Tema broja: Kantovi transcendentalni argumenti
Jedan od doprinosa Immanuela Kanta (1724. – 1804.)
filozofiji, ako ne i njegov najznačajniji doprinos, jeste njegov razvoj
transcendentalnog argumenta. Po Kantu, argument ove vrste počinje uvjerljivom
premisom o našoj misli, iskustvu ili znanju, a zatim se obrazlaže zaključak
koji je sadržajna i neočigledna presupozicija i nužan uslov ove premise.
Ključni korak u ovom razmišljanju je tvrdnja da je zaključak pretpostavka i
nužan uslov premise. Takav nužni uslov mogao bi biti logički nužan uslov, ali
često je u Kantovim transcendentalnim argumentima uslov nužan u smislu da je to
jedino moguće objašnjenje premise, pri čemu bi ovakva nužnost mogla biti
slabija od logičke. Tipično je ovo rezonovanje apriorno u nekom smislu i zaključak
argumenta često je usmjeren protiv neke vrste skepticizma. Na primjer, Kantova transcendentalna
dedukcija cilja na Humeov skepticizam o primjenjivosti apriornih metafizičkih
koncepata, a njegovo pobijanje idealizma cilja na skepticizam o vanjskim
objektima. Ova dva transcendentalna argumenta nalaze se u Kritici čistog uma,
ali takvi argumenti se nalaze i u cijelom Kantovom opusu: u Osnovama
metafizike morala, u Kritici praktičnog uma, u Kritici moći
prosuđivanja i dr. Ovaj tema broja se usredsređuje na novije
transcendentalne argumente koji su inspirirani Kantovim radom.
Dostavljanje radova
Molimo autore da pogledaju „Uputstva za autore“, data
na linku: http://www.casopisapriori.com/index.php/apriori/instructions.
Radovi koji podliježu procesu kategorizacije (prethodno
saopštenje, originalni i pregledni naučni rad, stručni rad, književna teorija) prolaze
dvostruko slijepu recenziju, dok se ostali radovi objavljuju na osnovu odluke
uredništva.
Radove slati na e-mail adresu: [email protected].
Datum objavljivanja petog broja časopisa je planiran
do kraja prve polovine 2023.
godine.