<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Pisac Predrag Bojinović za BUKU: Moj najnoviji roman govori o posljednje dvije decenije bivše nam države

Ovo je roman ali roman u pričama.

26. februar 2024, 8:40

Nakon “Žaoke”, “Tajkuna” i “Teodora” bh. pisac Predrag Bojinović objavio je svoj četvrti po redu, roman, malo neobičnog naslova “23 – o snovima i legendama”. Predrag Bojinović je rođen u Zenici, a živi i radi u Doboju. Po struci je magistar ekonomije, ali se bavi isljučivo pisanjem. Njegovi romani su tematski različiti, jer Predrag voli na neki način da eksperimentiše raznim književnim žanrovima. U intervju sa Bojinovićem razgvoarali smo o njegovom novom romanu "23 - o snovima i legendama" i saznali više o tom djelu i njegovim planovima.

Po čemu se ova knjiga razlikuje od prethodnih?

Po mnogo čemu. Ovo je poetski roman, potpuno drugačijeg stila, izraza i poetike u odnosu na prethodne. Mnogo je više introspekcije odnosno unutrašnjeg preispitivanja glavnog junaka. I u prethodnim romanima sam to koristio naravno, ali sada je ovaj pristup mnogo zastupljeniji. Rečenice su kraće, radnja je složenija i proteže se kroz različite vremenske periode. Pored toga, mnogo sam se više trudio da ova knjiga vizuelno izgleda zanimljivo, možda čak i malo neobično. Osim naslovnice, koju možete i da vidite, na početku svake priče ili poglavlja, pored podnaslova postoji i mala ilustracija. Zanimljivo je da su sve ilustracije pa i one na naslovnici kreirane uz pomoć vještačke inteligencije. Dodatno, ovaj roman je štampan u dva pisma, ćirilicom i latinicom.

Vještačka inteligencija, dva pisma u jednom djelu?

Da. Iako to na prvi pogled zvuči čudno, nama na ovim prostorima ni jedno ni drugo nije potpuno strano a pogotovo vještačka inteligencija (smijeh), uvijek imamo nekoga da razmišlja za nas, zar ne? Pa zašto da ne pokušamo, ako ništa drugo onda kao eksperiment. Dva pisma sam koristio kao provokaciju ili mali test, jer ko umije pročitati naslovnicu onda vrijedi da nastavi dalje. Naravno da se šalim, volim sarkazam. 

O kakvom se djelu radi?

Ovo je roman ali roman u pričama. Svaka priča može da stoji za sebe zasebno, ali one se nekako prelijevaju jedna u drugu i teku, kao rijeka. Na prvi pogled, prva priča nema ništa sa ostalima, tako se čini sve do kraja, o onda čitalac shvata i suštinu one prve. To mi i jeste bila namjera, ali nakon komentara i razgovora sa stručnim i dobronamjernim osobama koje su imale uticaj na završnu kreaciju romana, shvatio sam da mi je namjera uspjela. Ako bismo željeli da opišemo roman možda bi najlakše bilo izdvojiti riječi recenzenta Sanje Radulović, jer mislim da je ona savršeno dobro shvatila i prihvatila ovaj tekst te ga je veoma korektno komentarisala. Ali, ipak ću pokušati svojim riječima, mada je to uvijek teško, govoriti o svom djelu. Ovo je roman o posljednje dvije decenije bivše nam države. O vremenu kada smo svi bili srećniji, bar tako mislimo danas, kada su i ljudi bili drugačiji. I to mislimo, mada ja smatram da se samo tehnologije mijenjaju, a da ljudi ostaju isti ili samo malo izmijenjeni tehnologijama. Roman pripovijeda kroz oči dječaka koji odrasta u tim godinama, njegov pogled na svijet se time naravno mijenja, sazrijeva, raste. Istovremeno, i pored očiglednih velikih uspjeha, te bivše nam države, ona propada a to nije bilo tako vidljivo tada, kao danas kada pogledamo na to vrijeme iz ove perspektive. Dakle, u toku je obrnuti proces razvoja i tihog propadanja, glavnog junaka i zemlje u kojoj živi. Pored svih očigledno normalnih pojava tog vremena, ovaj roman sadrži mnogo, mnogo muzike, koja je veoma značajna za glavnog junaka. U pitanju je rockn ‘n roll naravno, sa posebnim naglaskom na Novi talas osamdesetih. Pored muzike, tu su i druge priče o umjetnosti, o pozorištu, slikarstvu, arhitekturi i naravno o književnosti. Roman je ogromni mozaik svih najznačajnih pojava tog vremena, ali neusiljeno i nenametljivo predstavljenih. Jedan moj prijatelj je nakon čitanja rukopisa rekao kako se to njemu veoma dopada, ali se plaši da li će to danas bilo ko razumjeti, to vrijeme i te ljude. Nakon što je rukopis romana dobio nekoliko priznanja na konkursima, morao sam mu reći da izgleda ipak još neko razumije, pored nas dvojice. Čini se da nije još uvijek sve izgubljeno.

Koliko si radio na knjizi?

Uobičajeno za moj stil rada, sama realizacija je trajala kratko, nekoliko mjeseci samo. Ali, biranje teme, prikupljanje materijala, promišljanje o stilu i načinu pripovijedanja, trajalo je mnogo duže. Primjera radi, prva uvodna priča je nastala prije nekoliko godina, sama od sebe iznenada i u kratkom vremenu. Onda je stojala tako sama dok joj nisam počeo priključivati i ostale priče koje su gradile ovaj roman, dio po dio.

Šta te inspirisalo da napišeš ovakav roman?

Ovaj roman je omaž mom rodnom gradu i mojim prijateljima sa kojima sam odrastao. Manje je poznato, pa da pojasnim, rođen sam u Zenici 1964. godine, a preselio sam se u Doboj 1987. gdje i danas živim. Iako sam taj grad napustio davno, ostale su uspomene i prijatelji. To mi je bila prva, inicijalna ideja da napišem nešto o nama. Međutim, kako se roman gradi i raste nepredvidljivo i usput tokom pisanja, pogotovo kod mene, nametale su se i druge teme. Ovo je i dalje roman o odrastanju i životu u jednom radničkom gradu tog vremena, ali je on i mnogo više roman o toj bivšoj nam državi, o nama u njoj. Često smo skloni da idealizujemo to vrijeme, jer smo tada bili mladi ili se uopšte ne sjećamo nego samo pretpostavljamo kako je to bilo, a ja sam želio da to vrijeme učinim dostupnim, pa neka se potom čitaoci odlučuju da li je to vrijeme bilo dobro ili nije, da li je bilo bolje od današnjeg. Nema konačnog suda u romanu, taj sud daje svaki čitalalac za sebe. Mislim da to i jeste poenta književnosti, podstaći čitaoca da razmišlja i promišlja. Svako treba svoj sud da donosi svojom glavom. Mada je to teško, danas kao i onda. Pokušao sam da ispričam priču o nama iz tog vremena. Bez laži i zabluda. Samo kroz naše snove i legende. Mislim da se u tome i krije univerzalnost ovog djela.

Ko je izdavač i gdje će biti promocije?

Izdavač je AS oglas – izdavaštvo iz Zvornika. Ista kuća koja je objavila i “Teodora”. Neke promocije su već planirane neke se još dogovaraju širom zemlje ili kako danas volimo reći regije. Mislim da ću kao i do sada u koncentričnim krugovima obilaziti gradove i opštine počevši od Doboja pa na dalje. Već su dogovorene, pored pomenute dobojske, promocije u Zenici, Tesliću, Derventi, vjerujem i u Banja Luci, Prnjavoru, naravno Zvorniku. Mnogo je mjesta za obići. Biće to još jedna turneja (smijeh). Sarkazam ponovo. Nadam se da ću uspjeti prevazići barijere u Brčkom i Bijeljini, da ću napokon stići do Prijedora i Gradiške,  a onda dalje i dalje, što dalje.