Pablo Pikaso jedan je od najznačajnijih i najuticajnijih umjetnika 20. vijeka.
Bio je vajar, slikar, grafičar i scenograf, a njegovo stvaralaštvo se smatra prekretnicom u umjetnosti. Odlikuje ga i konstantno preklapanje perioda. U svom Plavom periodu, koje je trajalo od 1901. do 1904. godine, slikao je prvenstveno siromahe. Slikama dominiraju različite nijanse plave boje koje ostavljaju melanholičan utisak na posmatrača. Djela iz ovog perioda spadaju u najpopularnija umjetnička djela 20. vijeka, a neka od njih su “Stari gitarista”, “Život”, “Skroman obrok” i “Obrok slijepca”.
Tokom svog života, Pikaso je samo dva puta uradio plakat za film. Jedan za Bunjuelov film “Andaluzijski pas“, a drugi je, za našu kinematografiju jako bitan film, “Bitka na Neretvi“ reditelja Veljka Bulajića.
Veljko Bulajić je upoznao Pikasa u Monte Karlu 1964. godine na filmskom festivalu. Kada je završeno snimanje filma, krenula je njegova svjetska distribucija. Bulajić je zatražio od Pikasovog agenta u Parizu da dizajnira plakat za film koji će se koristiti na zapadnom tržištu, prvenstveno u Velikoj Britaniji.
Plakat za film “Bitka na Neretvi” je štampan u ograničenom tiražu i svaki primjerak je potpisao Pikaso na poleđini. “New York Times” je u nedjeljnom broju, u 1.200.000 primjeraka, objavio taj plakat.
Pikasu je djelovala interesantno ponuda da napravi poster za jedan film koji dolazi iz Jugoslavije, te je odlučio da pogleda film kako bi donio konačnu odluku. Nakon što je odgledao film i upoznao se sa istorijom Jugoslavije, donio je odluku da za poster iskoristi motive svoje slike “Sabinjanke” te da ih prikaže u crvenoj boji kao asocijacja za antifašističku borbu.
Pablo Pikaso je za ovaj poster odbio honorar, ali je zauzvrat tražio 12 boca vina iz Jugoslavije.
Lično Veljko Bulajić je pripremio kolekciju od 12 boca vina jer je i on sam bio veliki ljubitelj. Kolekcija vina su iz Dalmacije, Srbije i Makedonije, a Pikasu je upravo Bulajić uručio poklon.
Bitka na Neretvi je jugoslovenski partizanski film iz 1969, snimljen u međunarodnoj koprodukciji sa Italijom i Zapadnom Njemačkom. Scenario za film su napisali Stevan i Veljko Bulajić koji ga je i režirao.
Glavne uloge tumače Sergej Bondarčuk, Yul Brynner, Anthony Dawson, Milena Dravić, Boris Dvornik i Orson Welles. Zasnovan je na istinitim događajima iz Drugog svjetskog rata.
Često se smatra jednim od najboljih filmova snimljenih u Jugoslaviji, a bio je možda i najskuplji: procjene o njegovom budžetu kreću se od najmanje 4,5 pa čak i do 12 miliona $ (prilagođeno po inflaciji, to bi danas bio ekvivalent od 70 miliona $). Bio je nominovan za Oskara za najbolji film van engleskog govornog područija