao slučajnost, ali nije. Ja se već nekoliko godina bavim komponiranjem, svirao sam u nekoliko zagrebačkih grupa, iza sebe imam, dakle, dovoljno glazbenog iskustva. A sviram gitaru i klavir, dobro poznajem note. Dugo sam se pripremao za neki veći posao. Nisam znao hoće li to biti baš Pjesma Eurovizije – ja inače ne mislim da pjevam na festivalima – to je došlo slučajno, ali Džuli nije.
Gitara – poklon od mame
– Moja majka ima akademsko glazbeno obrazovanje. Ali, ona je, kada sam bio manji, više voljela i željela da ja sviram Chopina. Mozarta – što sam tada i radio. Ali, kada sam postao mladić, kao i mnoge moje vršnjake, zanimala je popularna muzika i rock. Tada sam zaželio da imam gitaru i – dobio sam je. Majka je vjerojatno to učinila teška srca, ali se nije protivila.
– Vaša majka je Belgijanka?
– Moj otac je upoznao na jednom putu, zavoljeli su se i ona je s njim došla u Titograd, gdje i danas žive.
– Znači, ti si sam otišao od kuće?
– S osamnaest godina, uz želju za školovanjem, vukle su me i muzičke želje u Zagreb, u kojem sada živim. Tamo sam stekao nekoliko zaista velikih prijatelja koji me nikada nisu iznevjerili i pomagali su mi u najtežim trenucima. Oni su vjerovali u mene kada sam odlazio u Minhen i kada je malo ko vjerovao. Mislim da je to pravo prijateljstvo, a ne ovo, koje se najednom pojavilo kod mnogih, pa se sada žele predstaviti kao moji prijatelji. Da nisam uspio – sigurno se nikada ne bi pojavili.
Dok ovo pišem sjećam se koliko je stranih novinara salijetalo našega Daniela i prije festivala, koliko je delegacija drugih zemalja, pjevača, dolazilo da se s njim upozna, da mu, unaprijed čestitaju, jer je za mnoge tamo u Münchenu bio favorit.
Europska disko-kuća Ariola, a moglo bi se reći i svjetska, jer ima svoje odjeljenje i u Americi, tri dana prije finala, vjerujući u našega pjevača, potpisala je ugovor s Danielom. Već sada se u Europi prodalo preko 100.000 singlova s pjesmom Džuli na engleskom jeziku, a na B strani ploče nalazi se pjesma pod nazivom Vrati se na Jadran upućena, kao nekakav nastavak djevojci o kojoj pjeva, i njihovom susretu, u prvoj.
Na meti brojnih fotoreportera bile su i simpatične sestre Izolda i Eleonora Barudžija, one dvije djevojke koje su plesale i pjevale s Danielom, a za koje je koreografiju napisala sarajevska balerina Gordana Magaš.
Sigurno je da smo s njima, uz Matu Došena (onaj s harmonikom), imali do sada najbolji scenski nastup od kako sudjelujemo na Pjesmi Eurovizije.
– Nije planirano da rad nastavimo zajedno – kaže Izolda. – Uostalom mi smo pjevale u Askama i imamo namjeru da sada nastupamo kao duet. Jugoton već priprema naš album, a zainteresirane su i neke strane disko-kuće. Dobile smo i nekoliko poziva za televizijske emisije.
Na top-listama
I Daniel je pozvan da gostuje u nekoliko televizijskih emisija u inozemstvu. Već je snimljen njegov nastup za Nizozemsku, Njemačku, a pozvan je u Švedsku i Englesku. U londonskim prodavaonicama ploča njegov singl je preplavio izloge, na švedskoj top-listi nalazi se na trećem mjestu uz najveće svjetske rock-grupe i pjevače.
– Ja se ne zavaravam. Od jedne pjesme se ne može živjeti vječno. Dogovorili smo se kako dalje, šta da snimam i gdje da nastupam. I domaća publika malo zna mojih pjesama s albuma Bio sam naivan, ali već ih upoznaje. Europa će upoznati Džuli, ali tu se naš posao i ugovor ne završavaju.
Da kažem i to da zajednički album eurovizijskih pjesama počinje Danielovom pjesmom, a tih albuma i kaseta, u nekoliko izdanja, za razna jezična područja, odštampano je preko 500.000! Džuli, zaista, osvaja Europu.
"Corinne Hermès je osvojila Grand Prix Eurovizije, ali: Daniel je bio 'vaš' pobjednik!" … piše vodeći muzički magazin Bravo nakon velikog uspjeha našeg pjevača.
Napisao: Branko Vlačić (Ljetni zabavnik, 1983.)
Index