Svi koji su se ikada zapitali kako je živjeti i raditi u zemljama poput Austrije, Švicarske ili Njemačke, često očekuju da će tamo zaraditi i uštedjeti mnogo više nego u Hrvatskoj. No, koliko je stvarno teško ili lako ostvariti financijsku stabilnost u inozemstvu i koliko utječe standard života i kulturne razlike?
Na jednom hrvatskom forumu, korisnici su podijelili svoja iskustva života u “obećanim zemljama” i odgovorili na pitanje: jeste li uspjeli zaraditi i uštedjeti koliko ste planirali, ili je li i tamo postalo preteško živjeti?
Jedan korisnik upozorava:
“Ako imaš mentalitet Nepalaca, Filipinaca i ostalih koji dolaze u Hrvatsku, onda ćeš tako i živjeti u ‘obećanim zemljama‘. Ključ preseljenja je preseljenje života, a ne samo ići tamo raditi, štedjeti i živjeti za četiri tjedna godišnje Hrvatske. Tamo su ljudi deprimirani i nesretni”.
Dalje objašnjava da je pravi benefit života u razvijenim zemljama u tome što se prije prilagodiš, prihvatiš kulturu i asimiliraš. Time život postaje kvalitetniji, ne samo u financijskom smislu.
“Ako je nekome postalo preteško živjeti u Austriji, zamisli kako je tek u Hrvatskoj. Imam bezbroj primjera. Sam sam živio u Londonu neko vrijeme, a sada čekam da mi se sin rodi, vjerojatno u Sloveniji (razvijena zemlja) pa ćemo se opet odseliti. Prijatelj se odselio u Berlin, pronašao posao, a imao je neke čudne alergijske reakcije koje u Zagrebu nije mogao riješiti – opasno, natekne mu jezik. U Berlinu, u jednu večer, Hitna, bolnica, terapija i čovjek je zdrav. To je puno veći benefit od 10.000 eura ušteđenih na računu.”
Financijska realnost gastarbajtera
Jedan par u srednjim tridesetima, s prosječnim primanjima, opisao je svoj uspjeh u štednji:
“Uspijemo uštedjeti dosta. Jedno ima SSS, drugo VSS. Trideset posto plaće ide na osnovne troškove – kredit za kuću, režije, hrana, osiguranja, vrtić… Nakon toga ostane svaki mjesec 5000 kuna za trošenje, štednju ili investiranje”.
Drugi korisnik planira preseljenje u sjevernu Europu:
“U studenom ove godine s cca 7000 eura ušteđevine planiram se preseliti u sjevernu Njemačku, Irsku, Švedsku, Dansku ili Nizozemsku. 27 godina, single, završio gimnaziju, engleski C1/C2, njemački A1/A2. Oduvijek sam volio sjevernu Europu, i u Švedskoj bih volio živjeti u Göteborgu, Stockholmu, Lulei ili Kiruni. Htio bih za početak raditi bilo što, makar bio stočar ili graditelj. Dajte mi savjete kako se snaći”.
Navike koje odlučuju o uspjehu
Iskustvo pokazuje da samo preseljenje nije dovoljno.
“Ako odeš van i nastaviš živjeti isti, identičan život kao u Hrvatskoj – novi auto na kredit, novi kredit da se ima, zaposli se u prvoj firmi koju nađeš i zacementiraj se na minimalcu, ne uči jezik, radi kod ‘naših‘ – bit će ti sve isto. Ako imaš nešto više ambicije i plan, bit će ti super. I žena i ja smo uspjeli puno više nego što smo se ikad nadali.”
Primjer financijske discipline:
“Sve što se za svatove plaća prije svadbe sam isplatio s jednom plaćom i sedam mjeseci u Njemačkoj, bez znanja jezika i na minimalcu. Nakon svatova je i ona došla, s njemačkim, prekvalifikacijama i svime – s dvije plaće nam je super”.
Drugi korisnik dodaje svoj primjer iz Austrije:
“Radio sam kao koordinator u aviokompaniji, 2300 eura neto, stan oko 900 eura, plus režije i karta za aerodrom 55 eura. Troškovi hrane 600-700 eura. Na kraju sam štedio oko 500 eura mjesečno. Ako si sa ženom ili djevojkom, dvije plaće čine razliku – može se uštedjeti znatno više. Ja sada imam super ugovor jer firma plaća hotel i auto – što je sreća”.
Razlike u standardu i društvenom životu
Nisu sva iskustva ista. Mladi radnici često rade intenzivno, štede, ali malo uživaju.
“Moj bratić radi u Njemačkoj u 20-ima, šljaker, plaća preko 3000 eura. Uštedi, ali ne živi – stan dijeli s nekoliko ljudi, društveni život skoro ne postoji. Ali mlad je i savršeno je ok. Ipak, koliko ih ne živi, već samo radi i dolaze doma da se sklupčaju? Uštede li nešto? Ako si spreman živjeti jako skromno, da. Ako želiš živjeti kao prosječna osoba, definitivno ne.”
Čak i veće plaće ne garantiraju brzo financijsko osnaživanje:
“Čak i ako zaradiš 3000+ eura, što je puno u tim zemljama (-CH), nije dovoljno za investicije. U Austriji, ako možeš svaki mjesec ostaviti 1000 eura, to je 12-13 tisuća godišnje. Treba ti 10 godina da uštediš dovoljno za nekretninu koju tamo nikad ne bi mogao kupiti”.
Obitelj i društvo – neprocjenjivo
Mnogi ističu da financijska sigurnost nije sve.
“Živimo u Austriji, oboje VSS, imamo dvoje djece i nekretninu. Uz kredit i troškove života svaki mjesec nam ostane oko 3000 eura. S time da sam ja na porodiljnom, pa ne primam cijelu plaću. Nama jedino fali obitelj i društvo – vikendom nema kod koga na kavu ili kolač, kao u Hrvatskoj gdje uvijek navratiš do svojih ili svekrve. Ovdje imamo prijatelje, ali to nisu prijateljstva kao ona koja stičeš cijeli život u Hrvatskoj.”
Ključ uspjeha: plan, prilagodba i štednja
“Naravno da se uspije. Ovisi o tebi potrošiš li sve ili ti je prioritet štednja. Ja sam s prosječnom plaćom plaćao stanarinu, živio bez odricanja, slao novac starcima i štedio više nego što sam imao u Hrvatskoj. Inflacija se osjeti, pogotovo oko hrane, jer to nije opcionalni trošak. Ako sam mogao živjeti u Hrvatskoj na hardcore levelu, mogu i ovdje u Irskoj.”
Slobodna Dalmacija