<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Prakse solidarnosti moraju postati protest protiv nasilja

Svojevrsna filmska trilogija Nike Autor koja će otvoriti Pravo Ljudski Film Festival, 17. Izdanje (PLJ17) direktno se bavi takozvanom Balkanskom migracijskom rutom i ljudima koji su prisiljeni da je pređu.

16. septembar 2022, 12:28

Koristeći formu filmskih novosti kao oružja klasne borbe, autorica nam ukazuje na postojanje ljudi u pokretu kao specifične potlačene i obespravljene klase. Ovim činom insistira na napuštanju neoliberalnih, u javnosti dominantnih, shvaćanja migracija prekoidentitarno-individualističke kapitalističke matrice te ih smješta unutar klasne borbe.

Ljudi u pokretu nisu tamo neki drugi koji prolaze pored nas i koji su nam navodno prijetnja, bilo ekonomska ili fizička, ili eventualno ljudi vrijedni sažaljenja, već su politički subjekti koji se bore za svoja prava na bolji život. Jedino solidarna klasna borba nas sve oslobađa okova kapitalizma.

Koristeći se,kako sama kaže, otvorenom esejističkom formom koja ne pretenduje objektivnosti Nika Autor nas uFilmskim novostima 670 - Crvene šume,Filmskim novostima 4517 - Preko vode do slobode iFilmske novosti 2021 - Ovdje imam fotografijuupoznaje sa načinom života na koji su ljudi u pokretu prinuđeni da se priviknu, ali i njihovim razmišljanjima o putu koji prelaze. Kako su granice upravo nasilni elementi preko kojih se stvara klasa obespravljenih ljudi u pokretu, trilogija oslovljava nehumanost i okrutnost žilet-žica, nedozvoljenihpushbackova i nekažnjivog nasilja granične policije.

Međutim, autorica vrlo jasno izbjegava da od aktera filmova pravi pasivne žrtve kojima je potrebno naše nadmjeno dobročinstvo, jer dobročinstvo se često prodaje za solidarnost, a ustvari se bavi nama samima i našim osjećanjima da smo iznad nekoga. Naprotiv, autorica jasno postavlja aktere kao svjesne političke subjekte, svjesne svog obespravljenog položaja, ali i političke moći solidarnosti. U Filmskim novostima 4517 – Preko vode do slobode, glavni protagonist Zeid ne samo da se, između ostalih, poziva na Marxa i Schopenhauera već jasno naglašava poziciju moći preko slobode kretanja koju osoba za kamerom koja ga snima ima. Također, priznaje da bez hrabrosti i solidarnosti dvije mlade žene nije siguran da bi uspio stići do Beča, gdje se u trenutku snimanja nalazio. Njegova poimanje solidarnosti podudara se s onim o kojem pišeJelka Zorn, univerzitetska profesorica sa Univerziteta u Ljubljani koja kroz svoje feminističko participativno akcijsko istraživanje kombinira solidarne aktivnosti koje su usmjerene na prevenciju pushbackova na Balkanskoj ruti i građanski neposluh protiv nepravičnih zakona, a koji je usmjeren protiv policijskog nasilja i sistema kontrole na granicama. Prema Zorn, prakse solidarnosti moraju postati protest protiv nasilja nad ljudima u pokretu.

Koristeći esejsku formu koja joj dopušta nejasnoće i otvoreni kraj, Nika Autor u svojim Filmskim novostima 4517 ostavlja Zeida da se dalje bolje bori protiv nevidljivosti kao nedokumentirana osoba. Nije nam jasno da li je u toj borbi sam, ali ako trilogiju gledamo kao cjelovitu, shvatamo da Nika Autor puno više solidarnost pripisuje šumama kao političkom prostoru koji pruža utočište i skriva ljude u pokretu od policijskog nasilja nego li trenutno ljudima. Jer na kraju dana, i protagonisti iz Filmskih novosti 2021 samo nestaju bez traga. Mi koji smo bili na ruti s njima, prebacujemo se na nove slučajeve kojima treba naše dobročinstvo, rijetko ili gotovo nikako ulazeći u klasnu borbu sa moćnicima, a moćnika je čitav jedan sijaset (od lokalnih vlasti, preko državnih – bilo naših ili susjednih – do Evropske komisije, IOM-a i drugih međunarodnih organizacija; od običnih nasilnika, preko lokalne do granične policije).

Interesantno je da se baš oko migracija i ljudi u pokretu često priča o solidarnosti bez da iko u stvarnosti propituje značenje te ideje. U principu kao i ideja slobode, idejasolidarnosti nije uniformno shvaćena niti primijenjena. Tako se u zadnje vrijeme čak i birokratija EU često koristi pojmomsolidarnosti, ali u tom kontekstu taj pojam ustvari samo označava dalje produbljivanje nejednakosti i zajedničku upotrebu nasilja.

Često se i dobročinstvo, pa čak obična ljubaznost, brkaju sa konceptom solidarnosti. Međutim postkolonijalna teorija je već odavno u tim oblicima dobročinstva, naročito u kontekstu humanitarne pomoći koju „zapadni svijet“ pruža „nerazvijenim zemljama“ prepoznala rasizam i ponovno uspostavljanjevertikalnih kolonijalnih odnosa moći. Na žalost, o ovome se rijetko diskutira kada se radi o Balkanskoj ruti i pružanju humanitarne pomoći usmjerene ka ljudima u pokretu.

Čak i kada dobročinstvo ipak preraste u pokušaje političkog djelovanja, rijetko kada se to odvija kroz osviještenu solidarnu klasnu borbu. Radije, zbog neoliberalnih identitarno-individualističkih okvira u kojima se aktivnosti odvijaju, često se ne preispituje odnos moći: i dalje ljudi u pokretu ostaju samo pasivne i nevidljive žrtve bez bilo kakvog političkog subjektiviteta. Posljedično, ono što se trenutno naziva političkom solidarnošću u kontekstu ljudi u pokretu, je isto kao i dobročinstvo, značajno oblikovano nejednakim odnosima moći i daleko je od formiranja političkog partnerstva o kojemYassin al-Haj Saleh govori u svojoj kritici solidarnosti.

Ali s druge strane, bitno je naglasiti da se do jednakosti ne može doći tako što ćemo svi čekati da svi postanemo jednako obespravljeni. To se nikada i neće desiti jer kroz historiju svjedočimo da se društvena raslojavanja definiraju oko raznih matrica, bile one materijalne ili imaginarne. Kapitalizam jedino može opstati preko konstantnog pravljenja strukturalnih razlika. Samim tim smo dužni/e podići glas i djelovati protiv fašističkih i rasističkih politika zatvorenih granica.

Moramo koristiti prostor koji imamo, ili koji možemo osvojiti, da se glasno usprotivimo tim i takvim politikama. Moramo biti politični/e, ali istovremeno moramo uvijek biti svjesni/e svojih privilegija i dobro paziti da ih ne koristimo za uspostavljanje odnosa moći. U tom pogledu feministička autoricabell hooks nas uči da politička solidarnost ne može biti bazirana na kulturološki dominantnoj ideologiji, nego se upravo stvara kroz komunikaciju u situacijama u kojima se pojavljuju ideološke razlike. Uzimajući u obzir razlike, solidarnost je vrsta političkog savezništva i (obećanja) političkog djelovanja kroz koju izražavamo našu empatičnu podršku drugome. Savezništvo i djelovanje određuju se u dvosmjernoj komunikaciji tokom naših interakcija.

U ovoj Trilogiji Nika Autor nam omogućava čuti i glas potlačenih istovremeno osvješćujući privilegiranu poziciju onog ili one iza kamere, upozorava nas da moramo razmišljati o značenju i prakticiranju solidarnosti, te da je krajnje vrijeme razmišljati o načinima naše zajedničke klasne borbe.

Nike Autor je članice aktivističkog kolektiva Obzorniška fronta koji korištenjem formata filmskih novosti ili filmskog žurnala kao subverzivne dokumentarno-esejističke filmske prakse nastoji ponovo aktuelizirati ovaj filmski oblik,korišten u radničkom pokretu prije Drugog svjetskog rata i tokom političkih pokreta krajem 1960-tih, kao oružje u klasnoj borbi. Na ovom zadatku Obzorniška fronta posvećeno radi više od deceniju.

Trilogija Nike Autor se prikazuje 17. 9. 2022, u 19h, u kinu Meeting Point. Nakon filma slijedi razgovor između aktivistkinja sa Balkana “Na ruti solidarnosti”.