Ono što ga čini posebnim jest identitet same crne rupe. Znanstvenici vjeruju da se radi o neuhvatljivoj crnoj rupi srednje mase, svojevrsnoj ‘karici koja nedostaje’ u evoluciji svemira. Upravo je njihova rijetkost do sada predstavljala veliku prepreku u razumijevanju nastanka supermasivnih crnih rupa.
Dvije poznate vrste crnih rupa
Crne rupe u svemiru najčešće dolaze u dvije veličine. Prva vrsta su crne rupe zvjezdane mase, čija masa doseže do stotinu puta veću masu od našeg Sunca. One nastaju kada se masivna zvijezda uruši pod vlastitom gravitacijom nakon eksplozije supernove.
S druge strane, u središtima većine galaksija nalaze se supermasivne crne rupe, pravi divovi čija je masa milijunima ili čak milijardama puta veća od Sunčeve. One djeluju kao gravitacijsko središte oko kojeg se sve okreće.
Misterij nastanka divova
Kako točno nastaju supermasivne crne rupe i dalje je jedna od velikih zagonetki u astronomiji. Jedna od vodećih teorija jest da one postupno rastu iz ‘sjemena’ crnih rupa zvjezdane mase. Međutim, ta teorija ima velik problem: znanstvenici su pronašli iznenađujuće malo crnih rupa čija se masa kreće između 100 i milijun Sunčevih masa. Da crne rupe zaista rastu na taj način, očekivalo bi se da je svemir prepun objekata u toj prijelaznoj fazi.
Tragom tajanstvenog signala
Tu na scenu stupa objekt nazvan HLX-1, izvor X-zraka smješten u obližnjoj galaksiji. Prvi put je zabilježen 2009. godine, a do 2012. njegov sjaj postao je čak 100 puta jači, da bi se do 2023. ponovno smanjio. Upravo analiza svjetlosti koju emitira materija dok je crna rupa proždire znanstvenicima može otkriti ključne informacije o njezinoj veličini.
Sjaj koji je emitirao HLX-1 bio je previše intenzivan da bi potjecao od crne rupe zvjezdane mase, ali istovremeno nedovoljno jak za supermasivnu crnu rupu. Prema timu koji je vodio astronom Yi-Chi Chang sa Sveučilišta National Tsing Hua u Tajvanu, najbolje objašnjenje jest upravo objekt srednje mase, između 1.000 i 10.000 Sunčevih masa, koji je ‘pojeo’ zvijezdu. Ostaje nejasno je li to bio jednokratan ‘obrok’ ili zvijezda u orbiti iz koje crna rupa povremeno uzima zalogaje.
“Sada moramo pričekati i vidjeti hoće li bljeskati više puta, ili je postojao početak, postojao je vrhunac, a sada će se samo smanjivati dok potpuno ne nestane”, pojasnio je astronom Roberto Soria s talijanskog Nacionalnog instituta za astrofiziku.
Bez obzira na ishod, ovo otkriće predstavlja uzbudljiv korak naprijed u našem razumijevanju najekstremnijih objekata u svemiru.
Index