Američki pisac govori o novom romanu, Njujorku i američkom društvu: Volim što živim u Njujorku, to je jedini grad koji pripada svima, gde svi na svijetu žive
Bez priča, bez mašte, ne postoji svijet, barem ne onaj u kome bih želio da živim – kaže slavni američki pisac Pol Oster, odgovarajući na pitanje o mjestu književnosti u današnjem svijetu i potrebi za pisanjem.
Njegov novi roman “Sanset park” uskoro će biti objavljen u izdanju beogradske “Geopoetike” i prevodu Ivane Đurić-Paunović i Muharema Bazdulja.
Nije da vrdam, ali stvarno ne umijem da vam odgovorim na pitanje o čemu pišem u novom romanu – kaže nam Oster. – To je knjiga o previše stvari, i previše je složena da se spakuje u kratku izjavu. Jedini pravi odgovor dobićete kada je pročitate!
Za jednog od najvećih američkih pisaca današnjice često kažu da je popularniji u Evropi, koja ima istančaniji i prefinjeniji ukus, nego u domovini, a sam Oster na pitanje da li ga čitaoci zaista manje vole u Americi kratko kaže: – Ne, nisam toga svjestan.
Njujorški pisac, jevrejskog porekla, živi u Bruklinu, oženjen je književnicom Sajri Hustved, sa kojom ima ćerku Sofi. Iz prvog braka sa književnicom Lidijom Dejvis ima i sina Danijela. Posle završenog Kolumbija univerziteta, početkom sedamdesetih, preselio se u Pariz i tamo živeo nekoliko godina, gde je zarađivao za život prevodeći francusku književnost.
Oster je velika priznanja publike i kritike dobio posle čuvene knjige “Njujorška trilogija” u kojoj su spojena tri njegova ranija djela: “Grad od stakla”, “Duhovi” i “Zaključana soba”. Ove tri detektivske priče u osnovi imaju za temu odnos autora i njegovih likova.
Poslije toga nižu se vrhunski romani: “Mesečeva palata”, “Bruklinska revija ludosti”, “Knjiga opsena”, “Levijatan”, “Otkrivanje samoće”, “Nevidljivi”, “Proročka noć”, Putovanja u skriptorijum”, “Čovek u mraku”…
Piše pjesme, eseje, a za one koji više vole film od književnosti, Oster je i dokazani majstor scenarija. Napisao ga je za antologijski film “Dim”, sa Harvijem Kajtelom u glavnoj ulozi, a asistirao je i Vejnu Vangu u režiji. Scenario i režiju potpisao je i za “Modre u licu”, nastavak “Dima”, pa za “Lulu na mostu”, “Unutrašnji život Martina Frosta”…
Na filmu ili u romanima, Oster nam oživljava zavodljivu i jedinstvenu atmosferu ulica Njujorka i Bruklina.
Volim što živim u Njujorku, jer je to jedini grad na svijetu koji pripada svima, gde svi na svijetu žive – kaže nam Oster.
Otkriva nam i da u ovom momentu postoji ideja da se nekoliko njegovih romana i priča pretoči u filmove, i da se na tome uveliko radi, ali da još ne zna kada će se pojaviti novi film.
Osterovi aduti su: vješto ispričane priče o pojedinačnim sudbinama čije je živote, ljubavi i smrti dotaklo vrijeme, ali koje, pre svega i uprkos svemu, imaju najpre lični značaj; o lekovitoj umjetnosti, filmu i književnosti, koja pomaže čovjeku da sagleda i apsorbuje svoje tuge i da pomoću njih prošlost ugradi u budućnost, koje možda ima.
U svojim knjigama i esejima, a posebno u romanu “Čovek u mraku”, Oster se pokazao i kao oštar kritičar američkog društva. Tu njegov protagonista u pričama traži lek protiv nesanice, nesrećne stvarnosti u kojoj sa porodicom živi nesrećni život. U jednoj od priča začetih u glavi glavnog junaka pojavljuje se slika Amerike u kojoj ljudi ne znaju za rat u Iraku, u kojoj se 11. septembar nije dogodio. U toj alternativnoj verziji novije američke istorije, međutim, traje građanski rat između država koje su do skora bile sjedinjene. Pitamo Ostera da li je taj scenario građanskog rata zaista moguć.
Građanski rat u Americi odvija se upravo sada. Samo što se taj rat ne vodi vatrenim oružjem i mecima. Bitke u “Čoveku u mraku” su samo preuveličana verzija onoga što nam se već dešava – kaže Oster za naš list.
Književno umeće Pola Ostera ogleda se i u tome što je prepoznatljivo isti, a uvek različit i nov. Roman “Sanset park”, nazvan po jednom delu Bruklina, ipak, ne udara daleko od mete koju Oster često i uspešno pogađa, pa će teme potrage za identitetom, sopstvenim smislom u svetu, držati i ovu priču.