1. Džesi Ovens
Olimpijske igre u Berlinu, 1936. Hitlerova Njemačka. Svi znamo šta je on uradio potom, sve u ime nekakve “superiorne rase”. No, baš u tom Berlinu, pred Hitlerom, američki tamnoputi sprinter Džesi Ovens napravio je podvig koji će se vječno pamtiti. Osvojio je četiri zlatne medalje, i to na 100 metara, 200 metara, u skoku u dalj i u štafeti 4×100 metara.
2. Dijego Maradona
Svjetsko prvenstvo 1986. Maradona je tada zaludio Engleze svojim majstorijama, ali u sjećanjima će, ipak, ostati (i) njegov gol postignut rukom. Golman Piter Šilton se odmah požalio sudijama, ali – oni nisu vidjeli kako je “kudravi gaučos” uradio to što je uradio, pa je pogodak priznat. Maradona je potom taj potez opisao kao “Božja ruka”.
3. Piter Norman
Priča o ovom Australiajncu, koji stoji na pobjedničkom postolju sa dva tamnoputa sprintera, vas je dirnula. A sve je počelo ovom fotografijom. Ako ste priču slučajno propustili, evo je – ovde.
4. Čavić – Felps
Olimpijske igre, Peking, 2008. Milorad Čavić prvi stiže do cilja u finalu, ali automatizovani mjerač vremena pokazuje da je pobjedio Majkl Felps. Čavić, navodno, nije dovoljno jako pritisnuo tablu koja registruje kad je ko doplivao do cilja.
5. Majkl Tajson
“Gvozdeni” Majk Tajson je u jednom od najčuvenijih mečeva, protiv Ivandera Holifilda, odgrizao svom rivalu – parče uveta.
6. Saletova trojka u Istanbulu
Koš koji će “grobari” pamtiti vječno, ali i svi ljubitelji igre pod obručima. Pogodak Aleksandra Đorđevića za trijumf nad Huventudom u Istanbulu (71:70), za evropsku titulu Partizana. Uz igrača kog su zbog sličnih podviga u potonjim nastupima nazvali “Sale nacionale”, šampioni Evrope postali su i Danilović, Nakić, Stevanović, Koprvica (sa Đorđevićem u startnoj postavi), te Lončar, Šilobad, Rebrača i Dragutinović.
7. Crveno-beli Bari
Istorijski uspeh našeg fudbala ostvarila je 1991. Crvena Zvezda postavši klupski prvak Evrope. U Bariju, gde je Olimpik Marsej pojbeđen boljim izvođenjem jedanaesteraca, startnu postavu činili su (stoje) Stojanović, Mihajlović, Prosinečki, Belodedić, Najdoski, Marović, (u donjem redu) Jugović, Binić, Pančev, Savićević, Šabanadžović.
8. Zidan – Materaci
Tako sjajna karijera, a takav kraj. Francuski reprezentativac Zinedin Zidan je na Mundijalu 2006, na kome je prethodno već bio proglašen za najboljeg igrača, u finalu udario glavom Italijana Marka Materacija jer mu je ovaj opsovao porodicu. Udarac glavom u grudi rivala bio je dovoljan za crveni karton, čime je ozvaničen kraj “Zizuove” sjajne karijere, kao što je i najavio da će biti slučaj pred početak prvenstva svijeta.
9. Napadnuta Monika Seleš
Osvojila je Rolan Garos iako je imala samo 16 godina. Osvojila je osam grend slem titula prije svog 20. rođendana. Dvije godine je ova Novosađanka bila na svjetskom vrhu, a onda ju je 1993. u Hamburgu jedan čovjek, opsjednut uspjesima Štefi Graf, usred meča koji je igrala sa Magdalenom Maleevom, ubo nožem. Iako se dvije godine kasnije vratila tenisu, osvojivši potom i Australijan open, nikada više to nije bila ona stara “mala Mo”.
10. Život
Na ovoj fotografiji ne poznajte nikoga. Ne znate ni te njihove, meksičke timove. Ali, osobe sa invaliditetom nisu samo u Južnoj Americi, već i svuda oko nas. I oni žive puni želja. Nemojte da ih ignorišite, pružite im ruku.