U novom filmu “Oppenheimer” redatelja Christophera Nolana postoji lik koji vreba u pozadini mnogih scena; visok, proćelav, misteriozan lik bez ijednog dijaloga. Pa ipak, on je druga najvažnija osoba u priči o atomskoj bombi. Robert Oppenheimer je izgradio bombu. A Klaus Fuchs ju je ukrao.
Projekt Manhattan i laboratorij Los Alamos pod Oppenheimerom proizveli su prvo nuklearno oružje. Projekt je koštao oko 2 milijarde dolara (otprilike 21 milijardu dolara danas) i uključivao je 130.000 ljudi. Jedan od njih bio je Fuchs, genijalni fizičar i agent KGB-a, koji je ukrao Oppenheimerovo istraživanje te ga predao Staljinu, omogućivši Sovjetskom Savezu da izgradi vlastitu bombu.
‘Špijun koji je napravio najviše štete’
U filmu se Fuchs jednostavno opisuje kao “britanski špijun”. To je istina, ali ne u potpunosti. Fuchs je nedugo prije početka projekta Manhattan dobio britansko državljanstvo, ali je podrijetlom iz Njemačke i bio je odlučni protivnik nacizma koji je pobjegao u Britaniju bježeći od Gestapa.
Kao i Oppenheimer, Fuchs je ambivalentan i polarizirajući lik. Saslušanje u Kongresu zaključilo je da je “utjecao na sigurnost više ljudi i izazvao više štete od bilo kojeg drugog špijuna u povijesti”. Ali pomažući SSSR-u da izgradi bombu, Fuchs je također pomogao oblikovati nuklearnu ravnotežu moći, krhki ekvilibrij međusobno zajamčenog uništenja u kojem još uvijek svi živimo.
Zavolio je komunizam
Sin luteranskog pastora, Fuchs je odrastao u ekonomskom kaosu i nasilnim političkim sukobima Weimarske Njemačke, piše The Times. Kao i mnogi mladi Nijemci, zavolio je komunizam. Studirao je fiziku na Sveučilištu Kiel kada je njegov otac uhićen zbog protivljenja Hitleru. Njegova majka počinila je samoubojstvo, popila je klorovodičnu kiselinu. Vraćajući se s protunacističkog skupa, fašisti su ga pretukli i bacili u rijeku.
Fuchs je 1933. godine kao izbjeglica stigao u Veliku Britaniju i, kao i mnogi znanstvenici koji su bježali od nacizma, srdačno je dočekan od akademske zajednice. Na Sveučilištu u Edinburghu studirao je pod velikim fizičarom Maxom Bornom, još jednim njemačkim izbjeglicom.
Fuchs je bio izuzetno pametan i vrlo neobičan: jako je puno pušio, opsesivno je bio točan, kratkovidan, mršav i bio je samotnjak, “savršen primjer apstraktnog profesora”, kako ga je opisao jedan kolega. Svoja politička uvjerenja potpuno je skrivao.
Prenosio je informacije Sovjetima
U ožujku 1940. godine, još dvojica njemačkih znanstvenika koji su bili u izbjeglištvu i radili na Sveučilištu u Birminghamu, Otto Frisch i Rudolf Peierls, opisali su prvo praktično objašnjenje kako izgraditi nuklearno oružje, uređaj “sposoban izazvati eksploziju na temperaturi sličnoj onoj u unutrašnjosti Sunca”. Peierls je regrutirao Fuchsa da mu se pridruži u tajnom projektu razvoja bombe, pod kodnim imenom “Tube Alloys”.
Uskoro nakon toga, Fuchs je počeo prenositi informacije sovjetskoj obavještajnoj službi. Njegov je kontakt bila Ursula Kuczynski, britanska kućanica koja je živjela u Cotswoldsu, koja je zapravo bila pukovnica u obavještajnoj službi Crvene Armije, s kodnim imenom Agent Sonja. Sastajali su se na mirnim seoskim cestama oko Banburyja, a “mjesto razmjene” za predaju obavještajnih podataka bilo je ugibalište na cesti između Oxforda i Cheltenhama.
Između 1941. i 1943. godine, Fuchs (kodno ime “Otto”) predao je 570 stranica informacija o projektu nuklearnog oružja: izvješća, izračune, formule i dijagrame, korak-po-korak vodič za znanost o atomskom naoružanju.
‘Nikad se nisam se vidio špijunom’
Kada su Churchill i Roosevelt dogovorili suradnju u izgradnji bombe (isključujući Sovjetski Savez), “Tube Alloys” je uključen u puno ambiciozniji Projekt Manhattan. Fuchs je bio jedan od 17 znanstvenika sa sjedištem u Britaniji koji su se pridružili Oppenheimeru u Los Alamosu.
Prvi kontakt Fuchsa s KGB-ovim agentom u Americi, komunistom koji se zvao Harry Gold, dogodio se na njujorškoj ulici s pripremljenim znakovima prepoznavanja: Gold je nosio jedan par rukavica, a u ruci držao i drugi; Fuchs je kod sebe imao zelenu knjigu i tenisku lopticu. “Možete li mi reći put do Chinatowna?” pitao je. Da je netko zapazio ovaj očiti špijunski kontakt, naš svijet danas bi bio drugačije mjesto.
“Ja sebe nikada nisam vidio kao špijuna”, tvrdio je Fuchs kasnije. “Jednostavno nisam mogao shvatiti zašto Zapad nije bio spreman podijeliti atomsku bombu s Moskvom. Smatrao sam da nešto s takvim ogromnim razornim potencijalom treba biti dostupno velikim silama podjednako.”
Utrka u naoružavanju je započela
U lipnju 1945. godine Gold je čekao na klupi u Santa Feu kad je Fuchs došao u svom trošnom automobilu i predao mu ono što njegov biograf naziva “virtualnim nacrtom za uređaj Trinity”. Kada je Sovjetski Savez proveo vlastiti test u Kazahstanu 1949. godine, CIA je bila iznenađena, vjerujući da je sovjetski program nuklearnog oružja godinama zaostajao za Zapadom. Američka nuklearna nadmoć nestala je; utrka atomskog naoružanja je započela.
Fuchs je naposljetku uhićen u Britaniji 1950. MI5 i FBI su se međusobno krivili za propust u sigurnosti. Proveo je devet godina u zatvoru i u Istočnoj Njemačkoj je dočekan kao heroj. Istočnonjemački šef špijunske agencije Markus Wolf napisao je da je Fuchs “promijenio ravnotežu moći u svijetu razbijajući američki nuklearni monopol”.
Fuchs je bio naivni narcisoid i izdajnik zemlje koja mu je pružila utočište. Bio je potpuno poslušan svojim KGB voditeljima, koji su njegove postupke u retrospektivi opravdali. Ali bez njega, možda bi postojala samo jedna supersila. Neki u Trumanovoj administraciji tvrdili su da bi bomba trebala biti korištena protiv Sovjetskog Saveza prije nego što i sam izgradi svoju. Fuchs i drugi atomski špijuni omogućili su Moskvi da održi korak s Zapadom, održavajući krhki mir. Kao otac atomske bombe, Oppenheimer je učinio svijet znatno manje sigurnim. Fuchs ga je, paradoksalno, učinio sigurnijim.