Sarajevska narodno-oslobodilačka borba prije nekoliko mjeseci napravila je malu revoluciju na internetu, kada su se njihove pjesme pojavile na Youtube. Demokratija, Profesionalni nacionalista, Tajkun, Iz pećine izašla većina samo su neki od naslova pjesama koje su politički i društveno angažovane, čime se grupa S.N.O.B. svrstala uz Dubiozu kolektiv i još neke bh. bendove koji su odlučili da muzikom pokušaju da ukažu na najveće probleme društva u kojem žive. O S.N.O.B-u se malo zna, a kako zajednička fotografija benda ne postoji, odlučili smo da ih predstavimo uz plakate koje stvaraju od 2007. godine na blogu. S.N.O.B predstavlja Anur Hadžiomerspahić, vođa projekta.
Kad i kako je nastala grupa S.N.O.B ? Ko su članovi i kakvi su planovi?
S.N.O.B. je nastao prvo kao blog na kojem sam izlagao plakate zajedno sa Ajnom Zlatar koji su govorili o istim temama kao i pjesme. Blog je postavljen 2007 godine i tada sam dao ime S.N.O.B. sarajevska narodno-oslobodilacka borba (snob.blogger.ba) Dakle, S.N.O.B. zapravo počinje kao vizuelni projekat. Nakon toga mi je očigledno, poster postao previše uzak medij za izražavanje. Bilo je mnogo stvari koje sam želio reći i zbog toga sam počeo pisati pjesme. Muzici sam se zapravo vratio nakon dosta godina. U predratnom periodu sam sa bendom Sing Sing bio dijelom sarajevske undergound rock scene. Članovi S.N.O.B. a su Nebojša Šerić Shoba bas gitara, Dženan Selmanagić Dženo gitara, Aleksandar Brezar ritam gitara i ja klavijature i vokal. Maestro Selmanagić je radio na većini pjesama editing, miks, i mastering. Na pjesmi Kapitalista nam gostuje Darko Jelisić bivši pjevač sarajevske grupe Major a na pjesmi Undo koju upravo završavamo Almir Kurt Kugla bivši pjevač grupe Sing Sing. U potrazi smo za pjevačem jer tek kada nađemo pravog pjevača moćićemo svirati uživo. Ja bi crk'o nakon treće pjesme na koncertu.
Da li je krajnje vrijeme za Sarajevsku narodno-oslobodilačku borbu?
Sarajevski otpor nekulturi, nacionalizmu i niskim kriterijima bi se desio mnogo ranije da zbog opsade grada inteligencija nije otišla. Jako je malo ljudi koji su imali intelektualni potencijal i obrazovanje te samim tim odškrinuta vrata u svijet, odlučilo da ostane pod snajperima i granatama. Tako su, neko nakon par dana, neko nakon par godina, a neko poslije rata izmučen opsadom, intelektualci mahom napustili ovaj grad. To je naš najveći problem. Da se to nije desilo stvari bi se i u politici, medijima, kulturi i u svim drugim segmentima društva razvijale bitno drugačije. Vi znate za klub intelektualaca 99; neki dan sam čuo dobar fol. Kaže mi drug: E ajmo organizovat klub intelektualaca 9. Zbog toga što nema intelektualne mase, veoma je teško, al’ šta nam preostaje, da i dalje živimo kao taoci nekulture, nacionalizma i nekompetencije ili da se suprotstavljamo tome. Mislim da nemamo izbora, otpor je jedini put.
Svoj prvi album najavili ste za septembar 2010. jer smatrate da treba da izađe prije izbora. Mislite li da možete na ovaj način da utičete na ljude?
Ja vjerujem u snagu individue. Vjerujem, recimo, da su Dadaisti jednako kao i mnogi drugi umjetnici promijenili tok, ne samo istorije umjetnosti, već i istorije čovječanstva. Tako da, ako govorimo o tome da li pojedinac ili mala grupa ljudi snažne energije i ubjeđenja može nešto da uradi, mislim da može. Vjerujem da se, zapravo, suštinske promjene u istoriji i dešavaju zbog jakih individualaca. Nekada je potrebno vrijeme da se idejom inficiraju mase. Ne znam da li će S.N.O.B. bilo šta promjeniti na političkoj sceni u BiH, ali siguran sam da i Dushamp u trenutku dok je stvarao nije znao da zapravo mijenja estetski tok narednog vijeka. Ono što želim da kažem je da ti nikad ne znaš koliko će tvoje stvaralaštvo da utiče na ljude, ti jednostavno slušas sebe i radiš ono što osjećaš da moraš. Ono što znam je da ljudi koji misle kao mi u S.N.O.B.- u kada čuju naše pjesme znaju da nisu sami, da nas ima još. To je veoma važno.
Mislite li da izbori donose promjenu?
Što se tiče samih izbora, bosnansku društvenu logiku je već odavno jako teško shvatiti. Zašto ljudi još uvijek nasjedaju na predizborne trikove – zavadi pa vladaj- koji se ponavljaju od devedesetih, zašto su gladni a ne demonstriraju masovno pred parlamentom u kojem sjede milioneri, zašto ne daju povjerenje nekoj drugoj politici, poput Naše Stranke gdje imaju i stručne i mlade i pametne ljude iz svakog naroda, pored svih argumenata koje znam jako je teško to sebi objasniti. Riješenje je jasno Bosna može da ima samo lijevo orijentisanu, anti-fasisticku, multietničku političku struju i nijednu drugu. Ja ne želim ovde da reklamiram Našu Stranku ali znam da će mnogi čitaoci reći da je problem što ne postoji alternativa nacionalističkim strankama. To nije istina. Siguran sam da kada bi ljudi dali povjerenje Našoj Stranci da bi se bosanska agonija u mnogome smanjila u samo jednom mandatu, pored svih realnih problema koje je donio rat te poslijeratna politička nesposobnost. Naravno da to mislim i za neke druge stranke koje imaju u sebi komponente koje sam nabrojao. Dakle, alternativa postoji.
Nedavno je objavljeno istraživanje NDI iz kojeg se može zaključiti da izbori ne donose ništa novo. Šta to govori o građanima BiH, a šta o vlasti?
Ma ljudi su blesavi, misle jos uvijek, da im nacionalisti donose neku sigurnost i zaštitu od drugog, dok ih ovi već dvije decenije pljačkaju na isti fazon. Tu paranoju prave da bi vladali, pa zar još nismo to gradivo savladali, koliko godina treba još da prođe, da nam iz guzice u glavu dođe, da u vladi osim love nema drugi motiv, za lovu su svi za i ni jedan protiv, sve je bila samo nova podjela kapitala, žao mi je sto sam kao i vi ispao budala …o tome govori najbolje pjesma Apokalipsa a ovo je jedan njen dio.
A ako se na izborima nešto ne promijeni?
Ništa. Nacionalisti će nastaviti da se bogate i da siromaše društvo. Nastavićemo da tonemo jer očigledno uvijek ima dublje. Ništa dobro se neće desiti ukoliko neznanje i mržnja prema drugom pobjede. Dvadeset godina agonije će se pretvoriti u dvadeset i četiri.
Kako izgleda predizborna BiH? Koliko se civilno društvo uopšte trudi da animira ljude da izađu na izbore?
Ma to sa animacijom ljudi mi nikako ne ide u glavu. Pa zar nekoga u ovakvoj situaciji treba animirati da izađe na izbore. Izbori su jedina prilika kada se može promijeniti vlast, samim tim i stanje u društvu iz kojeg slijedi i bolje stanje pojedinca. Pa ukoliko to neko ne shvata nema te kampanje koja će ga animirati da izađe na izbore. Najbolja kampanja za izlazak na izbore je dvadesetogodišnji angažman nacionalističkih stranaka koji je polučio sve najgore iz ljudskog mozga.
Stiče se utisak da su mladi potpuno apatični, bez zainteresovanosti za budućnost. Da li u BiH vlada apatija ili je to pogrešan dojam?
Naravno da vlada apatija. Ima u našoj pjesmi Kapitalista dio koji govori o tome: „I sad apatija, od stranaka i partija, jedino ona vlada, a nama kita pada”. Ljudi su umorni. Dvadeset godina užasa je previše za kamen, a kamoli za čovjeka. Ali život ide dalje i problemi koliki god da su, moraju se rješavati, izbjegavanjem i čekanjem da se desi čudo se očigledno ne postiže ništa. Sada je prilika da se, masovnim odazivom i izlaskom na izbore, te davanjem povjerenja nekim novim progresivnim strankama, mnogo problema riješi u BiH. Pa samim tim i apatija.
Da li to znači da je BiH za Darwina?
To je pjesma koja na specifičan način poziva na izbore te apatične, urbane, najčešće mlade birače, kojih je jako jako mnogo, koji ne glasaju jer se meljaju u krevetu i mrsko im je čekati red na glasačkom mjestu. Ukoliko oni ne glasaju i ne dovedu na vlast druge ljude imaćemo i dalje ortodoksne seljake u parlamentu sa majmunolikim glavama koji potvrđuju Darwinovu teoriju već samim izgledom. Njihovi primitivni kriteriji će i dalje preovladavati društvom. Na fakultetima, u školama i razredima, će ovi kuturni ostati marginalci i biće i dalje primorani da na silu uče turbo folk tekstove kako bi bili što manje izgnani. Možda uskoro počnu raditi i plastične operacije kako bi imali što niže čelo pa da budu u „trendu”. Sve počinje odozgo. Ako u parlamentu sjede ljudi niskih kriterija i niskih čela, ti se kriteriji samo dalje srozavaju idući prema dole ka običnim građanima.
Vaše pjesme su uglavnom političke, govore potpuno otvoreno o najvećim problemima u BiH, ali i regionu, u stvari u post jugoslovenskim društvima. Zbog čega pjevate angažovane pjesme? Koliko realnost u BiH tjera čovjeka da na bilo koji način iskazuje protest protiv političke situacije u kojoj živi i laži koje sluša svaki dan na svim medijima?
Ja nisam više mogao da šutim. To je djelimično zbog karatera a najvećim dijelom zbog situacije koja je postala neizdrživa. Svi smo mi šutili dvadeset godina čekajući da se nacionalističke stranke dogovore i da nađu put za bolju, normalnu budućnost. Oni ne samo da nisu našli nikakav put, ne da nisu našli dogovor, nego su usput opljačkali državu i građane do kosti. Dakle, iznevjerili su povjerenje građana u potpunosti, i sad kao logična reakcija na to, javlja se bunt. U našem slučaju kroz angažovane pjesme, ali nije isključeno da već sutra to bude masovni rusvaj u kojem će gradovi goriti poput Pariza i Genove.
Još jedan od razloga je moralna potreba da se počisti ispred svoje kapije. Mislim da bi to trebali da urade svi. Mi pjevamo i o regionu ali suština je na autokritici. Daleko od toga da smo jedini. Mogao bi da nabrajam brojne primjere u Bosni, Hrvatskoj i u Srbiji ljude koji objektivno sagledavaju sebe i svoj narod, svoju prošlost i sopstvene greške – prepoznaju ih, priznaju i suočavaju se s njima. Tek kada se to nekad desi na političkoj razini post jugoslovensko društvo će početi živjeti normalno.
Kolika je mentalna, kulturna, društvena brana od papanluka u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, cijeloj Bosni i Hercegovini?
Papak je u parlamentu. Dok se to ne promjeni vladaće papanski kriteriji u BiH. Papak je bio i u Hrvatskoj u njihovom saboru ali su oni to vremenom promjenili, pa su svakim danom kod njih kriteriji sve viši. Znači, na primjeru susjeda vidimo da je to itekako moguće. U Mesića smo gledali sa divljenjem i zavišću a u Josipovića sa čuđenjem od oduševljenja. Naravno da kada su na čelu države takvi ljudi prirodno se u društvu stvaraju brane i odstupnice od nekulture, necivilizovanosti.
Kako bi definisao nacionalistu?
Nacionaliste dijelim na ekstremne kojih ima svugdje u svakoj zemlji ali oni su manjina koja se da držati pod kontrolom. Međutim problem su nacionalisti koji bi se mogli nazvati profesionalnim nacionalistima, koje smo opjevali u pjesmi koja se zove Profesionalni nacionalista, koji nacionalizam koriste da bi došli do vlasti, moći i novaca. Zapravo je nacionalizam najlakši put da dođeš do vlasti. Okriviš drugog za sve što ne valja, skineš odgovornost za svoje postupke i još uz to tobože braniš ljude koje si sam svjesno isprepadao drugima. I na kraju dolazimo do treće kategorije nacionalista a to su ovi što će povjerovati u to što im govore nacionalisticki lideri. To su ovce.
A prosječnog građanina birača i nebirača u BiH?
Prosječni građanin BiH jednak je svakom drugom građaninu i teško se snalazi u ovim prvobitnim oblicima rodovske zajednice.
Tekst preuzet sa prijateljskog portala www.e-novine.com