Predsednik UO Udruženja “State of Exit” Rajko Božić rekao je Tanjugu da je zadovoljan onim što je viđeno na ovogodišnjem 13. po redu festivalu, dok su posetici festivala iznijeli niz zamjerki na koje nije htio da odgovori poslije čega je i napustio razgovor.
“Zadovoljni smo ovim Exitom jer smo i pored ekonomske krize, koja potresa i Srbiju i svijet, uspjeli da ostanemo jedan od najprestižnijih nezavisnih festivala u Evropi”, kazao je Božić.
On je naveo da su organizatori uspjeli da “održe nivo produkcije, bezbijednosti, kvaliteta programa, da dovedu 150.000 ljudi i da održe taj nivo publike da pola budu domaći, a pola gosti iz inostranstva, što festival čini i svjetskim i srpskim”. Božić je naveo da je “nepodeljeno mišljenje i publike i umjetnika da je atmosfera bila fantastična“.
On je, međutim, na pitanje Tanjuga kada će biti poznati finansijski efekti festivala i kako komentariše brojne zamjerke posetilaca, medija i muzičkih stručnjaka da je ovogodišnji Exit bio lošiji od prethodnih, Božić je rekao da su “pitanja neozbiljna” i ustao i napustio razgovor.
Broj posetilaca Exita ove godine je bio značajno manji od prethodnih godina u šta su se mogli uvjeriti svi koji su za vrijeme festivala bili na Petrovaradinskoj tvrđavi, a razlog za slabu posjećenost treba tražiti i u programu upravo završenog festivala.
Organizatori su zvanično saopštili da je na festivalu za četiri dana bilo “više od 150.000“ posjetilaca, mada se broj posjetilaca prema svakodnevnim zvaničnim saopštenjima policije Novi Sad razlikovao po nekoliko hiljada, na štetu organizatora.
Većina posjetilaca sa kojima je reporter Tanjuga razgovarao imao je zamjerke na sveukupan program, a najčešći komentar je bio da je po završetku programa na Mejn stejdžu “slobodno moglo da se ide kući jer nema ničeg atraktivnog“.
Stari sjaj Exitu, koji ga je krasio svih ovih godina unazad, dali su Duran Duran odličnim nastupom na prvoj večeri festivala i legendarni Guns n'Roses koji su održali spektakularni koncert na zatvaranju 13. Exita koji je trajao puna tri sata i osam minuta.
Česta zamjerka domaćih posjetilaca Exita je da se program pravi isključivo po ukusu publike iz Velike Britanije, a uprkos blagom smanjenju broja bina, većina njih su ipak koncepcijski i žanrovski bile neinteresantne hiljadama posetilaca iz čitave Evrope.
Problema je bilo i u Exit kampu, smještenom na kupalištu Štrand, gde je u subotu, trećeg dana festivala na nekoliko sati nestalo vode, pa su svi oni koji su boravili njemu bili bez mogućnosti da se istuširaju i sa sebe speru prljavštinu od peska i zemlje.
Kao objašnjenje, organizatori su im ponudili poruku na parčetu papira da vode nema jer je velika potrošnja u gradu. Poruka je bila ispisana isključivo na srpskom jeziku, što veliki broj stranaca koji su smešteni u kampu nisu baš razumeli.
Organizatore Exita izgleda da nije mnogo zanimalo ni mišljenje predstavnika medija, jer su uslovi rada u pres centru Exita, smještenom iza Mejn stejdža, iz godine u godinu sve lošiji. Osim izuzetno malo raspoloživih kompjutera brojni novinari, fotoreporteri i snimatelji, bili su prinuđeni da sede na improvizovanom podu, napravljenom od dasaka.