Irski književnik Jonathan Swift, najpoznatiji po svom romanu ‘Guliverova putovanja’, u 32. godini napisao je kompilaciju želja za svoju daleku budućnost. Fokusirao se na mudrost, poniznost, strpljenje i pravednost, a napisao je podsjetnik samom sebi što treba izbjegavati.
‘Kad ostarim (napisano 1699): ‘Izbjegavati ženidbu s mladom ženom. Izbjegavati društvo mladih osim ako oni to izričito ne žele i iniciraju. Ne želim postati čangrizav, osoran, turoban ili sumnjičav. Ne želim prezirati trenutnu modu, pravila ponašanja, trendove, moderne muškarce ili ratove. Ne želim biti preblizak, ali ni preudaljen od djece. Ne želim zanemarivati pristojnost i čistoću zbog straha da ću postati previše ogorčen i ciničan. Ne želim previše strogo osuđivati mlade, već im davati dopuštenje da prožive svoje mladenačke ludorije i slabosti.
Ne želim da na mene utječu tračevi. Ne želim olako davati savjete ili opterećivati one koji ih nisu od mene sami zatražili. Želim dobre prijatelje koji bi me iskreno obavijestili kada kršim neke od ovih odluka ili ih zanemarujem, kako bih se mogao ispraviti. Ne želim pričati previše, pogotovo ne o sebi. Ne želim se hvaliti i idealizirati prošlu ljepotu, snagu ili uspjeh sa ženama. Ne želim podleći laskanjima niti primamljivoj ideji da se mogu iskreno svidjeti jako mladim ženama. Ne želim biti previše pozitivan niti strog u opredjeljenjima. Želim se kloniti čvrstog pridržavanja svih ovih odluka, zbog straha da se neću uspjeti držati niti jedne.’
Susan Sontag, utjecajna američka autorica proslavljena svojim esejima o modernoj kulturi, koja je od 1970. godine bila u vezi i živjela sa slavnom fotografkinjom Annie Leibovitz, također je napravila popis 1972, a tada 39-godišnja spisateljica zabilježila je u svom dnevniku listu želja:
‘Ljubaznost, ljubaznost, ljubaznost.
Želim započeti novu godinu molitvom, a ne odlukom. Molim se za hrabrost’, zabilježila je tada, a zatim je sljedeća bilješka iz 1977:
‘Počevši od sutra, ako ne već od danas: ustajat ću svako jutro, ne kasnije od osam. (Dopuštam si kršenje ovog pravila jednom tjedno.) Izlazit ću van na ručak samo s Rogerom Strausom. (Ovo je već modifikacija pravila, da neću uopće izlaziti na ručkove. Tako da mogu kršiti pravilo svaka dva tjedna, ali ne puno češće.) Zapisivat ću misli u svoj rokovnik svaki dan. Zamolit ću ljude da me ne zovu ujutro, ili se jednostavno neću javljati. Nastojat ću ograničiti čitanje samo na večer (čitam previše, što je bijeg od pisanja). Odgovarat ću na pisma jednom tjedno. (Petkom? Ionako tada moram u bolnicu.)’
U zimu 1955. 29-godišnja Marilyn Monroe zaključila je da će stvari raditi bolje, što je i zapisala u svoj kožni adresar. Lista se našla u knjizi ‘Fragments: Poems, Intimate Notes, Letters’ objavljenoj prošle godine, koja prvi put nakon njezine smrti 1962. daje uvid u glumičina razmišljanja, poeziju i privatne fotografije. Tragična zvijezda zapisala je u adresar:
‘Moram se potruditi i imati discipline za sljedeće: ići u školu glume, na predavanja, bez pada na ispitima. Koliko god je moguće pohađati Strassbergove privatne sate glume. Nikad ne propuštati glumačke probe u studijima. Raditi kad god je moguće i nikad ne prestajati s glumačkim vježbama. Nastaviti promatrati oko sebe, ispitivati i zapažati, ali ne samo sebe, već sve – uzimati stvari zdravo za gotovo, ako vrijede. Potruditi se jače da radim na trenutačnim problemima i fobijama, koje me muče iz prošlosti. Puno, puno, puno, puno, puno više se potruditi u vlastitoj psihoanalizi. Uvijek stizati na vrijeme, nema isprike za kašnjenje. Ako je moguće odslušati barem jedan seminar na sveučilištu, iz književnosti. Naći učiteljicu ili učitelja plesa, više se posvetiti radu na tijelu. Brinuti se za svoj instrument – psihički, osobni i tjelesni (vježba). Probati uživati kad mogu, ionako ću većinu vremena biti očajna i bijedno se osjećati.’
Američki folk pjevač i kantautor Woody Guthrie, jedan od najutjecajnijih glazbenika 20. stoljeća, 1942, kad je imao 30 godina, napisao je 33 točke novogodišnjih želja. Njegova lista odluka je hrabra, izravna i privlači toplinom jednostavne iskrenosti, od koje često, zbog godina i novogodišnjih redom iznevjerenih zaključaka, postajemo neopravdano cinični.
‘Raditi više i bolje. Prati zube ako ću ih još imati. Brijati se. Kupati se. Jesti dobro: voće, povrće i mlijeko. Piti rijetko, ako uopće. Napisati jednu pjesmu dnevno. Nositi čistu odjeću i izgledati dobro. Uglancati cipele. Promijeniti čarape. Često mijenjati posteljinu. Čitati puno dobrih knjiga. Puno slušati radio. Bolje upoznati ljude. Održati okolinu čistom. Izbjegavati osamljivanje. Ostati zadovoljan. Nastaviti se nadati da će stroj raditi. Lijepo sanjati. Položiti u banku sav preostali novac. Imati društvo, ali ne gubiti vrijeme. Poslati Mary i djeci novac. Svirati i pjevati dobro. Bolje plesati. Pomoći u pobjedi nad fašizmom. Voljeti mamu. Voljeti tatu. Voljeti Petea. Voljeti ljude. Donijeti odluku. Probuditi se i boriti.’