Čitalac sasvim sigurno nije vidio onu epizodu Milijunaša u kojoj takmičar odgovara za 250.000 kuna na pitanje:
Kojim se novim i bizarnim hobijem bave građani Sarajeva?
A) sakupljanjem keramičkih fotografija sa nadgrobnih spomenika
B) sakupljanjem sličica sa likovima ratnih zločinaca
C) sakupljanjem zadnjih brisača sa automobila yugo 45
D) sakupljanjem poklopaca sa kanalizacionih šahtova
Takmičar ima sva tri džokera, ali je svejedno zabrinut.
– Jeste li bili u Sarajevu, pita voditelj.
– Jesam, u prolazu. Ali nisam obraćao pažnju… Spomenici… sličice… brisači… kanalizacija… Ništa mi ne zvoni… Mislim da ću se poslužiti džokerom… Šta mislite da li bi publika znala…?
Voditelj se obazre po gledalištu.
– A da ipak pozovete nekoga?
2.
Kad je džoker spustio slušalicu, njegova žena je podigla obrve:
– Baš mu nisi nikako mogao pomoći?
– Nisam. Zvao je mene jer sam iz Sarajeva, ali stvarno nisam znao.
– A šta su bila pitanja?
Džoker ih ponovi.
Žena klimne glavom:
– Ko bi skupljao šahtove? To mi baš nema logike.
– A ima ti logike album s sličicama ratnih zločinaca?
– Ima. Kao Životinjsko carstvo, samo s ljudima. Nek djeca odmalena vide gdje su rođena.
– To se ne bi prodavalo. Šahtovi su konkretna stvar. Kad Ti dosadi da ih skupljaš, prodaš ih kao staro željezo. Sigurno je to neki kunst da imaš šahtove iz Londona, Praga, Ljubljane…
– Pa gdje bi ih držao? Nisu magneti da ih zalijepiš na frižider.
– Na zidu, kao što ljudi drže štitove i mačeve.
– Na čemu bi visio? Treba ti alpinistički klin da ga drži. Osim toga, odvratno je. Šaht umjesto slike. Fuj.
– Manje je odvratan šaht nego preparirana glavuša.
– Onda ostaju samo fotografije sa nadgrobnih spomenika?
– To mi ima najviše smisla.
– Meni je morbidno.
– Ja sebe mogu zamisliti da to skupljam. Imena, godine, životne priče, porodične veze… Lijepe fotografije, lijepo uokvirene… Malo odštemaš, malo išmirglaš…
– Štemao bi tuđe spomenike?
– Šta je štemanje prema miniranju? Ljudi su i od puno goreg okretali glavu. Da sam imao vremena, rekao bih da je točan odgovor A.
3.
I pogriješio. Jer kada je takmičar u studiju iskoristio džokera pola-pola na ekranu su ostala pitanja B i C. Zajedno s pitanjima u takmičaru se prelomila i suma. Glasno je razmišljao:
– Nema šansi da je C. Yugo je mali auto, stari model, nema šansi da uopšte ima zadnji brisač. Ali za sličice ratnih zločinaca ne može se baš reći da su bizarne. Ok, pitaću publiku.
Publika je dohvatila svoje kutijice s gumbima. Uskoro se na ekranu pojavio grafikon. B-48%, C-52%. S bojažljivom nadom takmičar je pogledao u voditelja, očekujući pomoć.
– Reklame, rekao je voditelj.
4.
Penzioner G.T. jedva je dočekao reklame da može otrčati na klimavu školjku, ali ga je s pola puta vratio telefon.
– Halo, tata, ima li tvoj Yugo brisač pozadi?
– Ima fabrički, ali nema faktički.
– Šta to znači?
– Da ga je neko odlomio i bacio.
5.
Takmičar je ustao i izašao na balkon. Obitelj i susjedi ostali su u dnevnom boravku, kao hipnotisani pred ekranom.
B, sakupljanjem sličica sa likovima ratnih zločinaca, to je moj konačan odgovor, čuo je svoj glas s ekrana. Ulica je bila mirna, cijeli grad gledao je Milijunaša.
– Drek! jauknuo je tata.
– Ajoj! procviljela je mama.
– Do kad nas bu ti Srbi terorizirali? viknula je susjeda.
Pod drvoredom, u mirnoj ulici, dokle je pogled dosezao lijevo i desno, među parkiranim autima nije bilo nijednog juga.
6.
I penzioner je izašao na balkon. Duboko pod njim, na parkiralištu među neboderima, izbrojao je četiri yuga. Tri su bila bez brisača na zadnjem vjetrobranu. Ko bi to mogao raditi? Možda neki demobilisani nesretnik s PTS-om, koji nakljukan lijekovima vjeruje da su brisači s yuga cijevi agresorskih tenkova…
Jer koji drugi auto, osim yugo, ima veze sa stadom iz drugog korala? Šta bi se drugo moglo navesti u obrazloženju ovog projekta? Grad je pun audija parkiranih na trotoarima, pa im niko ne gura krompire u auspuhe. Ispred parlamenta i predsjedništva puna su parkirališta limuzina koja niko ne gađa kesama s bojom. Niko ne spreja grafite po džipovima tajkuna koji milostinjom peru savjest i pare. Grad je pun jačih, moćnijih i opasnijih, ali yugo je simbol najvećeg zla i najprije njega treba simbolično poraziti.
7.
Ili će ipak to biti djeca? Koja bi umrla od smijeha da čuju kako su njihovi roditelji, odrasli u ovom naselju, skupljali sličice s kutija šibica, i njima igrali pola-cijelo-slika-bijelo; i kako su od limenih čepova pive i coca-cole, kad se pojavila, pravili kovanice i bacali ih ćize-blize; i kako su, kad je Trst opet postao naš, sakupljali kožne etikete s farmerica. (Još uvijek jedna Povijest filozofije uvezana u pačvork od te kože leži među gimnazijskim suvenirima na dnu podruma…)
I koji su, kad se pojavio yugo, kao u pjesmi Zabranjenog pušenja, prvi put sjeli u auto, jer se mogao kupiti, i jer je stizao do mora i do rođaka od Vardara pa do Triglava, i jer se popravljao lakše i brže nego što se kvario, i koji je išao sporo, ali nije gubio vrijeme na granicama…
A evo danas, njihovoj djeci, pionirima facebooka odraslim u YuGiOhu a ne u yu-go-u, to samo stari, maleni, neugledni auto, dostojan pažnje tek kao predmet za zabavu i sprdnju. Izabrali su ga dobrotom svojstvenom mladosti – jer će šteta na njemu biti najmanja. Grijeh bi bio kvariti skuplje i novije. Nema veze što su njihovi vlasnici oronuli i slabi, stari i siromašni, i što od svojih penzija možda nikad neće skupiti dovoljno novca da kupe brisač i plate majstora.
Bez brige, dakle, ovo je dobar znak. Uspjeli smo u odgoju, kao narod spremni smo za ulazak u Evropu i budućnost, u kojoj ćemo se klanjati pred moćnijim a šprdati sa slabijim, ne dopuštajući savjesti da nam kvari zabavu.
Tačno je da je trošio malo,
I bio jeftin, i trajo dugo
I da ga nije često kralo
I da je dobro uzbrdo strugo.
Varilo se sve što struli.
Dijelovi bijahu skoro džabe.
A ležajeve, kad bi se čuli,
Zaglušile bi kočnice slabe.
I sjedišta bjehu malko tvrđa
Mekši je od njih bio lim.
Ko keks ga je jela hrđa
Iz hladnjaka se vijao dim.
(…)
Mnogi je motor odonda stao
Sad je na zemlji carstvo drugo
Prošlo je vrijeme kad je cvao
Na cesti brabonjak zvani yugo.
Sad je drugo na zemlji carstvo
Ce-Ka je prešao u bankarstvo
Dosta smo vozili yugo-smeća
Ovo je vrijeme za govna veća.
Preuzeto sa http://www.dw-world.de/.