Različitost krvnih grupa, odnosno
postojanje četiri krvne grupe A, B, AB i 0 ima veze s evolucijskom prednošću.
Austrijski doktor Karl Landsteiner
1900. otkrio je tri krvne grupe, A, B i 0. To je bilo ogromno otkriće te je
Landsteiner 1930. osvojio Nobelovu nagradu za veliko dostignuće u medicini.
Nekoliko godina kasnije otkrivena je i krvna grupa AB.
Ono što jednu krvnu grupu razlikuje od
druge su njeni antigeni, odnosno omotač oko crvenih krvnih ćelija eritrocita
koji pomaže tijelu da prepozna koje su krvne ćelije vaše.
Dakle, ako pacijent s krvnom grupom A
primi transfuziju donora krvne grupe B, antitijela u pacijentovom organizmu
odbiće primljenu krv jer im ne odgovara. Tada postoji opasnost od zgrušavanja
krvi što može ugroziti život pacijenta.
Postoje dva glavna antigena koja
okružuju okružuju eritrocite, zvani A i B. Ako je vaša krvna grupa AB, u vašem
tijelu nalaze se i A i B antitela.
Krvnoj grupi 0, opet, nedostaje
antigena A i B zbog čega će antitijela pacijenta s krvnom grupom 0 da napadnu
antitijela krvne grupe A i B tokom transfuzije.
Zbog toga osobe sa krvnom grupom 0
mogu primiti samo krv te iste krvne grupe.
Krvna grupa A najstarija je krvna
grupa, a sve ostale krvne grupe nastale su kao rezultat mutacije koja je bila
potrebna kako bi čovjek preživio, odnosno odupro se određenim bolestima. Tako
je prije pet miliona godina nastala krvna grupa 0, a ubrzo nakon nje krvna
grupa B.
Vjeruje se da su te mutacije
preživjele zahvaljujući upravo svojoj otpornosti na određene bolesti. Naučnici
su tako ustanovili da se ćelije zaražene malarijom ne vežu lako s krvnom grupom
B ili 0, što znači da su osobe s krvnom grupom 0 i B otpornije na malariju nego
osobe s krvnom grupom A. Zato se može reći da je krvna grupa A
“slabija”od ostalih.