Od pravničkog stola do umjetničkog platna i satire: Kako je samouka umjetnica Dragana Pašić osvojila banjalučku scenu

Dragana Pašić satiričarka je i
slikarka iz Banja Luke. Po profesiji je diplomirani pravnik i trenutno je
advokatski pripravnik. Radi u kancelariji koja se najviše bavi
imovinsko-pravnim poslovima i pitanjima iz porodičnog prava, a nada se da će
sada uz posao imati i više motivacije da završi davno započete i do pola
završene Master studije iz Krivičnog prava. Dragana je u svijet slikarstva ušla
kao samouka umjetnica, ali je brzo napredovala i danas su njene slike prava
umjetnička djela. I u pisanju aforizama Dragana je jako talentovana i imala je
zapažene nastupe gdje je od strane kolega i publike dobila odlične kritike.
O slikanju i pisanju Dragana je rekla više razgovarajući sa novinarom BUKA
magazina.

“Kada sam počela da crtam i slikam bila sam potpuno samouka i bez iskustva
osim iz perioda ranog djetinjstva. Znala sam za svoj talenat ali on ni
približno nije bio dobar u tehničkom smislu a ni idejno. Upornošću i maltene
svakodnevnim uvježbavanjem u roku od dvije godine rezultati su postali
vidljivi, mada sam kao perfekcionista uvijek mislila da može bolje i nikada
nisam do kraja bila zadovoljna. Pamtim recimo momenat i osjećaj kada sam otkrila
da mogu nacrtati portret i to je bilo sjajno otkriće kojem se nisam nadala.

Kasnije su na red došle i karikature i
one su se desile i prije zvaničnog pisanja satire.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Nemam školu slikanja i mišljenja sam
da svako ko ima talenat uz današnje uslove koje pruža tehnologija najbolje može
sam da istražuje svoje mogućnosti i radi na njima,

mada su praktični savjeti iskusnih
umjetnika uvijek dobro došli”, pojasnila je Dragana na početku
razgovora.  

Dragana je 2017. godine imala prvu
izložbu u Banskom dvoru zahvaljujući udruženju “Kultura kulturi”.

“Ideja udruženja Kultira kulturi bila je dati podstrek neafirmisanim
umjetnicima Banjaluke i tada su mi pružili sjajnu priliku. Bilo je još nekih
poziva ali sam željela da sačekam i napravim nova kvalitetnija djela većeg
formata koja bih predstavila”, kazala je umjetnica.

Ona dodaje da joj je bavljenje
slikanjem i crtanjem u specifičnim životnim okolnostima vremenom postalo
opterećenje.

“Početnu radost od svakog prodatog rada vremenom su počeli da prate nezadovoljstvo
i ogorčenost, kao nezaposlen pravnik postala sam umjetnik za kojeg se pomalo i
čulo a da ja ništa od toga zapravo nisam tako istinski željela. Jednostavno
izgubila sam volju i da zaradim nešto od slikanja i poklopile su se i druge
okolnosti koje su ljepotu umjetnosti sve više okretale u njenu suprotnost. To
je jedan doživljaj koji bih nekad voljela kroz pisanje opisati i mislim da bi
bilo zanimljivo pa možda i korisno. Za ljude koji žele kod nas da žive od svoje
umjetnosti inače nije lako i neophodna je dobra prezentacija i reklama svog
rada i to je način života koji može optereti. Posljedni rad koji sam skoro
naslikala je Sveti Arhangel Mihailo, to je inače i prvi rad koji sam uradila
sebi. Nisam ga prodala ali to je eto ujedno i rad od kojeg sam do sada najviše
zaradila”, pojasnila je sagovornica.

Osim slikarstva Dragana ima veliko interesovanje i za pisanjem aforizama, a
sklonost ka humoru i satiri ona je pokazivala još kao djevojčica.

“Prijatelji iz školskog perioda me pamte kao nekoga kome su kreativnost i humor bili sastavni dio svakodnevnice pa mi je povratak tim aktivnostima u početku baš prijao.

Svi koji imamo neki talenat znamo da
je to dio nas, koji ako nismo ispoljili kroz profesiju on nas uvijek strpljivo
čeka.  Kod mene se tada aktivirao upravo
taj dio ličnosti uz pokušaj da se premosti nastala situacija i moje lično
nesnalaženje u sistemu vrijednosti kao i jednom načinu sveopšteg razmišljanja.
Bio je to period samoispitivanja, pokušaja da sebi dam odgovore na pitanja koja
nisam mogla dobiti od drugih kao niti bilo kakvu pomoć.

Tada su najviše i nastajali moji
aforizmi. Jedan od prvih je glasio, uživam da stvaram svojim rukama, jedino mi
laktanje ne ide od ruke. Na svom Facebook profilu sam počela da objavljujem
svoje statuse, crteže, pjesme smo za uži krug mojih prijatelja a onda su počeli
da mi se javljaju i ljudi sličnihi interesovanja među kojima i određen broj
afirmisanih kolega. Tako sam uspostavila kontakt sa aforističarima najprije iz
Srbije a kasnije iz Banjaluke i drugih država bivše Jugoslavije. Nikad zaista
nisam imala potrebu da se u pisanju pretjerano promovišem, jer još davnih
godina rođeni tetak moje majke naš pjesnik Dragan Kolundžija je čitao moje
priče i pjesme želeći još tada da ih objavljujem ali sam to odbila. Ipak, mnogo
godina kasnije upravo taj ne mnogo satiričan period mog života je sticajem
okolnosti doveo do toga da se na jedan način afirmišem u ovoj sferi”,
objasnila je Dragana.

Ona je dodala da je ranijih godina bar jedanput godišnje nastupala pred
Banjalučkom publikom na večerima satire.

“Nekada je to bila Smejada u organizaciji časopisa Nosorog sa kojima sam
imala saradnju i na polju karikature, potom večeri satiričara u okviru
Kovićevog zbora u parku Petar Kočić i u Banskom dvoru a ove godine sam se vratila
nastupom sa kolegama za 1. April u Narodnoj Univerzitetskoj blioteci. Tako sam
vremenom i lično upoznala  moje kolege za
koje sve do jednog mislim da su sjajni i da Banjaluka zaista ima plejadu
odličnih predstavnika. Možda nismo ni svjesni koliko bogatstvo duha ima ovaj
grad a to nabolje može da potvrdi publika koja je na licu mjesta upoznala
visprenost humora i mudrosti.

Ponekad volim da se prisjetim nekog
aforizma mojih kolega i automatski me ozari osmijeh i pozitivnost. Mislim da bi
čelnici grada trebali više pažnje posvetiti satiričarima i karikaturistima i
organizovati jedan kvalitetan festival međunarodnog karaktera na kojem bismo
mogli da pozivamo i kolege iz drugih država da ih publika upozna. Kao primjer
takvog festivala uvijek istaknem Međunarodni festival humora i satire u
Zvorniku na kojem sam imala zadovoljstvo da učestvujem dva puta gdje sam se i
lično uvjerila koliko je sjajna organizacija i sa koliko dobre energije i
iskrene volje se to radi. Svima nam je u ovim vremenima potrebno više dobrog
raspoloženja, pa iako su satiričarima loše pojave u društvu uvijek inspiracija
za razmišljanja koja najčešće ni ne interesuju one koje bi trebalo,

bilo bi mnogo bolje da takve
inspiracije bude sve manje”, istakla je sagovornica.

Draganina prva saradnja s kolegama
satiričarima bila je ostvarena sa srbijanskom aforističarkom Deanom Sailović
2016. na zborniku “Žena i aforizam” u kojem je bilo zastupljeno
dvadeset autorki sa prostora bivše Jugoslavije.

“Tu sam uvrštena kao aforističar i karikaturista učesnica. Saradnja se
nastavila i na još jednom zborniku Žensko pismo gdje su se našle sve autorke sa
ovih prostora koje su ikada pisale aforizme, od prve zvanične Srpske
aforističarke kraljice Natalije Obrenović do danas. U knjizi se uz ilustracije
koje sam radila nalazi i portret kraljice Natalije. Deana je bila veliki
entuzijasta da nas sve okupi ali se zadnjih godina povukla iz pisanja i iskreno
želim da se vrati pa možda ponovo evociramo i neku saradnju jer su nam se ove
prethodne veoma dobro pokazale.Tu je još par zbornika aforizama objavljenih u
Srbiji, Hrvatskoj i Makedoniji a meni najvažniji svakako je zbornik Srpske
Satire izašao u Americi 2017. gdje sam najmlađi autor. Za taj Zbornik uradila
sam i ilustraciju naslovnice na temu Jazavac pred sudom gdje je jazavac
prikazan kao advokat a David Štrbac drži vagu kao simbol pravde pa sada iz ove
pozicije kada sam advokatski pripravnik, to mi djeluje donekle simbolično i
simpatično. Na poziv cijenjenog priređivača Branka Mikašinovića uradila sam
naslovnice za njegova još dva zbornika objavljena u SAD. Značajna je i sjajna
antologija “Dva vijeka karikature na prostorima bivše Jugoslavije”
proređivača Gorana Maravića, a tu sam uvrštena kao karikaturista. U oblasti
poezije pomenuću Zbornik Poetone Banjalučke našeg pjesnika Vojina Trifunovića
gdje sam sa koleginicama pjesnikinjama iz grada Banjaluke. Zanimljivo je možda
da su svi ovi uspjesi došli nakon samo par godina u sferi umjetnosti i zato je
možda u tako kratkom roku kod mene i došlo do prezasićenja te mi nije
predstvaljalo problem i potpuno se povući. Zanimljiv je možda i podatak da
nikada ni jedan svoj aforizam nisam poslala na neki konkurs i zaista hvala
kolegama koji su prepoznavali moj rad i pozivali me za saradnju”, navela
je Dragana na kraju razgovora.

Aforizmi autorice Dragane Pašić

Prije izbora politički slogani,
poslije izbora birači slagani.

Neće svi Srbi stati pod jednu šljivu.
Neki će ostati i pod nečijom suknjom.

Za dobrim konjem diže se prašina, a
Boga mi i predizborni asfalt.

Dok smo u maminom stomaku držimo se za
pupčanu vrpcu, kad smo mali mamu držimo

za ruku, neki se dugo drže mami za
suknju ali se najduže držimo mami za penziju.

Za predstave političara uvijek se nađe
sredstava. Za umjetnost i kulturu ako šta ostane.

Površina rasprodane zemlje mjeri se
stopama. Nezaposlenosti.

U politiku neki ljudi ulaze kao
beznadežni slučajevi da bi postali slučajevi koji druge ljude

prave beznadežnima.

Afrodizijak za političku moć nalazi se
u nemoći naroda.

Glasačke kutije bi trebale biti u
obliku piramide i jedino tako bi neki kandidati bili bliži vrhu.

Taman krenemo da zakopavamo ratne
sjekire mi iskopamo skriveno blago i tako opet

započnemo sukob.

Neki su povučeni sa tržišta samo zato
jer se nisu pokvarili.

WC je jedino mjesto gdje kod nas na
miru možeš da rješavaš svu papirologiju.

Žalosno je kad čovjek mora da napusti
svoju zemlju da bi stao na svoje noge.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije