U novom hit filmu Papin egzorcist Russel Crowe glumi Gabriela Amortha, vatikanskog egzorcista, koji je za života otvoreno govorio o istjerivanjima demona iz ljudi. Za Međugorje je rekao kako je to ‘tvrđava protiv đavla’
U hrvatskim kinima od 6. travnja prikazuje se film Papin egzorcist. U njemu Russell Crowe glumi oca Gabrielea Amortha, čuvenog egzorcista koji je preminuo 2016. godine. Otac Amorth bio je najpoznatiji egzorcist Katoličke Crkve. U tri desetljeća djelovanja izveo je obrede na desecima tisuća ljudi.
Upozoravamo na uznemirujuće scene u traileru!
Amorth je rođen u sjevernom talijanskom gradu Modeni 1. svibnja 1925. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je partizanski borac protiv fašista, a zaredio se 1951. godine. Egzorcist je postao tek u osamdesetim godinama, a prije toga je radio kao novinar za katoličke medije. 1986. postao je službeni istjerivač đavla za Rimsku biskupiju. Osnovao je Međunarodnu udrugu egzorcista u kojoj je do svoje smrti u rujnu 2016. obnašao dužnost počasnog predsjednika. O njegovom životu napisana je knjiga ‘Posljednji Božji partizan’.
Tijekom karijere obavio je, tvrdio je, više od 50 tisuća uspješnih egzorcizama, premda je sam priznao da je u tek manje od stotinu slučajeva bila riječ o ‘pravom’ đavoljem zaposjedanju duše. Otac Amorth bio je prilično kontroverzna osoba, a kako je bio svjestan da recept za dobar egzorcizam uključuje i prstohvat estradnog glamura, često se pojavljivao u medijima i uživao povezujući popularne fenomene i povijesne ličnosti s djelovanjem Nečastivog. Ostao je aktivan do svoje 90. godine.
Tvrdio je, primjerice, da je Adolfa Hitlera i Josifa Visarionoviča Staljina zaposjeo Vrag, a roditeljima je govorio da ne dopuste svojoj djeci čitanje romana o malom čarobnjaku Harryju Potteru jer se u njima radi lažna razlika između bijele i crne magije – a svaka je magija zapravo đavolje djelo. Također se protivio jogi i drugim istočnjačkim duhovnim tehnikama jer se one temelje na ‘pogrešnom vjerovanju u reinkarnaciju’. Čini se da se bolje snalazio u egzorcističkim seansama i privlačenju javne pozornosti nego u teološkim raspravama iz komparativne religije, piše Express.hr.
Unatoč podršci nekolicine papa, otac Amorth – koji je izgledao poput tmurnog ali šarmantnog plemenskog druida obrijane glave – ponekad je plesao po rubovima katoličkog mainstreama i hranio svoj buntovni duh inzistirajući na ne sasvim konvencionalnim temama, kao što to uostalom nije ni sama praksa istjerivanja đavla. Tako je još početkom 2000-tih, kad unutar Vatikana o tome još ni izdaleka nije bio postignut konsenzus, svoj veliki crkveni autoritet odlučio staviti u službu Hrvatima najdražeg marijanskog hodočasničkog odredišta, onoga u Međugorju.
‘Ili si s Kristom ili si sa Sotonom, trećeg puta nema. Najveći je uspjeh Đavla u tome što je uspio stvoriti kulturu bez Boga. Gospa se u Međugorju ukazala kako bi svijet vratila Bogu. Međugorje je tvrđava protiv Đavla’, govorio je otac Amorth.
Redatelj Egzorcista snimio stvarni egzorcizam
William Friedkin je svoj kultni film Egzorcist snimio početkom 1970.-ih a da nikad ni prije nije vidio nijedan stvaran prizor istjerivanja đavla. Taj je propust 82-godišnji redatelj, možda u sklopu svojevrsne rekapitulacije vlastitog životnog puta, odlučio ispraviti 45 godina kasnije i nazočiti ‘pravoj stvari’, egzorcističkom ritualu koji je u svibnju 2016. vodio tada 91-godišnji otac Amorth.
Friedkin je dobio dopuštenje da malim kamkorderom snimi cijeli proces, a rezultat je 17-minutna snimka u jednom kadru istjerivanja demona iz ‘Cristine’, Talijanke u kasnim tridesetima koju je tijekom života već više puta zaposjedao Nečastivi. Kako sam tvrdi, Friedkin je seansu snimio bez posebnog plana, no kasnije je odlučio napraviti dugometražni dokumentarni film o egzorcizmu, svojevrsni nastavak fiktivnog egzorcizma iz ‘Istjerivača đavola’. Tako je nastao ‘The Devil and Father Amorth’.
‘Cristina’ je simpatična žena iz gradića 200 kilometara udaljenog od Rima, navodno opsjednuta, koja je ljubazno pristala da njezinom devetom ritualu istjerivanja đavla nazoči i slavni redatelj iz Amerike. Seansa se održava u dobro osvijetljenoj ovećoj prostoriji, prepunoj svetih sličica, u kojoj se osim oca Amortha i Cristine, i naravno Friedkina s kamkorderom, nalazi i dvadesetak Cristininih rođaka koji su se okupili kako bi joj dali podršku u istjerivanju demona. Dok Cristina polako ulazi u trans, otac Amorth ritualnim postupcima počinje poticati Đavla da se oglasi. Cristina ubrzo počinje ispuštati nerazumljive zvukove, njezino se tijelo sve snažnije trza, gotovo iskače iz stolice dok ga pridržava nekolicina rođaka koji zdušno sudjeluju i, sasvim je očito, vjeruju u terapeutski učinak seanse. Na vrhuncu rituala Cristina počinje govoriti dubokim muškim glasom, a mi shvaćamo da smo slične scene već vidjeli – u originalnom Friedkinovom filmu iz 1973.
Otac Amorth je tijekom cijelog rituala miran, gotovo spokojan – on samo radi svoj posao. A tog posla ima i previše. Govoreći o planovima Sotone, sam je otac Amorth upozoravao: ‘On prvo želi izazvati atomski rat kako bi s postojećim oružjem uništio cijeli svijet. Zatim planira ljude udaljiti od Boga i natjerati ih u grijeh kako bi ih odveo u pakao’.